Nakon nužde ljudi bi posezali za istom spužvicom pričvršćenom za dugi štap koji su zvali "tersorium". Svi koji su bili u javnom toaletu su stražnjicu brisali istom spužvom koji su nakon korištenja vratili u posudu sa slanom vodom ili octom. Međunožje su na kraju osvježili ružinom vodicom.
Čime su se ljudi brisali prije toalet papira? Ove metode su danas nezamislive, a što su tek koristili u javnom WC-u...
Na toj se spužvi nalazio nezamisliv broj bakterija, no stari Rimljani su imali još jedan problem - nakupljeni sumporovodik i metan mogao je lako eksplodirati ispod njih dok su sjedili u toaletu.
Na sjeverozapadu Kine arheolozi su pronašli štapove za osobnu higijenu za koje se vjeruje kako datiraju od prije otprilike 2000 godina, a koristili su se tijekom dinastije Han. Nalazili su se na području Tamrin Basin, na kome je pronađeno više od stotinu mumija. Štapovi su izrađeni od bambusa, a jedan kraj im je umotan u tkaninu kojom se brisala stražnjica.
Prva dokumentirana upotreba toaletnog papira zabilježena je u Kini u 6. stoljeću. Tada je kineski car 1391. godine naredio da izrade mirisne listovi za toalet dimenzija 60 puta 90 centimetara koje su koristili on i članovi njegove obitelji.
Stari Grci su pak koristili malo grublje metode: kamenje zvane 'pessoi' i krhotine od keramike zvane 'ostraka'. Kao oblik osvete, nekad bi odlomljeni komadi keramike na sebi imali ispisana imena neprijatelja pa bi se njime simbolično obrisala stražnjica i tako bi se iskazalo mišljenje o nekome. Ljudi su posezali i za glinom, školjkama pa i kokosovim ljuskama.
Britanci kada su stigli u kolonijalnu Ameriku su koristili klipove kukuruza kojih je bilo u izobilju.
Neki se sjećaju kako su se umjesto toaletnog papira nekad koristile novine izrezane na listiće. Proizvođači su toga bili svjesni pa su često namjerno na uglovima novina i kataloga ostavljali rupe kako bi se mogle objesiti u toaletu i istrgnuti stranice.
Joseph Gayetty je 1857. godine počeo proizvoditi 'medicinski papir' izrađen od konoplje i aloe vere. Mnogi su pokušali napraviti svoju verziju, a tvrtke danas kao da se natječu koja će napraviti mekši toaletni papir.
Više od 70 posto ljudi na svijetu danas uopće ne koristi toaletni papir. U brojkama je to više od pet milijardi ljudi. Mnogi bi ga željeli kupiti, ali si ga možda ne mogu priuštiti pa posežu za lišćem, travom, paprati, kukuruznim klipovima, korom od voća, školjkama, kamenjem, pijeskom, snijegom, vodom, kao i njihovi preci.
Prosječan čovjek za jednu nuždu potroši osam do devet listića, ali ako njime brišu nos, skidaju šminku, čiste ogledala i ostalo, ta brojka se penje na 57 listića dnevno.
Da bi se osiguralo dovoljno toaletnog papira za jednog čovjeka tijekom cijelog njegova života, potrebno je posjeći 384 stabala.
Prije nego što se pojavio toaletni papir, ljudi su koristili razne stvari kako bi održali higijenu. Koristili su lišće, travu, paprat, kukuruzne klipove, kore od voća, školjke, kamenje, vodu, stare novine. Bogatiji pojedinci su posezali za čipkom, vunom i ružinom vodicom. Stari Rimljani u javnim toaletima nisu znali za privatnost i pravilnu higijenu. Toaleti na otvorenom zvali su se 'latrines' i nisu imali pregradne zidove, a tadašnja metoda čišćenja stražnjice danas bi bila nezamisliva.