Ovakav fenomen Sigmund Freud je nazivao 'repeticijskom kompulzijom' pri čemu osoba pokušava kroz partnerske odnose popraviti one koji su postojali s jednim od roditelja (suprotnog spola), a koji su na neki način bili ugrožavajući poput odbacivanja, ostavljanja, omalovažavanja, zanemarivanja ili zlostavljanja, piše Vaš psiholog.
Dakle, osobe imaju tendenciju birati ili ostati u odonosima za koje svjesno znaju da ih ugrožavaju kako bi kroz ove odnose 'popravili' stare koji su nastali u djetinjstvu između njih i roditelja. U novim odnosima oni pokušavaju uspjeti u onome u čemu nisu sa svojim roditeljima. Nastoje pridobiti ljubav osobe koja ih odbija. Na neki način smatraju da će moći promijeniti osobu s kojom jesu i da će osjetiti ljubav koju nisu dobili u primarnoj obitelji. No, to se naravno ne događa iako uporno pokušavaju dokazati kako su vrijedni pažnje i ljubavi. Narcisoidni partner to ne uviđa.
Neki krenu u potpuno suprotnom smjeru
Postojanje ugrožavajućih odnosa u primarnoj obitelji može dovesti do toga da se osoba na neki način navikne na takve interakcije i da ostvaruje slične odnose kasnije jer je to obrazac koji joj je poznat i prema tome lakše prihvatljiv. Osim toga, osoba može vjerovati i kako ne zaslužuje drugačiji 'tretman' uslijed nedostatka samopouzdanja koje je posljedica kontinuiranog omalovažavanja i zanemarivanja.
Kada je u primarnoj obitelji postojalo iskustvo zanemarivanja, napuštanja, odbacivanja ili čak zlostavljanja osim što osoba može ponavljati ovakav obrazac u kasnijim odnosima s partnerom, ona se može postaviti i posve suprotno. Može bježati od bilo kakvog vezivanja plašeći se da se traumatični obrazac ne ponovi ili može težiti pretjeranom vezivanju i traženju ljubavi (često postanu pretjerano posesivni i ljubomorni) kako bi kompenzirali nedostatak ljubavi u djetinjstvu. Ovakve traume mogu u interakciji sa strukturom osobnosti dovesti do nastanka različitih poremećaja ličnosti i u sklopu njih različitih disfunkcionalnih ponašanja poput pretjeranog konzumiranja psihoaktivnih supstanci, samopoozlijeđivanja ili agresije prema drugima.
Kako odustati od ugrožavajućih odnosa
Iako osoba iznova pravi istu grešku ona je često svjesna da radi protiv sebe i da je to što radi ugrožavajuće za njeno psihofizičko zdravlje. Prvi korak mijenjanju ovog obrasca ponašanja je svijest o tome da osoba ima pravo i da može ostvariti odnose koji su adekvatni. Jako je bitan rad na građenju samopouzdanja i vraćanju sigurnosti u sebe i vlastite sposobnosti. Osoba treba shvatiti da to što je drugi odbacuju ili su je odbacivali nije problem njezine adekvatnosti već limitiranosti drugih da pruže bliskost. Osim toga, potrebno je mijenjati pogrešna uvjerenja o tome kako odnos treba izgledati i razviti vještine da se prihvate i uvaže vlastite emocije i želje. Odustajanje od starih obrazaca ponašanja, čak i ako su oni ugrožavajući, je uvijek težak proces, ali ono što se dobije na kraju je vrijedno tog truda.
