Rebecca Zhang (28) iz Kine nije mogla ni zamisliti da će njezin pas odigrati ključnu ulogu u njenom životu te da će joj jedan sudbinski susret potpuno promijeniti život. Biologinja koja se bavi istraživanjima za razvoj lijekova i radi kao konzultant za biologiju, zbog ljubavi se preselila u Hrvatsku i sada sa suprugom živi u mirnoj Istri gdje je život potpuno drugačiji od onog na koji je navikla.
Zhang priznaje da joj je hrvatski jezik težak za naučiti zbog čega se suočava s brojnim izazovima, ali ga svejedno uči i trudi se koristiti ga u svakodnevnom životu. Osim dobre hrvatske hrane, ovu Kineskinju je fascinirala i tradicija ispijanja kave u Hrvatskoj kojoj se vrlo brzo prilagodila.
Rebecca je za Net.hr ispričala kako je shvatila da je upoznala pravog muškarca, kako se prilagodila životu u Hrvatskoj, po čemu se razlikuju Kinezi i Hrvati, što joj je najteže u hrvatskom jeziku, ali i koja hrvatska jela voli pripremati svojoj obitelji.
Sudbina je htjela da se upoznaju zbog psa
Da život nekad uistinu piše romane dokazuje priča Kineskinje i Hrvata koji su se upoznali i zaljubili u Južnoj Koreji, a njihovoj ljubavi je kumovala jedna posebna kujica.
"Naša ljubavna priča počela je na neočekivan, ali vrlo dirljiv način – preko našeg voljenog psa, ChowChowa. U to vrijeme smo suprug i ja studirali u Seulu, Južnoj Koreji. On je na Instagramu naišao na njezinu fotografiju nakon čega me je kontaktirao jer je htio upoznati psa. Zanimljivo je da je ChowChow već tada bila model s vlastitim Instagram profilom. Dogovorili smo se da ćemo se naći ispred jedne stanice u podzemnoj i otišli smo na kavu u kafić za pse. Tako je sve počelo", prisjeća se Rebecca.
ChowChow nije bila samo razlog njihova prvog susreta, njezino ponašanje je pomoglo Rebecci da shvati da je pronašla muškarca svog života.
"U početku sam ga često zadirkivala da je više njezin prijatelj nego moj. Ono što me stvarno iznenadilo i zbog čega sam shvatila koliko je poseban, bila je reakcija ChowChow na njega. Zbog svojih loših prošlih iskustava imala je veliki strah od muškaraca i obično bi lajala ili pobjegla kad bi joj netko prišao. No, s mojim suprugom je bilo drugačije. Nije lajala. Zapravo, ona je bila ta koja je prva krenula prema njemu već od prvog dana. Tada sam shvatila da je on zaista poseban. Uvijek kažemo da je ChowChow bila ta koja je odabrala svog budućeg tatu", dodaje.

Osim zajedničkog interesa prema znanosti, avanturama i putovanjima, Rebecca kaže da su mogli razgovarati satima, razmjenjivati ideje i zajedno istraživati nova mjesta. Baš ta povezanost ju je fascinirala i učvrstila njihov odnos, a određeni ključni trenuci su je uvjerili da je on "onaj pravi".
"Neke važne stvari uključuju njegovo razumijevanje mojih promjena raspoloženja, a također i činjenicu da je naučio kuhati kinesku hranu zbog mene. Osim toga, jedan od ključnih trenutaka bio je kad me je podsjetio na moj menstrualni ciklus i brinuo se za mene, uvijek bez ikakvih nelagoda. Pomaže u kućanskim poslovima i ne gleda ih isključivo kao moju odgovornost. Otvoreno razgovaramo o našim osjećajima i potrebama, kao zreli odrasli ljudi. Najviše me se dojmilo to što njegova djela govore više od riječi. Svi ti mali, ali važni trenuci pomogli su mi da shvatim da je on onaj pravi", ističe Rebecca.
Život u Hrvatskoj
"Prvih nekoliko mjeseci bilo je vrlo izazovno. Najveći problem u Hrvatskoj mi je jezična barijera. Obitelj mog supruga govori istarskim dijalektom, što je komunikaciju činilo još težom, a Google Translate često je davao smiješne, ali netočne prijevode. Stoga sam se stalno oslanjala na supruga za prijevod, što je bilo iscrpljujuće za oboje. Međutim, s vremenom sam počela učiti hrvatski, istraživati lokalnu kulturu, ići na festivale i istraživati hrvatske gradove. Također mi je pomoglo i druženje s ljudima", navodi.
Kao pravi domaćini, Hrvati su joj pomogli u prilagodbi na život u novoj državi, kako uživo, tako i u online svijetu gdje mladi najbrže i najlakše stječu nove prijatelje i dijele iskustva.
"Upoznala sam fantastične Hrvate putem društvenih mreža i lokalnih zajednica. Podučavali su me hrvatskom humoru, naučili me kuhati tradicionalna jela i bili su mi velika podrška u učenju hrvatskog jezika. Neki od mojih prijatelja na TikToku mi čak šalju poruke u kojima ispravljaju moju gramatiku, što zaista cijenim", dodaje Rebecca.
Iako živi sa suprugom u Istri, Rebecca je dosad posjetila samo Zagreb i Rijeku, ali joj je želja istražiti i druge dijelove Hrvatske.
"Zagreb je definitivno jedno od mojih omiljenih mjesta u Hrvatskoj, volim njegovu živahnu atmosferu, koncerte, shopping centre i nevjerojatne kafiće. Nadam se da ću ovog ljeta posjetiti Dubrovnik i Split. Zaista želim doživjeti Dalmaciju", naglašava.
Razlika između Hrvata i Kineza
Biologinja se osvrnula i na razlike između Hrvata i Kineza te na to kako majke u Kini odgajaju mušku djecu i koje navike stječu od rane dobi.
"Jedna od najvećih kulturnih razlika koju sam primijetila je pristup kuhanju i kućanskim poslovima. U Kini mnogi dečki od malih nogu uče da su kuhanje i kućanski poslovi osnovne životne vještine, a ne isključivo ženska odgovornost. Zbog toga većina Kineza zna kuhati i brinuti se za kućanstvo. Moj suprug, budući da je oženjen Kineskinjom, prihvatio je takav način razmišljanja. Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove, što jača našu povezanost. Nije riječ o 'pomaganju', već o zajedničkom dijeljenju odgovornosti", naglašava Rebecca.
Također, istaknula je kako je život u Hrvatskoj utjecao na njezin razvoj i kako se suočila s velikim promjenama u mentalitetu i načinu života.
"Moj život u Hrvatskoj je potpuno drugačiji od života u Kini. Rođena sam i odrasla u velikom gradu, okružena neboderima, trgovinama i brzim načinom života. Sada živim u malom gradu u Hrvatskoj, gdje je život puno povezaniji s prirodom i tradicijom. Ova promjena je značajno utjecala na mene. Naučila sam brati masline, krečiti zidove, praviti rakiju pa čak i napraviti stolić. S obzirom na to da hrvatski još ne govorim tečno, postala sam strpljivija. Sve je to proces učenja, koji je uvelike utjecao na mene. Oduvijek sam bila sramežljiva osoba, osobito prema strancima, i obično bih se otvarala samo bliskim članovima obitelji i prijateljima. No, Hrvati su izuzetno pričljivi ljudi. U Hrvatskoj nema kraja razgovorima – o vremenu, hrani, modi, sportu, politici, društvu – o svemu! Isprva mi je to bilo iscrpljujuće, ali sada to cijenim jer sam tako poboljšala svoje komunikacijske vještine i sad mi je ugodnije pričati u društvu. Više nisam toliko sramežljiva i više se angažiram u razgovorima", ističe Rebecca.
Oduševljena je hrvatskom hranom
Ova 28-godišnjakinja tvrdi da je oduševljena hrvatskom hranom zbog njezine raznovrsnosti okusa i svježih sastojaka koji je čine posebnom, a otkrila je i svoja najdraža jela.
"Neka od mojih omiljenih jela su sarma, punjene paprike i pašticada s njokima. Također volim plodove mora, osobito dagnje na buzaru. Što se tiče kuhanja, pokušala sam pripremiti nekoliko hrvatskih jela kod kuće, poput sarme i fritula, ali još uvijek ih usavršavam. Volim eksperimentirati s različitim receptima tradicionalnih hrvatskih okusa za svoju obitelj", dodaje.
Kako su Hrvati poznati po kulturi ispijanja kave, to nije mogla ne primijetiti i Rebecca, koju je ta tradicija toliko fascinirala da joj se i sama prilagodila.
"Hrvatska kuhinja je nevjerojatna. Odlučila sam naučiti kuhati više tradicionalnih jela u 2025. godini. A što se tiče kulture kave – to je doživljaj sam za sebe. Možda je to zato što živim u malom gradu, ali način na koji se ljudi okupljaju, razgovaraju i pričaju priče uz kavu - meni je to poput TV emisije uživo. Možda ne znam imena svih osoba, ali uvijek čujem najnovije priče", kaže Rebecca.
Hrvatski jezik je veliki izazov
Kako i ostalim strancima u Hrvatskoj, ali i izvan zemlje, i Rebecca ističe da joj je hrvatski jezik težak za naučiti, ali ga ima veliku želju i volju što bolje naučiti i usavršiti, u čemu joj pomaže obitelj, ali i prijatelji na društvenim mrežama.
"Hrvatski je definitivno izazovan jezik, osobito zbog njegove složene gramatike, padeža i izgovora. Iako ga učim već neko vrijeme, još uvijek smatram određene aspekte teškim, poput redoslijeda riječi u rečenici i konjugacije glagola. Međutim, trudim se koristiti hrvatski jezik što je više moguće u svakodnevnom životu. Mogu obavljati osnovne razgovore, osobito u trgovinama i restoranima, ali za složenije teme se još uvijek oslanjam na engleski. Mnogi Hrvati su vrlo razumni i cijene moj trud, što me motivira da nastavim učiti", otkriva.
Rebecca je istaknula što joj je najteže kod učenja hrvatskog jezika i kako se nosi s pogreškama. Također, osmislila je vlastite metode koje joj pomažu u procesu učenja, a koje joj omogućuju da prevlada izazove i napreduje.
"Najteže mi je svladati sedam padeža i tri promjene roda u hrvatskom jeziku, koji ne postoje u mojem materinjem jeziku, kineskom. S obzirom na to da ova pravila utječu na gotovo svaku riječ u rečenici, često pravim pogreške, osobito kad govorim spontano. Također, ne postoji kinesko-hrvatski udžbenik pa se moram oslanjati na engleski jezik, što ponekad čini proces učenja još težim. Da bih svladala ove prepreke, razvila sam vlastite strategije. Svaki put kad naučim novu riječ, zapišem je u bilježnicu zajedno s rodom i svim padežima. Također se trudim koristiti hrvatski jezik u svakodnevnim razgovorima, čak i kada griješim. Na sreću, Hrvati su većinom ljubazni i strpljivi – ispravljaju me i pomažu mi da se poboljšam. Vjerujem da ću s vremenom i praksom postati samopouzdanija i stručnija u hrvatskom jeziku", napominje.
Na kraju je otkrila koji su im planovi te hoće li se možda kao bračni par preseliti u Kinu ili ostati u Hrvatskoj.
"Teško je predvidjeti budućnost, no trenutno je naš život ovdje, u Hrvatskoj. Ovdje smo okruženi obitelji i prijateljima, i zaista uživamo u životu ovdje. Iako smo otvoreni za sve mogućnosti, posvećeni smo tome da maksimalno iskoristimo svoje vrijeme u Hrvatskoj", zaključuje Rebecca.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Ljubavna priča Ukrajinke i Amerikanca iz Baranje: 'Ako si dobar, ovdje pripadaš'