Rachelle and Abdul Kader su Libanonci koji su bili prisiljeni doći u stranu zemlju kako bi se obvezali na vječni zavjet. U majicama i trapericama, nisu odjeveni kao tipična mladenka i mladoženja. Zavjete izmjenjuju na engleskom umjesto na materinskom arapskom. Kada ih je matičar proglasio vjenčanima, sramežljivo su se poljubili.
Njihova ljubavna priča uobičajena je u Libanonu, zemlji s 18 službeno priznatih religijskih skupina. Rachelle je kršćanka, maronitkinja. Abdul je sunitski musliman. Nijedno se ne želi obratiti na vjeru partnera pa to automatski isključuje vjerski obred u domovini. "Naravno, radije bi se udala pred Bogom, ali nismo imali izbora", kaže Rachelle. "Došli smo ovdje jer u Libanonu nema civilnog obreda".
Većinom iz Libanona i Izraela
Oko 3000 ljudi svake godine stigne na Cipar s Bliskog istoka samo kako bi se vjenčali. Impozantna je to brojka. Većinom su iz Libanona i Izraela. Civilno vjenčanje na Cipru je brzo, jeftino i najvažnije, zakonski priznato u njihovim domovinama. Uz to, ne izgledaju kičasto kao obredi u Las Vegasu s 'Elvisom' kao matičarom. "Oko nas ima jako mnogo ljudi kojima civilno vjenčanje nije dopušteno, a mi smo prva europska zemlja do koje mogu doći", rekao je Mihelakis Malas, matičar u gradskom uredu u Larnaki. On voli svoj posao. "Vidite mnogo emocija", kaže. "A ljubav na poznaje granice".
U dijelovima Bliskog istoka bilo je pokušaja da se legalizira civilni brak, ali vjerski čelnici iskoristili su svoj utjecaj da ih blokiraju. Često imaju vlastite sudove i paralelni sustav obiteljskog zakona. Pa tako imami, svećenici i rabini kotroliraju brakove, razvode, skrb nad djecom i podjelu imovine.
Obred na stijeni gdje se rodila božica ljubavi
Na ciparskoj obali, blizu Pafosa, valovi zapljuskuju Afroditinu stijenu. Tu se, po mitu, rodila grčka božica ljubavi i to je, naravno, vrlo popularno mjesto za vjenčanja. Izraelski par, Raz i Or, vjenčali su se pored Afroditine stijene u zalazak Sunca. Oni nisu vjernici. "U Izraelu postoji samo vjersko vjenčanje pa parovi moraju rabinu", objašnjava mladoženja Raz. "Mladenke moraju proći kroz posebnu obuku za buduće supruge i ritualno kupanje. To je vjerska tradicija, a zašto bismo kroz to prolazili ako ne vjerujemo?".
Nema nikakve veze jesu li Židovi vjernici ili nisu, brakove im regulira rabinat, najviše vjersko tijelo. Parovi koji žele u brak moraju dokazati da su stvarno Židovi, da su takvi po majci ili su se službeno obratili na judaizam. To uzrokuje probleme za brojne useljenike u Izrael koji ne zadovoljavaju takve standarde, zbog čega se mnogi odluče uploviti u bračnu luku na Cipru.
Tamošnji Grci zadovoljno trljaju ruke i oglašavaju se kao "otok ljubavi". Industrija vjenčanja stranaca ciparskom gospodarstvu godišnje donese 135 milijuna dolara, a tako će i biti dokle god u okruženju ne pomišljaju na legaliziranje građanskih brakova.
