Čak i godinama kasnije, takve osobe ostanu fokusirane na bol zbog prekida. Svaki podsjetnik na bivšeg partnera ili partnericu u njima potakne osjećaje duboke povrijeđenosti, tuge, ljutnje i prjezira.
Zašto neke ljude proganjaju duhovi prošlih veza?
U najnovijem istraživanju, ja i moja kolegica Carol Dweck, otkrili smo kako odbacivanje tjera ljude da se redefiniraju. Osim toga, redefiniraju i očekivanja od budućih romantičnih iskustava.
Zamolili smo ljude da napišu koje su pouke izvukli iz prijašnjih veza. Analizirajući njihove odgovore, došli smo do zaključka kako dio ispitanika odbacivanje koje su doživjeli otkriva osnovnu negativnu istinu o njima.
Neugodnu istinu o nama samima koja će i u budućnosti sabotirati romantične veze.
Drugi su rekli kako su se previše vezali, treći kako su previše osjetljivi, a bio je pozamašan broj onih koji su shvatili kako jako loše komuniciraju s partnerima.
Dodatno smo istražili uvjerenje kako odbacivanje otkriva našu temeljnu manu.
Ljudi koji su odbacivanje povezali sa temeljem svojeg identiteta, imaju ozbiljnih poteškoća u prevladavanju ovog traumatičnog iskustva.
Jedni su izgradili zidove i postali iznimno oprezni kada stupaju u nove veze. Drugi su skrivali strah od odbacivanja od novih partnera, jer su se bojali kako će ih percipirati kao "robu s greškom".
Potom smo postavili pitanje: Što ljude nagoni da svoja romantična iskustva vežu sa idejom o tome tko su i što su?
Ljudi koji lakše prebole prekid, napisali su kako je odbacivanje sastavni dio života, nakon kojeg brže odrastete i postanete bolja osoba.
Međutim, ispada kako osobna uvjerenja o vašoj osobnosti igraju najveću ulogu u tome kako prihvaćate ljubavne poraze.
Prijašnja su istraživanja pokazala kako ljudi imaju različita mišljenja o istim karakternim osobinama, poput, primjerice sramežljivosti ili inteligenciji.
Jedni vjeruju kako su te stvari fiksne i kako ih je nemoguće promijeniti. Drugi smatraju kako svoju ličnost, osobnost, karakter mogu razvijati i poboljšavati čitavog života.
Upravo ta osnovna uvjerenja uvjetuju kako ljudi reagiraju na neuspjeh. Primjerice, ljudi koji su uvjereni kako je inteligencija zadana i ne može se povećati, kada dožive neuspjeh koji se tiče baš nje, osjećaju se grozno i lakše odustaju.
Ono što mislite o svojoj osobnosti, o sebi, nakon odbacivanja, mnogi doživljavaju kao znak da imaju određene nedostatke i da su nepoželjne osobe.
Podijelili smo ljude u dvije grupe. U prvoj, ljude koji misle kako je osobnost fiksna. U drugoj, one koji smatraju da se osobnost može razvijati.
Sudionici su pročitali dvije priče. U prvoj smo ih zamolili da zamisle situaciju da ih je ostavio dugogodišnji partner. U drugoj, na tulumu su upoznali osobu s kojom su odmah osjetili "kemiju", ali kasnije su od prijatelja saznali kako ta osoba, koja im se svidjela, priča okolo kako nikada ne bi bila u vezi sa ispitanikom.
Očekivali smo ozbiljnije reakcije na situaciju prekida dugogodišnje veze, da bi takav događaj mogao utjecati da se upitamo tko smo, zapravo. Umjesto toga, pojavio se zanimljiv obrazac.
Kod osoba sa uvjerenjem da je osobnost fiksna, čak i odbacivanje od strane osobe koju površno znamo i upoznali smo jučer na tulumu, može uzrokovati da si postave pitanje o tome što nije uredu s njima.
Takvi ljudi prihvaćaju kako u njima postoji nešto zbog čega je sasvim normalno da ih odbacuju, kao potencijalnog partnera.
I konačno, evo što možemo napraviti kako bi prestali odbacivanje povezivati s time tko smo
Promijenite svoja uvjerenja o vlastitoj osobnosti.
U nažem zadnjem istraživanju opisali smo osobnost kao nešto što se, vremenom i trudom, može mijenjati, obogaćivati. Kada smo takve priče pročitali osobama koje su uvjerene kako se osobnost ne može mijenjati, ti su ljudi prestali vjerovati kako su odbačeni jer imaju karakterne mane.
Podupirući uvjerenje kako se osobnost može mijenjati, nadograđivati, poboljšavati, te kako nije predodređena, ljudi mogu zaboraviti duhove propalih veza i napredovati u jednu, sasvim novu, uspješno romantičnu.
