Doslovan prijevod agorafobije je strah od otvorenog prostora. Ovo označava osobe koje se boje biti na otvorenim mjestima te na onima gdje se nalazi mnogo ljudi. U tim situacijama traže način da pobjegnu ili se sakriju, a ako tog puta nema, fobija i reakcije se samo pojačavaju. Dodatan strah izazva pomisao koja se javlja u tim situacijama, a to je da će izgubiti kontrolu na neki način i ostati sasvim bespomoćni pred ljudima koje ne poznaju.
Teško objašnjiv strah od otvorenog prostora
Ne postoje konkretni dokazi i objašnjenja zašto kod nekih ljudi dolazi do agorafobije. Mehanizmi koji su odgovorni za nastanak su i dalje složeni. Kako bi se postiglo pravilno liječenje, bitno je razaznati uzrok i razlog nastanka tolikog straha od otvorenog prostora. Veliku ulogu imaju uvjerenja koja osoba ima. Kao i kod ostalih fobija, velik razlog straha je neznanje i nepoznatost. Tako mnogi agorafobi vjeruju kako ne mogu izbjeći te situacije kojih se boje, te misle da su društvene situacije neugodne, sramotne ali je moguće da im to uzrokuje i potpuni 'raspad sistema'. Moguće je da se kod osobe dogodila neka neugodna situacija, pa tako strah od ponavljanja radi pravog iskustva može poticati nastanak agorafobije.
Simptomi agorafobije mogu se pojaviti i nakon napadaja panike koji prvenstveno nije bio povezan sa strahom od javnih prostora. Utjecaj mogu imati i epileptični napadaji, osteoporoza, strah od pada na javnom mjestu daleko od svog doma, inkontinenacija ili problemi sa probavom ako u blizini ne postoji zahod. U takvim okolnostima ne dolazi do toliko velikog straha, već više nelagodnosti. Agorafobija se radi toga može smatrati i motiviranim izbjegavanjem, a panika je jedan od čimbenika.
Agorafobi su često nesigurniji i nesamostalniji od ostalih ljudi. Taj strah od ljudi može uzrokovati velike razlike u socijalnom smislu kod osobe. Tako se osobe mogu bojati škole, posla i nekih, ostalima uobičajenih situacija. Nije neobično da su osobe koje pate od agorafobije sklonije depresiji.
Kao i kod svake fobije, nastanak ovog straha razlikuje se od osobe do osobe. Tako se i sama agorafobija razlikuje kod pacijenata. Nekima velik problem i strah predstavljaju otvoreni prostori s mnogo ljudi, dok neki više vole da je mrak ili ako su s nekom osobom koju poznaju. Kod nekih niti to ne olakšava situaciju. Kod nekih ljudi koji pate od straha od otvorenog prostora može doći do paničnih napadaja i ostalih simptoma panike, dok kod nekih ne. Ova fobija iznimno otežava svakodnevnicu svima koji od nje pate, jer su upravo otvoreni prostori i gomile ljudi velik dio svakodnevnog života svake osobe. Takve osobe se teško suočavaju sa uobičajenim životnim situacijama. To dovodi do toga da će one izbjegavati bilo kakve društvene događaje, rođendane i proslave, ali i odlazak u kupovinu, putovanje u javnom prijevozu i slično. Radi fobije od otvorenog prostora pati im društveni život te to može dovesti do nastanka drugih psiholoških problema kao što su anksioznost i depresija. U najtežim slučajevima agorafob izbjegava uopće izlaziti iz svoje kuće, svog utočišta.
Kao što smo već naveli, postoje agorafobi koji doživljavaju napade panike i oni koji to ne doživljavaju. Tako se agorafobija može sažeti na:
- akutnu anskioznost pri pomisli na situaciju iz koje se ne može pobjeći ili prisutnost na javnom mjestu
- izbjegavanje svih društvenih situacija i teško podnošenje izlaska iz kuće
Osoba koja pati od agorafobije može doživjeti jedan ili više napada panike u takvim situacijama. Uz to se pojavljuje i strah da bi se napadaj uopće mogao dogoditi. Uobičajena pojava je i anksioznost radi mogućih posljedica napada panike u javnosti, kao što su neki vidljivi fizički simptomi ili gubitak kontrole nad tijelom.
Agorafobija sa i bez napadaja panike
Fobija predstavlja neuobičajeni strah, a ne samo nelagodu. Iz tog razloga se u fobičnim situacijama može pojaviti i napadaj panike koji obuhvaća iznenadnu pojavu četiri ili više mentalnih i fizičkih simptoma koji su očitovanje velike anksioznosti. Neki od simptoma panike su:
- brzi otkucaji srca
- osjećaj gušenja i ostajanje bez daha
- naizmjenično grijanje i hlađenje tijela
- bol u prsima i neugoda
- drhtanje
- blijedilo
- vrtoglavica i omaglica
- mučnina
- bockanje i bol u udovima
- strah od gubitka kontrole nad mjehurom
- osjećaj straha od 'nadolazećeg ludila'
- osjećaj odvojenosti i neshvaćenosti
- iskren strah da se može umrijeti
Simptomi panike se pojavljuju iznenada, a prolaze već u nekoliko minuta. U tim trenucima osoba može biti potpuno svjesna da se napadaj panike događa, ali ga ne može nikako kontrolirati. Simptomi paničnog napadaja nestaju jednako brzo kao što su se pojavili. Napadaji panike nisu rijedak slučaj, pojavljuju se kod trećine ljudi svake godine.
Tri mogućnosti liječenja
Liječenje se obavlja kao i kod sličnih socijalnih fobija. Potrebno je savjetovanje s liječnikom i terapeutom koji će, ovisno o uzroku, trajanju i simptomima odrediti najbolju terapiju. Moguće terapije su kognitivna terapija, bihevioristčka terapija te terapija lijekovima. Bihevioristička terapija za cilj ima pomoći osobi da se izlaže strašnim situacijama te da se navikne na situaciju koje se boji. Kognitivni psihoterapeut će uz pokuse i razgovor pokušati otkriti i promijeniti iskrivljena uvjerenja i strategije prevladavanja. Ona također pokušava osporiti obrasce ponašanja koji su česti kod agorafoba. Uz pravilnu terapiju, osoba koja pati od agorafobije može voditi sasvim normalan život.
