Ušli smo u četvrti mjesec od otkrića afere plin za cent, a da nitko osim Borisa Abramovića, donedavnog direktora HROTE-a, koji je i upozorio na stvaranje viškova plina i koji je prvi javno obznanio tko se time okoristio, nije kažnjen. Abramović je smijenjen i zaboravljen, izbrisan kao da ga nije ni bilo, a šef HEP-a Frane Barbarić uredno sklapa nove milijunske poslove u HEP-u, tuži saborske zastupnike i priprema se za dokapitalizaciju kojom će vlada u tvrtku ulupati novih 900 milijuna eura.
Ovih dana stigla mu je i nova kazna od 10.000 eura zbog bespravne gradnje na Hvaru, a ako sam ne sruši kuću uslijedit će i treća novčana kazna, a onda možda i državno rušenje vile. Možda, jer je teško povjerovati da će država najpoznatijem državnom direktoru, premijerovom prijatelju i moćnom HDZ-ovcu naškoditi na bilo koji način osim za njega minornim novčanim kaznama.
POGLEDAJTE VIDEO: Troskot upozorio na kriminal u HEP-u, a HEP ga tuži zbog izjava da je firma u bankrotu. Plenković ništa ne zna...
Premijer nema pojma
Premda o tome sad već sve znaju i taksisti i kumice na placu, premijer Andrej Plenković nema blagog pojma. Novinari i dio opozicije mu, kao premijeru nadležnom za šefove državnih tvrtki i predsjedniku HDZ-a nadležnom za velike stranačke igrače, Barbarićev slučaj prinose pozornosti gotovo svakog dana već puna tri mjeseca, ali Plenković se ne uspijeva koncentrirati i sve povezano s drugom mu Barbarićem samo mu uđe na jedno i iziđe na drugo uho. To zujanje u glavi pri prolasku informacije od jednog do drugog uha samo ga tjera da namiguje novinarima, loše laže, cereka se, nekontrolirano spušta i podiže ramena, maše rukama i strijelja obrvama, razrogačuje oči u stilu Franje Tuđmana.
Plenković dakle "ništa ne zna“ o slučaju Barbarić jer se o tome, kako tvrdi, ne informira, ali sve zna o uređivanju medija i ništa ne analizira tako pomno kao nepoćudnu medijsku djelatnost. Kako dio novinara i urednika još uvijek nije shvatio gdje su im HDZ-ove granice slobode, pa poput Nacionala objavljuju izvatke iz istražnih transkripata koji oživljavaju sumnju u korumpiranost samog premijera ili u nepotističke prakse njegove supruge, umjesto da se pozabavi Barbarićem i muljažama u HEP-u ili bilo kakvim reformama, premijer se zabavlja donošenjem Lex AP-a, kojim će najstrože zabraniti da itko ikad više objavi moguće spominjanje njegova imena, inicijala ili članova obitelji u istražnim transkriptima.
To je za deklariranu demokratsku državu samo po sebi skandalozno, ali griješi ako misli da će tako doista zaustaviti neke novinare/medije da nastave kopati po najvećim slučajevima državnog kriminala koji su se odvijali ili odvijaju tijekom njegovog banovanja Hrvatskom. Nikom to još nije pošlo za rukom pa neće ni njemu.
Čak bi se i taj Lex AP mogao smatrati nekom vrstom Plenkovićeva spina ‒ skretanja pažnje javnosti s nekog drugog sadržaja ili činjenice koji su fokusu javnosti. A u tome se naš premijer pokazao kao pravi maher. Moglo bi se čak i reći da mu je to i najjača strana.
Prijetnje Lex AP-om
Novinari ga pitaju o Barbariću, on oplete po predsjedniku Zoranu Milanoviću; novinari ga pitaju za aferu plin za cent, on krene pričati o kreditnom rejtingu. Nacional objavi da mu se u uskočkim transkriptima supruga Ana Maslać Plenković spominje kao moćnica koja je prijateljice zapošljavala preko veze, a Plenković na to počne pričati kako mu je supruga zgodna i da je on na fotografiji koja prati spomenuti članak znatno mršaviji nego danas te da će mu to koristiti na izborima?! Zbilja?
Koga briga je li mu supruga zgodna? Premijerovi problemi s debljinom mogu nas zanimati samo u kontekstu mogućeg narušenog zdravstvenog stanja najmoćnijeg političara u zemlji, ali itekako nas zanima kadrovska politika Plenkovićevih. A ako će mu objava spomenutog članka s pratećom fotografijom, kako kaže, koristiti na izborima, zašto je onda ponovno priprijetio Lex AP-om i otvoreno priznao da će ga vladajuća većina nametnuti upravo zbog takvih napisa? Ponekad se očito i on sam pogubi u vlastitim spinovima, a kako onda ne bi i izvjestitelji iz Banskih dvora/NSK.
I dok tako iz dana u dana spinovima tupi oštricu kritičkog političkog razmišljanja, gotovo da nema dana i da hrvatski premijer ne iznosi opaske o novinarskom i uredničkom radu, očito je time opsjednut i zapravo je prava šteta što je još uvijek premijer i što će ponovno na izbore, umjesto da se okuša kao glavni urednik nekog od vodećih medija i svima pokaže kako se novinarski i urednički posao ne trebaju raditi.
Vremena se mijenjaju, mijenjaju se države i ljudi, mijenjao se i naš Plenković, ali po pitanju odnosa vlasti i masovnih komunikacije zaustavio se na svojem mladalačkom, marksističkom motrištu: "Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor."
