U svijetu sporta često svjedočimo nevjerojatnim pričama o usponima i padovima, no rijetko kada transformaciji sportaša u potpuno drugačiju vrstu umjetnosti.
Sara Tićak dokaz je da se čuda događaju, a uvijek nasmijana Riječanka zamijenila je košarkaški teren – pozornicom! Iza nje su tri singla - debitantski "Tamo gdje te nema", "Ne dam te nikom" i "Volila bi", a glazbenica trenutno radi na novoj pjesmi, te najavljuje brojna iznenađenja u 2024. godini.
"Moja formula za uspjeh podrazumijeva autentičnost. Ciljevi su mi svakako koncertne turneje i naravno da postoji interes za strano tržište. Ne želim biti glazbenica koja će biti zaboravljena, već želim ostaviti trag svojim stvaralaštvom na duge staze", otkriva Sara koja je svoj životni put promijenila u jednoj večeri.
"Nikad nisam maštala o sebi na estradi. Sport je kod mene bio prisutan od malena, kao i glazba, no estradno ostvareno zvanje nije lako ostvarivo. Od voljeti do ostvariti je ogromna razlika. Samu sebe sam iznenadila kad sam jedan dan osjetila taj prijelomni trenutak, ali zbilja trenutak, jer se sve odvilo preko noći. Tada sam rekla da je aktivan sport za mene prošlost, nisam se više vidjela u tom načinu života i neobjašnjivo sam osjetila u sebi poseban poziv da se posvetim pjevanju."
Sarina glazba odražava strast i snalažljivost koju je razvila kao sportašica, a u svakoj njezinoj ljubavnoj baladi postoje dijelovi koji se odnose na nju. No kako priznaje, njeno srce je trenutno slobodno.
Dosad je obradila tri poznate svjetske pjesme – „When you say nothing at all“ Ronana Keatinga, „Wicked Game“ Chrisa Isaaka i božićnu „Silent Night“.
"Za mene ne postoji nekvalitetan tekst i pjesama. Sve je to umjetnost koju treba znati prezentirati. Svako vrijeme nosi svoje, a s tim dolaze i promjene, te sam uvijek otvorena po pitanju kreativnosti glazbe", naglašava Sara koju na neobičnom životnom putu nije spriječila niti teška dijagnoza koja joj je uspostavljena sa samo šest godina - dijabetes Tipa 1 koji zahtijeva poseban način života. Zbog bolesti bi joj često krvarili prsti dok je svirala gitaru ili klavir, pa je bila prisiljena ostaviti se instrumenata, no pjevanje je bilo konstanta bez prekida.
"Oduvijek se odlično nosim s dijabetesom i nastojim živjeti kao da ga nemam, ali sada sam drastično bolje nego prije. Imam uspona i padova, ne uskraćujem si ako nešto želim pojesti, ali čuvam zdravlje i prste. Imam takav duh i gledam samo prednosti svog hendikepa iz kojeg sam puno naučila, kao na primjer da ne nikad ne treba odustati. Put dijabetičara nije lak i puno je teže ostvariti rezultat. To je veliko opterećenje i neopisiva briga, no lakše je kad si formiran čovjek. Adolescentsko doba je bilo najteže i najizazovnije, ali sam se i tada izvrsno nosila sa svime. Kao dijete se pitaš i čudiš, no kasnije kada prebrodiš to krizno odrastanje, takvo stanje postaje normala na koju se jednostavno navikneš", zaključuje glazbenica.
Sarina priča služi kao inspiracija mnogima, podsjećajući nas da život često ima nevjerojatne preokrete i da nikada nije kasno slijediti svoje snove, čak i kad se čini da su svjetovi sporta i glazbe daleko jedan od drugog.
POGLEDAJTE VIDEO: Božić 2023., tramvaj iz 1924., a glazba iz ratne '91. Što o djedici iz božićnog tramvaja misle građani? 'Meni se to sviđa'
