Pjevačica Neda Ukraden je svoj rodni kraj napustila 1992. godine, što je totalno promijenio njezin život. Sve o tome ispričala je u intervjuu za Azru.
"To je roman života. Prije svega moga, ali može biti bilo čijeg tko je bio stanovnik jedne zemlje koje više nema i jednog grada u kojem neplanirano više ne živi, a koji je volio, ulagao u njega, vjerovao u budućnost. Ovo je priča o tome kako se ljubav prema svom gradu i sredini doživi kao kazna, jer smo ja, moje dijete i moji roditelji u nepunih mjesec ostali, ne samo bez imovine, nego i bez snova i uspomena. Gdje si bio, nigdje, šta si radio, ništa", rekla je Neda.
Otkrila je da joj je pisanje o nekim događajima posebno teško palo.
"Nije bilo lako dok sam pisala knjigu proživljavati ponovno tužne i neugodne situacije, posebno te tragične 1992. kada sam po povratku s turneje po Švedskoj, silom prilika i neočekivano ostala na beogradskom aerodromu, nisam mogla poletiti za Sarajevo, jer avioni od početka mjeseca više nisu letjeli za Sarajevo, nisam ni slutila da će od tada moj život, kao i ta karta, neplanirano postati "one way ticket". Nisam mogla pretpostaviti da više nikada neću preći prag svog novog, lijepo opremljenog stana na sarajevskim Ciglanama, koji sam te 1992. zaključala i krenula na koncerte u Švedskoj. Nisam ni slutila da ću svoj lokal i stanove na Ilidži i u Lužanima, sve prepune, kao i poslovne prostore na Ciglanama, otada vidjeti samo na papiru i da će mi otac, u 69. godini života, umrijeti od tuge za svojim domom, svojom Ilidžom. Džaba nagrada "najpopularnija Sarajka" lista "Svijet" iz 1991., džaba brojni koncerti i svi naši apeli za mir, džaba vjera u suživot. Mržnja, ljubomora, zavist bili su, ipak, presudni u tim vremenima, a trebalo je i nekako opravdati pljačku i uništenje svih naših dobara, svega što smo generacijama, godinama moji roditelji i ja stjecali", kazala je. Ona i dalje ne zna zašto je postala neprijatelj svog grada.
"Kako se od najpopularnije Sarajke u rujnu 1991. postaje omražen nekoliko mjeseci kasnije, najbolje pitati one koji su izmišljali razne laži i uvrede svih tih godina. No, sreća pa sve te izmišljotine nisu mogle trajati dovijeka, jer je istina bila sasvim drugačija, morala je kad-tad izaći na vidjelo. Naravno, nije bilo lako to sve izdržati, tim više što sam i u Beogradu doživjela mnogo neugodnosti, paljenje lokala, puno nerazumijevanja. Strašna vremena! Bilo, ne ponovilo se! No, život ide dalje, nauče se neke lekcije, pa u ime ljubavi obitelji, publike, u ime dobroga i pozitivnog, nastaviš dalje. Teško je kad izgubiš nekog bliskog, sve drugo može se vratiti, obnoviti, zamijeniti. Život koji sam živjela u Sarajevu za mene je bio nezaboravan i poslužio mi je kao inspiracija da 1993. napišem pjesmu "Sarajevo, Sarajevo, gdje je moja raja", koju sam snimila s grupom "Regina" i koja je kultna pjesma mnogih koji su se silom prilika raselili širom sveta, i koje sretnem na svojim koncertima", zaključila je Neda.