Studiju su proveli znanstvenici s britanskog Sveučilišta u Surreyu na čelu s Derk-Jan Dijkom, a uključivala je 110 zdravih odraslih ljudi koji nisu imali poremećaje spavanja niti su se žalili na bilo kakve smetnje tijekom sna. 44 osobe bile su u dobi od 20 do 30 godina, 35 je imalo od 40 do 55 godina, a 31 osoba spadala je u kategoriju starijih ljudi koji su imali između 66 i 83 godine.
Nakon osnovnog testa spavanja provedenog u razdoblju osmosatnog sna, sudionici su nasumično odabrani te podjeljeni u dvije skupine. Prva je podvrgnuta dvodnevnom spavanju koje je uključivalo remećenje faze dubokog sna u obliku akustičnih stimulansa, nakon čega su imali noć mirnog sna (za oporavak), dok je druga skupina mirno spavala obje noći. Spavanje je praćeno pomoću polisomnografa, uređaja za istraživanje poremećaja spavanja, dok je potreba za snom procjenjivana metodom nazvanom Multiple Sleep Latency Test (MSLT) te ljestvicom Karolinska Sleepiness Scale.
Tijekom prve noći i osnovnog testa spavanja, srednje vrijeme spavanja iznosilo je 433,5 minuta za najmlađu skupinu sudionika, 409,9 minuta za srednju skupinu i 390,4 za najstariju skupinu ljudi. Prosječan broj minuta dubokog sna iznosio je 118,4 za najmlađe, 85,3 za srednju skupinu i 84,2 za najstarije. Prosječan broj minuta budnosti nakon inicijalnog sna iznosio je 21 za mlade ljude, 49,9 za srednju skupinu i 70,7 za nastarije sudionike.
Prema tome, najstarija skupina ljudi spavala je u prosjeku oko 20 minuta manje od srednje skupine, koja je pak spavala oko 23 minute manje od najmlađe skupine. Broj buđenja i količina vremena budnosti nakon odlaska u san značajno se povećava s godinama, a količina vremena provedenog u duboku snu smanjuje se s godinama. Isto tako, s godinama opada i potreba za snom tijekom dana. Kad su sve skupine tijekom dana morale zaspati u udobnom položaju na krevetu, mladima je za to trebalo u prosjeku 8,7 minuta, starijima 11,7 minuta, a najstarijima 14,2 minute.
Autori kažu kako se čini da je zdravo starenje povezano sa smanjenjem trajanja i dubine sna kako bi se održala budnost tijekom dana. Smatraju i kako bi za ove rezultate mogle biti odgovorne promjene u razini spolnih hormona ili u mozgu, no hipoteza se mora dodatno istražiti. Navode i kako potreba za snom nije mjerena tijekom večernjih sati, kad je moguće da su stariji odrasli pospaniji od mlađih, prenosi portal biologija.com.hr</em.
