Sjeverna i Južna Amerika će se zabiti jedna u drugu, dok će Karipsko more i Arktički ocean nestati. Azija će se isto tako pridružiti Amerikama.
Tako barem tvrde nove simulacije znanstvenika sa Sveučilišta Yale i japanske Agencije za pomorsku znanost i tehnologiju, piše Daily Mail.
Stalno kretanje tektonskih ploča
To će se dogoditi zbog kretanja zemljinih tektonskih ploča, enormnih ploča zemljine kore koje se međusobno polako primiču i odmiču tijekom stotina milijuna godina.
Istraživanje se temelji na teoriji zvanoj Ortoverzija - nakon što se superkontinent razlomi kontinenti se prvo odmiču jedan od drugoga, ali se uhvate u zonu subdukcije sjever-jug, gdje jedna ploča zaroni ispod druge.
Na sadašnjoj Zemlji ta je zona tihooceanski Vatreni prsten, što je i mjesto gdje će se formirati novi prsten.
Kako bi testirali model, znanstvenici su koristili paleomegnetne podatke, zabilješke o megnetnom polju Zemlje očuvane u stijenama, kako bi proučili varijacije u zemljinoj rotaciji u odnosu na vrtnju osi.
Zemljino održavanje ravnoteže
Te su varijacije prouzrokovane promjenama u distribiciji mase planeta, radi se o pokušavanju Zemlje da održi rotacijsku ravnotežu, a to je prilagodba koja traje više milijuna godina.
Kombinirajući te podatke sa znanjem kako superkontinenti djeluju na kretanje Zemlje, znanstvenici su uspjeli predvidjeti Amaziju.
"Spojene Amerike susresti će se s Euroazijom parktički na samome Sjevernom polu." kaže dr. Ross Mitchell, vodeći autor rada.
Prijašnji superkontinenti
Posljednji superkontinent, Pangea, formirao se prioje oko 300 milijuna godina s Afrikom u svome središtu. Počeo se raspadati u sedam kontinenata oko 100 milijuna godina kasnije. Tada je nastao i Atlantski ocean.
Znanstvenici vjeruju kako je Pangea treći ili četvrti superkontinent u povijesti Zemlje. Prije nje bila je Rodinia, koja se formirala prije oko 1.8 milijardi godina, a još je ranije bila Nuna, koja je nastala prije 1.8 milijardi godina.
Ideju o kretanju kontinenata smislio je njemački znanstvenik Alfred Wegener 1912. kako bi objasnio zašto zemljini kontinenti djeluju kao komadi slagalice koji dobro pristaju jedan uz drugi.
Zemljina se površina sastoji od sedam velikih i sedam manjih tektonskih ploča koje se se kreću brzinama od par milimetara pa do dva centimetra godišnje, što je brzina rasta ljudskog nokta. Međusobno trenje tih ploča dovodi do potresa.