Odgovorne su za brojne stvari, uključujući stvaranje i uništenje čitavih kontinenata, no postoji još dosta toga u tome procesu što znanstvenici tek počinju razumijevati.
Nedostaje cijeli kontinent?
Kao posebno bizaran primjer može poslužiti otkriće troje znanstvenika sa Sveučilišta u Chicagu koji su dokazali kako nedostaje puno kontinentalne kore. Konkretno, količina vrijednosti cijelog jednog kontinenta.
Tijekom sudara Indije i Euroazije koji se dogodio prije 60 do 40 milijuna godina, stvorena je Himalaja, u stvari, ona se još uvijek izgrađuje. Koristeći najnoviji računalni softver, tim znanstvenika proračunao je nevjerojatnom preciznošću koliko je kopnene mase postojalo u tome području prije, tijekom, i nakon titanskog sudara tektonskih ploča.
"Otkrili smo kako polovica mase koja je postojala na tome dijelu površine Zemlje prije 60 milijuna godina danas nedostaje", izjavila je geofizičarka Miquela Ingalls.
To je 450 trilijuna tona, što je velika količina materijala koji nedostaje.ž
Gdje je?
Jedino mjesto na koje je sva ta kora mogla otići je dolje, no postoji veliki problem s tom idejom.
Kada se dvije ploče sudare, dogodi se jedna od dvije stvari. Ako je jedna kontinentalna, a druga ocenaska ploča, onda prva klizne preko druge jer oceanska je kora gušća. Ta oceanska ploča onda propadne u kipući zemljin plašt, gdje se ili polako dezintegrira i asimilira u okoliš, ili se zabije u granično područje s tekućom vanjskom jezgrom, te ostane tamo milijune godina.
S druge strane, ako se dva komada kontinentalne kore sudare, i oba imaju otprilike istu gustoću, onda se savijaju, omataju i dižu gore prema nebu, te tako stvaraju enormne planinske lance.
Mijenjanje osnovnih pretpostavki
Do sada je bilo uvriježeno mišljenje kako kontinentalna kora ne može potonuti u plašt kao što to oceanska ponekad radi. "Uče nas na osnovama geologije da kontinentalna kora pliva i ne može propasti u plašt", kaže Ingalls.
Unatoč tome, koristeći geološko podatke prikupljene u zadnjih 20 godina, nevjerojatne simulacije ovog tima znanstvenika pokazale su kako su često najjednostavnija rješenja istovremeno i najvjerojatnija. Nakon što su odbacili svaku drugu mogućnost, zaključili su kako je polovica kontinentalne kore koja je sudjelovala u divovskom sudaru Indije i Euroazije sigurno potonula u paklene dubine užarenog plašta te se tamo reciklirala.
Ova kontinentalna kora bila bi poput plastične boce koja pluta na vodi. Njena je gustoća morala biti toliko niska da su je nezamislivo snažne tektonske sile uspjele gurnuti u gusti plašt u procesu koji je trajao milijune godina. A sada njene ostatke eruptiraju vulkani širom svijeta.