Znanstvenici nemaju dvojbi oko toga da su oceani i rijeke nekad bili na površini Marsa no što se sa svom tom vodom dogodilo, misterij je.
Prvoosumnjičeno je Sunce koje milijardama godina uništava atmosferu oko planeta, molekulu po molekulu. A otkriti kako se to točno odvija zadaća je nove misije NASA-ina orbitera MAVEN koji će biti lansiran u ponedjeljak poslijepodne iz Cape Canaverala na Floridi.
Po dolasku do Marsa u rujnu 2014. MAVEN će ući u orbitu planeta i početi proučavati tanki sloj plinova koji su preostali na nebu Marsa.
"MAVEN će se fokusirati na to da otkrije povijest atmosfere, kako se klima mijenjala kroz vrijeme i kako je to utjecalo na evoluciju površine i potecijalnu nastanjivost Marsa barem za mikrobe", kazao je voditelj istraživanja Bruce Jakosky sa sveučilišta Colorado u Boulderu.
Specifično MAVEN će proučavati koliko i kakve vrste zračenja dolaze sa Sunca i iz drugih izvora u svemiru i kako to utječe na plinove u gronjim slojevima atmosfere Marsa.
Znanstvenici su imali prvi uvid u to pitanje zahvaljujući podacima koje su prikupili europski orbiter Mars Express i NASA-in rover Curiosity, no nikad nisu imali prigodu istodobno proučavati atmosferu i svemirski okoliš Marsa.
"Otvorit ćemo prozor u to što se sada događa tako da možemo pokušati pogledati unatrag uz pomoć dokaza sačuvanih u stijenama i potom sastaviti čitavu priču o povijesti Marsa i kako je nastao takav okoliš", kazao je znanstvenik Pan Conrad, iz NASA-ina Goddard Space Flight Centra u Marylandu.
Dokazi o toplijem i vlažnijem Marsu, planetu sličnijem Zemlji, pojavljuju se zadnjih desetljeća. Drevne stijene imaju kemijske zapise koji svjedoče o dodiru s vodom u prošlosti. Površina planeta prožeta je geološkim strukturama koje je stvorila voda poput kanala, presušenih riječnih korita, delta jezera i drugih taloga.
"Atmosfera je morala biti gušća da bi planet bio topliji i vlažniji. Pitanje je gdje su sav taj ugljikov dioksid i voda otišli", kaže Jakosky. Atmosfera je mogla otići u dva smjera - u tlo Marsa ili u svemir.
Znanstvenici znaju da je dio ugljikova dioksida završio na površini i pomiješao se s mineralima u kori planeta. No te količine nisu dovoljno velike da objasne gustu atmosferu koju je Mars morao imati za održavanje vode na površini planeta.
Znanstvenici pretpostavljaju da se najveći dio atmosfere izgubio u svemiru što je proces koji je počeo prije četiri milijarde godina kad se zaštitno magnetsko polje planeta iz nejasnih razloga isključilo.
"Globalno magnetsko polje odbija solarne vjetrove. Odbija ih tako da ne mogu odnijeti atmosferu", kaže Jakosky. Bez magnetskog polja Mars je postao prostor za djelovanje Sunčeva i drugog kozmičkog zračenja što je proces koji traje i danas.
