Nedavna tragična smrt jednog mladića s Lastova, kojemu hitna pomoć nije uspjela spasiti život, skrenula je u Hrvatskoj pažnju javnosti na probleme otočana par mjeseci prije nego što je uobičajeno. Naime, o teškoćama otočke svakodnevice u pravilu se govori samo u jeku turističke sezone, kad gužve preplave sve. No ni tad to nije obojeno posebno negativno, jer ljeti je sve ljepše i atraktivnije, dok izvansezonske nevolje po otocima uglavnom ostaju u razmjernoj diskreciji. Malo kome se dade iznova slušati o tamošnjim mukama s prometom, opskrbom, infrastrukturom, zdravstvom, obrazovanjem i drugim.
A situacija na velikoj većini od oko 50 naseljenih hrvatskih otoka zapravo je uvijek jednako zahtjevna i složena. Dandanas nisu donesene ili nisu implementirane mjere koje bi njihovim žiteljima olakšale život, dok više političke instance ne mogu ili ne žele izmijeniti takav odnos. "Reklo bi se da će ulaskom u 21. stoljeće i otočanima postati lakše, ali to se nije dogodilo", rekao nam je Jurica Gašpar, glavni urednik portala Morski.hr, jedinog u RH specijaliziranog za teme koje se tiču jadranske obale, mora i, jasno, otoka.
"Doduše, komunikacija sada jest brža i direktnija", izjavio je on za DW, "i možete poslati i sliku. Ali to je sve. Čak je i brzina putovanja često manja, iako postoje i brzobrodske linije. One često ne plove kad su vremenski uvjeti malo lošiji, što nije toliko vidljivo ljeti, dok je zimi redovan slučaj, bar povremeno. Otočani su na sve to oduvijek naviknuti, jasno, ali velika je muka kad nemate adekvatnu zdravstvenu skrb, nema dućana i drugog. Ionako je sve skuplje. Neki to i zlorabe na štetu otočana. S druge strane, svi znaju da tamo ima i divnih beneficija, ali većinom kad ste na godišnjem odmoru."
Život na otoku
Gašpar nadalje upozorava: "Nažalost, turistički prizori ne odražavaju narav života na otoku. Pa opet, čak i hrvatska vlast o otocima razmišlja sezonalno, kao da su neko ljetno voće kojim se častimo. Ostatak godine nitko ne pita za njih. I ako se ne bude ulagalo u njih, neće više imati tko živjeti na njima." On dodaje kako su najvrjednije otočke nekretnine u Hrvatskoj već rasprodane. No one kroz najveći dio godine nisu korištene, te nema u njima ni tih novih vlasnika, počesto stranaca. Logično je onda da trend stradavanja otoka u demografskom pogledu traje već dugo, i da mu se praktički uopće ne vidi kraj.
S otočanima, u prosjeku sve starijima, još više do izražaja dolazi nedostatak medicinske brige i njege na otocima. "Pritom već sad imamo infrastrukturu za tu vrstu javnog servisa, a imamo i specijalne brodice. Ipak, ulaganja u RH ne prate ulaganja u otoke, mada se premijer Plenković voli pohvaliti zavidnim rastom BDP-a. Tako i već realizirana ulaganja ostaju neiskorištena", mišljenja je Gašpar. On tu prije svega u vidu ima činjenicu da je Hrvatska u novije doba nabavila više posebnih brodica za hitnu pomoć, stacioniranih u gradovima na kopnu, s izuzetkom Lošinja, ali te brodice nemaju stalnu posadu.
Osim toga, one su namjerno projektirane na dužinu manju od 15 metara, svega par centimetara manje jer plovila duža od 15 metara moraju imati stalnu posadu. To znatno poskupljuje takav javni servis, a ovako, glavni efekt uštede biva ugroženost života i zdravlja otočana. "Kad imate stalnu posadu, oni odmah pokreću motore i polaze. Kad nemate, treba im minimalno pola sata da se okupe i krenu. Tako da one gluposti koje se navode o 'zlatnom satu' kod hitne pomoći, molim vas, to je neugodno slušati. Netko je zadovoljio projekt, kao što se opravdavaju i EU-sredstva, a koristi nema", drži Jurica Gašpar.
Sve funkcionira na papiru
Da zimski period lakše razotkriva one manje zavidne strane života na otoku, ali koje svejedno postoje za čitavu godinu, slaže se i Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora, udruge za razvoj hrvatskih otoka. "I promijenilo se to u novije doba", svjedoči on, "tako da već godinama sve funkcionira na papiru, u teoriji. No u stvarnosti sve je nekako ukrivo. Brodovi za hitnu pomoć stacionirani su dijelom na krivim pozicijama pa negdje uopće ne isplovljavaju s timovima, nego ih sakupljaju usput. Intervencija od Zadra na Istu, recimo, odvija se tako da prvo moraju otići po doktoricu koja je na Silbi."
"A to je samo jedan primjer za pučinske otoke zadarskog arhipelaga, o kojem bih vam još mogao pričati. Nisu ni mnogi drugi otoci u boljoj poziciji, kao što je i Lastovo na kojem se dogodila posljednja tragedija. Helikopter je u Splitu, ali taj otok pokriva dubrovačka policija s manjim helikopterom koji ne može letjeti po težem vremenu. Postavili su organizaciju službe tako da se niti ne zna tko je nadležan za pozivanje broda ili letjelice u ovakvim situacijama. Pokazalo se da se svi ograđuju. Tu je očito nužna kompletna revizija", kaže Barić.
Naravno, funkcionalna medicinska od vitalnog je značaja za održanje života na otocima, posebno akcijsko-interventni dio sustava. Ipak, to nije ni jedini ni najčešći problem s kojim se sreću tamošnji stanovnici. Popis ostalih bi bio predugačak za jedan medijski prilog, ali htjeli smo čuti za bar neke od preostalih među urgentnijim zahtjevima otočana. Denis Barić stoga nam je prvo, kad smo već porazgovarali o hitnoj pomoći, nadalje spomenuo – internet. Točnije, brzi internet, polaganje optičkog kabela, da mladi mogu ostati na otoku i raditi od doma, a valjalo bi to i za telemedicinsku svrhu.
"Zatim, uvijek aktualna vodoopskrba, jer toliko otoka još ovisi o brodovima-vodonoscima. I šire, opskrba generalno, svim dućanskim potrepštinama. Tri godine već imamo Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, koji predviđa financijske olakšice za otočne snabdjevače i prijevoz trgovačke robe, pa i dalje nema pravilnika za provedbu", rekao nam je Barić. Drugim riječima, donošenje zakonâ nije dovoljno za spas hrvatskih otoka, tj. samih otočana. Naime, bez njihove implementacije i dosljedne provedbe na terenu, oni uskoro neće vrijediti ni kao prikladan alibi nadležnim političarima.
POGLEDAJTE VIDEO: Lastovo odsječeno od kopna, strah je veći nakon tragedije. Ministrica otkrila smatra li se odgovornom
