Dimitrije je dvije i pol godine vezan uz invalidska kolica. Kaže da tako nije trebalo biti. Bila je zima i tu je večer popio koju previše. U ranim jutarnjim satima primijetili su ga prolaznici. Ubrzo je stigla hitna pomoć.
"Liječnik je došao. Pregledao me. Ali nije pregledao sve, pošto mi je glava bila u kontuziji, slomljenu vratnu kralježnicu. On mi mi je provjerio samo rukke, noge apsolutno nije gledao". prepričava Dimitrije Kačina-Giovannini iz Pule.
U vozilo su ga prebacili bez šancova ovratka, i to bez obzira na to što se, kako kaže, tresao i bio u nesvjesnom stanju. Odvezli su ga u pulski Zavod za hitnu pomoć.
Dimitrije tvrdi da se kobna pogreška dogodila upravo u toj zgradi. Liječnici su ga poslali na triježnjenje na psihijatriju. Deset sati nakon nezgode napokon je, kako kaže, završio u pravim rukama. Ali, tada je, čini se, bilo prekasno.
"Tada su ustanovili da mi je polomljena cijela vratna kralježnica i da mi je jedan disk izletio skroz sa strane", kaže Dimitrije.
Zbog nemara je, kaže ovaj bivši sportaš, ostao doživotni invalid. Liječnici su, tvrdi, pogriješili što ga nisu propisno imobilizirali. Kada su se stvari zakomplicirale, Dimitrijeva obitelj je zatražila dokumetaciju. U prvom se nalazu, tako, uopće ne spominje šancov ovratnik, da bi se u drugom liječnici naknadno sjetili da su pacijenta ipak imobilizirali.
Na naš je upit ravnateljica pulskog Zavoda za hitnu medicinu samo izrazila žaljenje zbog Dimitrijevih ozljeda.
"Upoznata sam sa slučajem o kojem samo mogu reći da mi je žao što je gospodin Dimitrije Kačina - Giovannini uopće zadobio ozljede koje su uzrokovale njegov invaliditet. O cijelom slučaju mišljenje trebaju davati nadležne institucije", kaže ravnateljica Ksenija Družetić Božić.
Dimitrijeva je obitelj još prije godinu dana tužila liječnike. Mladića se moglo spasiti - uvjerena je njegova majka.
"To je muka koju samo majka može znati. Kad vidite da si ne može uzeti vodu, da ne može jesti, onda stvarno o svemu ovisi o nama. Jer da nema nas ne bi mogao ništa", kaže Libera Kačina -Giovannini.
Svjesni su da je pravda spora, ali i dostižna. Konačno žele odgovor na pitanje: Zašto je njihov sin ostao doživotno prikovan uz invalidska kolica?
