Zubi (lat. dens, dentis, grč. δόντι) su kalcificirani organi, koji se nalaze na početku probavnog trakta, u usnoj šupljini. Usađeni su u alveolarne nastavke gornje i donje vilice i smješteni u zubne čašice (alveole) .[1] Čovjek obično ima 32 stalna i 20 mliječnih zuba.
Zubi kod čovjeka rastu dva puta tijekom njegovog
života.
Prvi zubi su mliječni zubi, a oni koji narastu kasnije su stalni
zubi.
Koliko imamo zuba?
Prvih zubi ima 20, po 10 zuba u svakoj vilici. 4 sjekutića, 2
očnjaka i 4 kutnjaka. Oni nastaju negdje oko tridesetog tjedna
prije rođenja.
Kod većine djece prvo izrastu donji sjekutići, obično kada beba
ima oko 6 mjeseci.
U drugoj polovici prve godine djetetova života izrastaju i ostali
mliječni zubi.
Nakon 6. godine života mliječni zubi počinju ispadati i zamjenjuju ih stalni zubi.
Koliko imamo zuba kao odrasli ljudi?
Od 32 stalna zuba kod odrasle osobe, 28 ih izbija između 6. i 14.
godine. A ostala 4, treći kutnjaci i umnjaci, izbijaju između 17.
i 21. godine života.
Stalnih zubi u svakoj vilici ima ukupno 16 i to:4
sjekutića, 2 očnjaka, 4 pretkutnjaka i 6 kutnjaka.
Na svakom zubu se razlikuju tri osnovna dijela: kruna, vrat i korijen.[2]
Jednokorjeni zubi su sjekutići, očnjaci i pretkutnjaci.
Dvokorjeni zubi su gornji prvi pretkutnjak i svi donji
kutnjaci,
Trokorjeni zubi su gornji kutnjaci (prvi i drugi).
Nastanak zuba možemo objasniti pomoću dvije teorije koje se
zasnivaju na analizi fosilnih ostataka.
Iako niti jedna od njih nije u potpunosti potvrđena
Trituberkularna teorija ili teorija diferencijacije kaže da je
humani zub nastao od jednokvržičnih zuba reptila. Ovu
teoriju je objavio Osborne 1888. god. koji smatra da su se na
postojećoj kvržici prvo pojavile dvije oštre elevacije, od kojih
su daljom evolucijom nastale još dvije kvržice. U periodu Jure
pojavile su se i dodatne kvržice, te su tako formirane okluzalne
površine današnjih kutnjaka.
Konkrescentna ili dimer teorija smatra da su današnji zubi sisavaca nastali spajanjem pojedinačnih zuba reptila, i da broj kvržica odgovara broju spojenih primarnih zuba.
Predložio ju je Bolk 1916. god. u njoj kaže da su složeni zubi sisavaca nastali nepotpunim cijepanjem jednostavne dentalne osnove reptila.
Zanimljivost je da su ljudi koji su imali sve svoje zube sa 74.
godine imali puno veće šanse da dožive 100-tu, otkrila su
istraživanja objavljena u časopisu Periodontology 2000.
Dok su oni koji su izgubili pet ili više zuba do 65. više patili
od ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući kardiovaskularne
bolesti, dijabetes i osteoporozu, što uvelike utječe na kvalitetu
života čovjeka.
