Koncert kojim je legendarni Električni Orgazam, posljednji „živući“ bend beogradske „Paket Aranžman“ generacije, proslavio 35 godina karijere, u petak je u Tvornici kulture okupio gotovo sve uzraste zagrebačke rock'n'roll publike – jedni uz druge stajali su oni dovoljno stari da se sjećaju punkoidnih eksplozija iz SC-a i Kulušića osamdesetih, mi koji smo ratnih godina pratili njihove nastupe po Brežicama i sličnim „bespućima“ Slovenije, kao i klinci koji su „Debelu devojku“, „Zlatnog papagaja“ i „Kapetana Esida“ upoznali preko prašnjavih ploča i kazeta svojih roditelja ili starije braće.
Nitko od navedenih klub u Šubićevoj nije napustio razočaran pošto su Gile i ekipa tijekom dva sata svirke dotaknuli sva važna mjesta svoje veličanstvene, eklektične i nepoderive pjesmarice, od troakordnih urlika mladenačkog bunta do aktualne nove faze u kojoj su trajnu fascinaciju psihodelijom pokušali spojiti s utjecajima tamnoputih soul, funk i hip-hop mahera. Prije nego što se u potpunosti posvetimo ovim slavnim novovalcima, vrijedi se pozabaviti i predgrupom, ponovno okupljenom zagrebačkom skupinom Rizol. Riječ je o jednom od bendova koji su prve glazbene korake napravili pod patronatom vječitog dobrog duha ovdašnjeg rock undergrounda, velikog Zdenka Franjića.
U Tvornici su nastupili u svojoj daleko najboljoj postavi, koja je svirala ranih devedesetih, s Damirom Čanadijem na vokalu i pojačani sjajnim solo-gitaristom Krešom Miščevićem. Premda su s probama krenuli prije samo nekoliko mjeseci, zvučali su izuzetno moćno, uigrano i neukrotivo, gotovo u rangu najznačajnijih predstavnika garažne rock tradicije šezdesetih. Istini za volju, na trenutke se malo pretjerano oslanjaju na Detroit i rodonačelnike žanra poput Stoogesa i MC5, no kada, kao u „Noć“ i „Ona je nova“, prebace u višu brzinu i prijeđu na teritorij punk'n'rolla, u sjećanje dozivaju čak i njujorške velikane poput pokojnog Johnnyja Thundersa i njegovih Heartbreakersa. Uskoro će objaviti i novi album koji bi im, ako je suditi po prikazanom na ovom nastupu, konačno mogao donijeti sve ono što su davno zaslužili.
Orgazam je otvorio s obradom „Locomotiona“, preuzetom s albuma „Les Chansones Populaires“, poslije koje je postalo jasno da će te večeri teško moći povući pogrešan potez. Uslijedio je niz pjesama kojima su pokušali zadržati zdrav razum i podići glas protiv svih horora i beznađa Miloševićeve vladavine („Seks, droga, nasilje i strah“, „Da si tako jaka“, „Mentalno“) i hitova iz najuspješnije faze („Ja sam težak kao konj“, „Ne postojim“, „Vudu bluz“) uz povremena vraćanja na sam početak u obliku „Dokolice“ i „Krokodili dolaze“.
Na tim, najranijim stvarima, mikrofon je najčešće preuzimao Ljuba Đukić, originalni klavijaturist koji se u bend vratio poslije dvadeset i kusur godina provedenih u New Yorku, gdje je 1984. godine otišao pogledati koncert Rolling Stonesa. Grupa je u njemu dobila još jednog, punkerski uvjerljivog frontmena čijem je šarmu i genijalnom imageu ostarjelog „meštra ceremonije“ u baršunastom sakou stvarno teško odoljeti, usprkos čestom mumljanju i falšanju. Ionako slavljenička atmosfera kulminirala je vječnim klasikom „Igra rokenrol cela Jugoslavija“, himnom svih onih koji su tu nesretnu državu u jednom trenutku sasvim približili toliko sanjanom Zapadu, da bi već u sljedećem njihove rock'n'roll snove zauvijek razorile granate i tenkovi.
Bend je bio nabrijan i raspoložen za svirku, Gile se još jednom oprostio od svoje izgubljene „braće“ Čavketa i Vlade Divljana, a jedini slabiji dio koncerta bile su s puno improvizacija produžene verzije pjesama sa zadnje ploče („Nemaš nikom ništa da daš“).
Električni Orgazam jedan je od rijetkih bendova koji je tijekom karijere nekoliko puta sasvim promijenio zvuk te se od psihodeličnih punkera na tragu Stranglersa pretvarao u klasičan, Stonesima inspiriran classic rock sastav, odnosno garažnu skupinu s prljavo distorziranim gitarama i vokalom na tragu Marca Bolana. Premda su gotovo sve navedene etape njihovog djelovanja zadržale visoku razinu kvalitete i iznjedrile niz bezvremenskih pjesama, vrhunci su ipak dosegnuti u vrijeme kada su, rame uz rame sa Šarlom i Idolima, ispisivali najljepše stranice yu-rocka. Veličanstveni finale sa „Zlatnim papagajem“ i „Nebom“ to je potvrdio i ovoga puta.
