Ispisati se iz Katoličke Crkve nije tako lako kako se može činiti. S druge strane, ljudi članom u pravilu postaju lako i bez vlastite volje nakon rođenja, voljom roditelja. Portal Novosti stoga je popričao s dvoje ljudi, Anom i Ivanom, koji su željeli ostati anonimni o svom iskustvu pri ispisivanju, jednim sociologom religije, članom udruge Protagora i jednom katoličkom teologinjom.
Ana se željela ispisati i Crkve zbog političkih razloga
U svojim kasnim dvadesetim godinama Ana, koja više nije vjernik, prije dvije se godine poželjela ispisati iz Katoličke Crkve, iz čisto političkih razloga, a ne vjerskih.
"U glavi sam si zamislila, što više ljudi to napravi, onda crkva neće više toliko love moći uzimati od države", rekla je Ana za Novosti, koja je otkrila da se u Njemačkoj ljudi sami odlučuju hoće li plaćati porez za Crkvu te da mnogi odustanu kada shvate koliko bi novaca trebali dati.
Kada je odlučila ispisati se iz Katoličke Crkve, Ana je na stranicama udruge David pronašla informacije i obrasce, pismenu izjavu, odredbe iz Ustava te papinu odredbu o ispisu iz Crkve. Izjavu je uredno ovjerila kod javnog bilježnika te otišla u župu gdje je krštena.
Pitao ju je udaje li se za Židova
"Došla sam u župu gdje sam krštena i taman je došao novi svećenik. I ja sam mu rekla da sam došla radi toga da se ispišem iz Crkve. Njegovo sljedeće pitanje je bilo udajem li se za Židova. Rekla sam da ne. On je rekao da je to jedan od čestih razloga, da su žene koje se udaju za Židove primorane mijenjati svoju vjeru radi braka. Rekla sam da nije zbog Židova, ali ako će mi to olakšati, može i ta priča", ispričala je Ana.
Nakon toga je, prema Aninin riječima uslijedila rasprava. Župnik je obećao da će joj prekrižiti ime u knjizi krštenih. Međutim, Ani to nije bilo dovoljno pa se sljedeći put pojavila sa svim potrebnim dokumentima te je objavijestila župnika da je poslala dokumente i nadležnoj biskupiji.
Ispisom se ne može poništiti krštenje
Ana kaže da je tad bio "nadr***" i da mu to "nije pasalo", pa je postao bezobrazniji. Ipak, na kraju se uvažio Anin zahtjev te je nadodao da će na sljedećoj misi pročitati njezino ime i reći kako je "otpad od Crkve".
Je li svećenik doista i pročitao njezino ime uz takav komentar, Ani nije poznato s obzirom da nitko od njezinih, kao ni ona, ne idu u crkvu. Jedino je njezinoj majci bilo neugodno, tj. dobila je slom živaca, što će Anino ime pročitati na misi. Na kraju problema s okolinom nije imala.
Župnik je prilikom zadnjeg susreta Ani rekao da se ispisom ne može poništiti krštenje, već da ispis za Crkvu znači da je ona zauvijek krštena. To joj je bilo nevažno, no kasnije se pitala je li sve u konačnici bilo uzaludno.
Biskup ga je prozivao kao 'antikrista'
Drugo iskustvo ispričao je Ivan, koji je kao i Ana poželio ostati anoniman zbog straha od reakcije okoline. Dolazi iz malog mjesta na obali i obnaša javnu funkciju, a iz Katoličke Crkve poželio se ispisati krajem devedesetih kada je radio kao novinar te istraživao navodnu aferu jednog biskupa koji ga je na misama prozivao kao "antikrista".
"Procedura me je oduševila. Ne bi opstali toliko dugo da nisu takvi razbojnici", rekao je za Novosti Ivan kojega je jedan svećenik uputio u proceduru ispisa iz Crkve. Trebao je poslati pismo namjere.
Kada je nazvao župnika da ga pita broj faksa, župnik mu je, navodno, rekao: "Što je? Ideš u Jehovine svjedoke?", pa mu je dao broj, tako da je Ivan poslao pismo. Nakon što je župnik tijekom mise, bez njegovog znanja, javno obznanio da se Ivan ispisao te pročitao njegovo pismo, počeo je osjećati čudne poglede u selu, "kao da mu traže rogove na glavi".
Ne vjeruje da bi početkom devedesetih uopće preživio
"Svi su se zgrozili. Jer se to predstavlja kao "pogledajte ovoga, više mu nismo dobro društvo". I sada zamislite kako to izgleda u Kninu, Sinju, Dicmu…", rekao je Ivan koji je saznao što se dogodilo preko prijateljice. Ivan, koji je i sam bio branitelj, ne vjeruje da bi uopće preživio da je to napravio početkom devedesetih, a vjeruje i da bi dobio otkaz da je tada radio na mjestu na kojem sada radi.
Formalan ispis iz Crkve nije moguć
Formalan ispis iz Crkve, prema sociologu religije Ivici Maštruku, nije moguć, tako da mnogi nezadovoljstvo Crkvom izražavaju neodlascima na mise i priklanjanjem različitim novim pokretima.
"U svakom slučaju ostaje jasno da je sakramentalna veza pripadnosti tijelu Kristovom, što Crkva jest na osnovu krštenja, ontološka veza (ono što jest) koja traje i ne gasi se aktom ili činjenicom otpada", piše u papinoj odredbi o izlasku iz Crkve iz 2006. godine, pišu Novosti koje se pitaju je li pred hrvatskim zakonima volja građana važnija od crkvenih tumačenja te što njihovo ispisivanje za državnu statistiku znači.
Jako je malo ljudi došlo do kraja s postupkom ispisa iz Crkve
Alan Sorić iz udruge Protagora tvrdi da je jako malo ljudi uopće došlo do kraja s postupkom ispisa iz Crkve.
"Koliko je meni poznato, jako malo ljudi je došlo do kraja s postupkom jer ih opstruiraju. Znam jako malo ljudi koji su se uspjeli ispisati", rekao je odvjetnik Sorić, nadodavši da su najčešći problemi što ljudima ne žele dati informacije ili im se ne želi zaprimiti dokumentacija.
"Nije mi nikad palo na pamet otići tamo s nekim se prepirati i potpisivati neke izjave kad ja ne sudjelujem. Nisam jer se ne smatram, niti sam se ikad smatrao, članom. Vode li me u nekim svojim knjigama ili su me odavno prekrižili, svejedno mi je. A što se tiče financija, svejedno mi je. Ionako nemam utjecaja na to koliko poreza plaćam i na što se taj novac troši. Kad bi se financiranje vjerskih zajednica vezalo uz crkveni porez, onda bi situacija bila bitno drugačija", rekao je Sorić, koji ne vjeruje da će doći do masovnog ispisivanja iz Crkve i automatske promjene broja župa.
Da Hrvatska nije vezana Vatikanskim ugovorima i da se plaća dobrovoljni crkveni porez, Maštruko vjeruje da bi situacija bila drugačija. Prema njemu najbolji je talijanski model prema kojemu građani sami odlučuju kome žele plaćati dio poreza.
Otkazivanje Vatikanskih ugovora nije moguće
Katolička teologinja i povjesničarka Anna-Maria Gruenfelder, koja je prilikom sklapanja Vatikanskih ugovora 1998. radila u diplomaciji i imala uvid u tijek pregovora, kaže da se u Hrvatskoj ljudi ne ispisuju jer pripadnost nekoj vjerskoj zajednici ne povlači za sobom financijske obveze kao u drugim zemljama.
"Stekla sam dojam da su hrvatski pregovarači djelovali s velikom, prevelikom dozom zahvalnosti prema Svetoj Stolici zato što je ona kao prva država priznala Republiku Hrvatsku, pa su bili spremni na ustupke kakve bi u trezvenijoj pregovaračkoj klimi možda ublažili. U tadašnjoj situaciji oni su uspješnim sklapanjem državnih ugovora sa stranom državom htjeli "zaraditi" podršku međunarodne zajednice kroz diplomatske odnose sa zemljama demokršćanskog poretka. Uz to, treba napomenuti da pregovarači u ime Republike Hrvatske naprosto nisu bili dorasli kudikamo iskusnijoj i "makijavelistički" lukavijoj vatikanskoj diplomaciji", rekla je Gruenfelder koja smatra da danas, bez pristanka druge strane, jednostrano otkazivanje ugovora nije moguće.
"Kao što se nedavno čulo iz intervjua s predstavnikom Sv. Stolice tijekom njegova posjeta, vatikanska strana modifikaciju ugovora s RH ne smatra baš žurnim i nužnim pitanjem", rekla je Gruenfelder.