Ian Dewhirst i Carl Webster već su desetljećima izuzetno važni igrači na britanskoj glazbenoj sceni. Ian je započeo karijeru kao DJ na legendarnoj Northern Soul sceni sedamdesetih, nakon čega je bio promotor, izdavač i čovjek zaslužan za proboj, između ostalih, Pet Shop Boysa i preteče Massive Attacka zvane The Wild Bunch. Njegov partner, pak, još od osamdesetih predvodi kultnu radijsku postaju Starpoint koja je u europskim okvirima ključno mjesto za praćenje soula i otkrivanje novih talenata. Ovoga ljeta u Bolu na Braču pokrenuli su BolSoul festival na kojem se okupio niz zanimljivih soul pjevača i DJ-eva, što je bio i više nego dovoljan povod za razgovor s njima.
Krenimo od početka – kako ste došli na ideju organizirati soul festival na Bolu i koliko vam je trebalo da je provedete u djelo?
Ian: U svibnju prošle godine moja nam je supruga organizirala godišnji odmor jer ja nisam imao vremena. Odlučili smo se za Hrvatsku i čim sam stigao u hotel Elaphusa oduševila me razina luksuza i potencijalnih dvorana za koncerte.. Shvatio sam kako je ovo idealno mjesto za festival koji sam planirao pokrenuti, nazvao sam svog partnera Carla i rekao mu da ovo mora doći vidjeti. Došao je, a ostalo je, kao što kažu, povijest.
Kako su ljudi u Engleskoj reagirali na vaš projekt? Pitam zbog toga što je Hrvatska posljednjih godina prepuna festivala koje organiziraju Britanci.
Ian: BolSoul nije tipičan festival, u smislu da naša publika nije ona koja inače posjećuje festivale. Ciljali smo na malo starije posjetitelje, sklone nešto višem standardu. Dakle, BolSoul nije za klince kojima je dovoljno razvući šator nasred polja, već za sofisticiranije ljubitelje glazbe koji traže određeni komfor.
Kakva su vaša očekivanja od prvog izdanja BolSoula? U smislu kako posjete, tako i odjeka samog festivala.
Ian: Premijerni BolSoul zamišljen je kao svojevrsno predstavljanje samog festivala i pokušaj da ga uvrstimo u godišnji kalendar aktualne soul scene. Privukli smo „hardcore“ obožavatelje soula i nadamo se da će već iduće godine biti mnogo više publike. „Vibra“ je fenomenalna i mislim da ćemo u tome i uspjeti.
Recite mi nešto o line-upu, zbog čega ste inzistirali na mladim, ne toliko afirmiranim izvođačima, poput Jarroda Lawsona i Rose Vincent?
Carl: Željeli bismo da BolSoul bude svojevrsna „lansirna rampa“, mjesto na kojem će se predstavljati nova imena na soul sceni. S obzirom da radijska postaja Starpoint, čiji sam vlasnik, to radi već godinama, činilo nam se prirodnim da i s festivalom nastavimo tu priču i zajedno predstavljamo i podržavamo mlade talente.
Što mislite o neosoulu i današnjoj soul sceni općenito?
Carl: Soul je danas poput vrtuljka, neke godine su sjajne, a neke baš i ne. Globalni uspjeh izvođača poput Cee-Lo Greena i Johna Legenda dokazuje da soul još uvijek živi i da može privući čak i potpuno novu publiku.
Iane, karijeru ste započeli na Northern Soul sceni koja u Engleskoj već odavno ima gotovo mitski status. Bili ste i „resident DJ“ u legendarnom Wigan Casinu. Publika u Hrvatskoj, međutim, nije upoznata s tom scenom pa bih vas zamolio da se prisjetite kako je to izgledalo?
Ranih sedamdesetih, Northern Soul smo u Engleskoj doživljavali kao „osmo svjetsko čudo“. Industrijski sjever Engleske u to je vrijeme bio dosta sličan industrijskom Detroitu desetak godina ranije, zbog čega su nam Motown i izvođači poput Marvina Gayea, Supremesa, Four Topsa ili Temptationsa bili vrlo bliski, doživljavali smo ih kao svoje. Kada smo pokupovali sve što je Motown objavio, krenuli smo tragati za pločama koje su kopirale taj zvuk i tako je nastao Northern Soul.
Vaša biografija je zaista impresivna – između ostalog, otkrili ste Pet Shop Boyse i The Wild Bunch?
Zvuči zaista impresivno, zar ne? Zapravo sam imao sreće naći se u pravo vrijeme na pravom mjestu s „dobrim parom ušiju“. Kada sam upoznao Pet Shop Boys imali su ugovor s CBS-om koji nije imao pojma što da radi s njima. Čuo sam „West End Girls“ i odmah shvatio da će postati veliki hit pa sam sredio da „pređu“ u EMI, gdje su i napravili karijeru. The Wild Bunch su za to vrijeme (sredina osamdesetih, op.a.) bili previše avangardni i Britanija za njih još nije bila spremna. Nekoliko godina kasnije pretvorili su se u Massive Attack i Soul II Soul, snimili niz velikih hitova što se odrazilo i na prodaju njihovih albuma.
Legenda kaže i da ste upravo vi nagovorili Marca Almonda da obradi „Tainted Love“. Ima li istine u tome?
Iskopao sam tu singlicu još u sedamdesetima i pustio je tijekom svog DJ seta u klubu u kojem je Marc radio u garderobi. Zamolio je da mu je presnimim, što sam i učinio nakon čega ju je pretvorio u jedan od najvećih hitova svih vremena.
Carl, vi ste najpoznatiji kao DJ na slavnom Starpoint radiju. Krenuli ste kao piratska radijska postaja, kako je to izgledalo?
Bilo je fantastično, naučili smo kako biti kreativan i ekonomičan pošto su uvijek bježali od zakona. Uspjeli smo, međutim, dokazati kako ima publike i potrebe za specijaliziranim stanicama što je s vremenom dovelo i do njihovog legaliziranja.
Legenda kaže da ako vam na Starpointu puste pjesmu, zasigurno ćete napraviti karijeru. Slažete li se?
Mnogi veliki soul hitovi prvi su puta pušteni upravo na Starpointu. Smatramo da je naša uloga predstavljati novu glazbu i pomoći joj da stigne do najšire publike. U svakom slučaju smo pokrenuli karijere nekih izvođača, pogotovo putem britanske Soul top-liste.
Prije 10 godina, Starpoint se počeo emitirati putem interneta. Smatrate li da je internet ubio piratski radio ili je, na neki način, njegov nasljednik?
Svakako nasljednik, sada možemo doprijeti do čitavog svijeta, a ne kao na počecima kada nas je mogao čuti samo jug Londona!
