Naime, Kalajžić je pokazala ponos zato jer su njezine fotografije obišle svijet, no pojedinci su je napali da ocrnjuje Hrvatsku. Jedan od njih je i HDZ-ovac iz Podstrane Dragan Ruščić koji joj je napisao: 'Bitno se proslavit i ocrnit Hrvatsku' i 'Bolje bi bilo da si uzela kantu s vodom a ne fotoaparat', iako je on sam u trenucima požara snimao i objavljivao fotografije na Facebooku.
Kalajžić se s pravom upitala 'Što reći? Koju poruku poslati i kome?'
Nakon početnog šoka fotografkinja je sve pokušala okrenuti na šalu.
'Jesam li zbilja ja ta koja sramoti državu?'
'Morala sam okrenuti na humor jer uistinu ne znam šta drugo reći. Ostala sam bez komentara. Neka ljudi sami procijene jesam li ja uistinu taj pojedinac koji je prijetnja državi, ta koja sramoti Hrvatsku ili su za probleme ipak odgovorni političari i naša vlast koja ima veće ovlasti od mene', rekla je Kalajžić te poručila HDZ-ovcu:
'Iako je omjer pozitivnih naspram negativnih komentara 95 naspram pet posto, isto bi bilo super kada bi ljudi koji iskaljuju frustracije komentirajući moje fotke taj gnjev uputili na adrese vladajućih i osvrnuli se na prave probleme u državi.
Nisam ja odgovorna što se na visokim pozicijama nalaze ljudi koji ovakve prizore smatraju zanimljivima, interesantnima i pritom kažu kako ništa nije bilo. Da, dođeš dan nakon požara i vidiš spaljenu zemlju, normalno da će ti izgledati kao da je ništa', rekla je Kalajžić, prenosi Slobodna Dalmacija.
'Što bi bilo da je Vlada gledala ovaj horor na svoje oči?'
'Ne napadajte ljude koji rade svoj posao, napadajte one koji ga ne obavljaju. Krenimo za početak od Vlade Republike Hrvatske. Zanima me šta bi bilo da su gledali ovaj horor na svoje oči - bi li i onda tako reagirali', pita se fotoreporterka.
Na kritike onih koji su je napali kako će se obogatiti na fotografijama nesreće koja je zadesila Splićane, Damira spremno odgovara:
'Meni je zaista dobro u životu. Svaka medijska kuća u svijetu dobila je besplatno ove fotografije, tako da se grdno varaju oni što misle da sam natrpala vriću punu para. Stranim medijima rekla sam da novac mogu donirati stradalima u požaru', kazala je.
Nada se da će njezine fotografije potaknuti ljude na razmišljanje.
'Potrebna je edukacija i ulaganje u vatrogasce'
'Hoću da ove fotke potaknu ljude na razmišljanje, da budu svjesni kako je realna opasnost od požara, pogotovo dok budu bacali opuške kroz prozor. Edukacija je prijeko potrebna, kao i ulaganje u vatrogasna sredstva. Moramo biti svjesni snage prirode. Sada smo svjedoci kako se iz ničega može dogoditi ekološka katastrofa', upozorila je.
Ispričala je kako se osjećala dok je snimala kadrove koji su obišli svijet.
'Protrnula sam od glave do pete'
'Onaj tko se susreo oči u oči s požarom, zna taj osjećaj kad gledaš da se vatra približava tvojoj ili nečijoj kući. Tada vidiš koliko si zapravo malen naspram prirode. Došla sam jer su neki pisali po Facebooku da je ništa, a neki da užasno gori. Vatra je tada bila na vrhu brda iznad Strožanca i izgledalo je stravično. Plamen je bio ogroman, ali se činio daleko od kuća. Dvadesetak minuta kasnije, koliko mi je trebalo da odem po fotoaparat, scena nije bila nimalo bezazlena.
Vatra se u tren oka spustila do kuća, i kada shvatite da ne gledate film nego stvarnost, protrnete od glave do pete. Ruke vam se tresu, oči pune suza, naježeni ste po cijelom tijelu i toliko ste bijesni da psujete sve živo. Tada glavom misli prolaze tristo na sat', ispričala je Damira.
Naposlijetku je ispričala i zašto je tako emotivno doživjela splitski požar. Naime, Damira je djetinjstvo provela u Stanićima, a to mjesto je vatrogascima vrlo dobro poznato.
Trauma iz djetinjstva
'Dvije cisterne s naftom stajale su ispred naše kuće, okružene šumom. Požar prilazi, guta sve pred sobom. Majka pakira meni i sestri nekoliko komada odjeće, trpa u prvi ruksak, i ono što jedino kupi sa sobom su albumi s našim slikama iz djetinjstva i njihovog vjenčanja. I kaže nam: 'Novac ćemo zaraditi, robu kupiti, stan možemo iznajmiti, ali fotografije su uspomene koje ne možemo vratiti'. Spakirali su nas i odveli u bake dok su njih dvoje ostali sa susjedima gasiti vatru.
Te noći se sjećam kao da je bila jučer i od tog silnog straha koji sam osjetila, dan-danas mi nije svejedno namirisati požar. Kad sam zabilježila ovu fotografiju, ovu vatru, osjećaj iz djetinjstva se vratio', zaključila je Kalajžić.
