Odgovora na pitanje zašto sustav posvajanja u Hrvatskoj tako loše funkcionira nema, svi samo sliježu ramenima. Naša Marijana Čikić odlučila je istražiti priču. Donosi vam iskustva dviju obitelji - jedne kojoj je posvojenje uspjelo, jedne kojoj nije.
Djeca se igraju i prve korake rade u domu za nezbrinutu djecu. Ni ne slute da će ondje vjerojatno ostati zauvijek. Jer o njima odlučuje sustav.
"Često pitaju nas kad ćeš meni naći mamu i tatu. Na žalost, kasnije odrastanjem postaju svjesni svoje životne situacije", izjavila je ravnateljica Dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković Kelava.
Jan, Fran i Filip imali su sreće. Trojkama je mama umrla nakon poroda, a otac nije bio spreman biti otac. Za razliku od Anite i Stjepana koji su tada već četiri godine čekali na posvojenje.
"Na puno vrata pokucali puno suza proplakali i svega vam je tu bilo i čovjek kad jednostavno zna i ima svoj cilj daje sve od sebe da taj cilj i ostvari", ispričala je majka Anita.
Anita i njen partner Stjepan su se s činjenicom da ih negdje čeka beba na kraju pomirili, no od jedna curice koju smo mi očekivali, ispalo je da ćemo udomiti tri dečka",
Uz tri njihova dečka, Anita i Stjepan udomili su još troje djece koja u njihovoj obitelji čekaju svoju - pravu i samo njihovu.
"Trebali su završiti u domovima, ovako su završili u jednoj skromnoj obitelji, ali sretnoj i veseloj da ih imamo", ispričao je Stjepan.
Te sreće nije bio Nikša.
"Jedan predivan dečko koji je tad imao 10 ili 11 godina, Nikša, s kojim sam se nekako odmah zbližila i osjetila potrebu da bez obzira što sam tad imala svoje dijete i njemu podarim dom u vidu posvojenja", ispričala je Sanela Dropulić.
No Nikši je na put do sretne obitelji stao sustav.
"Bila je u pitanju majka koja je bila alkoholičarka i koja nije dopuštala posvojenje. Nije dopuštala tadašnim zakonskim odredbama da je dovoljno da unutra roka od šest mjeseci samo jedanput u domu gdje je smješteno dijete zapita kako mi je dijete i cijeli postuopak se obustavio", prisjetila se Sanela.
Sanela je danas majka troje djece, a Nikša je sad već punoljetan dečko koji je život proveo u ustanovi. A sve što je htio su mama i tata.
"On je čak rekao kako će čistiti po kući i biti stalno dobar, samo je htio da ga povedemo", rekla je.
S obzirom na sustav, većina ove djece doživjet će Nikšinu sudbinu. Naime, u Hrvatskoj je trenutačno oko 350 djece raspoloživo za posvajanje. Više od 300 ih je starije od 12 godina.
"To znači da su njihove šanse da u budućnosti nađu svoju posvojiteljsku obitelj. Kad bi više ljudi zaposlilo po centrima da odrađuju svaki svoj posao kvalitetno, na vrijeme i aktivno, svakako bi broj djece koja odrastaju u institucijama bio manji a broj onih koji su u uobiteljima svakako bio veći", dodaje ravnateljica Kelaca.
Iz Nazorove je do sad svake godine na posvojenje otišlo 30-ak djece. Ove godine njih svega 15. Bahuni su svoju djecu čekali duge četiri godine. Sanela Nikšu nije uspjela posvojiti.
