Vrijeme je novac. To pokazuje pogled na dužnički sat Savezne Republike Njemačke koji je postavljen iznad ulaza središnjice Saveza poreznih obveznika u Berlinu. Digitalna brojka raste svake sekunde za novih 3.225 eura duga. Koncem prosinca je taj sat tako pokazivao njemački dug od oko 2,5 bilijuna eura. U međunarodnoj usporedbi, to se čini umjerenim, jer je odlučujuće opterećenje duga u odnosu na gospodarsku snagu zemlje - takozvani omjer državnog duga.
Njemačka s omjerom duga od 63,7 posto pripada državama koje prilično solidno upravljaju svojim financijama. Sad da ne spominjemo Grčku sa 163,9% (2023.), nego je tu i Italija sa 134,8% i ne čini se da će ona moći obuzdati deficit. Najozbiljniji problem je ipak Francuska sa 109,9% i ako bi Pariz udovoljio samo dijelu zahtjeva lijevih populista koji su na prošlim izborima tamo slavili velik uspjeh, taj dug bi lako mogao upravo eksplodirati, piše Deutsche Welle.
Zašto onda da Njemačka štedi? Treba li se više zadužiti? Odgovor ovisi o tome koga pitate.
Udruga poreznih obveznika se protivi prekomjernom zaduživanju i zalaže se za poštivanje granice duga kakvo je određeno i ovdašnjim Ustavom. Dugovi uvijek imaju i vremensku dimenziju: čelnik te Udruge, Reiner Holznagel tvrdi kako su dugovi "kupljeno vrijeme. Zapravo, teret prenosimo u budućnost." Tako gledavši, dugovi današnjice su porezi sutrašnjice i zato imaju taj dužnički sat kao upozorenje.
Isto tako, za Holznagela je pitanje "dobrih" i "loših" dugova pogrešno pitanje: "Tu je jedino bitna mjera i visina, a čak i ako dopustimo da imamo 'dobre' dugove, oni se brzo mogu pretvoriti u problematične dugove, jer se naravno na njih plaćaju i kamate i kamate na kamate."
Privatna kućanstva i 2023. godine uštedjela golemu svotu od 7,6 bilijuna eura
U tom duhu je razmišljala i tadašnja kancelarka Angela Merkel kad je 2008. godine na stranačkom kongresu CDU-a predočila upečatljivu sliku kako država nije bitno različita od štedljive 'švapske domaćice'. To je postalo simbolom i idealom discipline u proračunu gdje se najprije gleda kako uštedjeti novac.
"Problemu jest što državna ekonomija nije poput poznate 'švapske domaćice'", kaže ekonomist i autor Daniel Stelter. "Imamo tri sektora u nacionalnoj ekonomiji: imamo državu, imamo privatna kućanstva i imamo poduzeća." Ova tri sektora, pojednostavljeno rečeno, određuju ekonomski razvoj u zemlji. Tako su u Njemačkoj privatna kućanstva i 2023. godine uštedjela golemu svotu od 7,6 bilijuna eura.
A to je novac stavljen na stranu i koji je, po mišljenju Christiana Kopfa zaduženog za mirovinske fondove u investicijskoj tvrtki Union Investment, većinom loše uloženi. On misli da bi se barem dio tog novca mogao iskoristiti za investicije unutar zemlje. Također je tu i dobit poduzeća: njemački poslovni sektor je zapravo iznimno solventan i štedi puno više nego što investira.
Ako nema privatnih investicije, onda bi država trebala odriješiti kesu i krenuti u ulaganja - tako glasi uobičajeno tumačenje nauka John Maynard Keynesa.
Čuje se i mišljenje kako su makro- i mikroekonomija štedljive domaćice potpuno različite stvari, jer država ima nešto što 'švapska domaćica' nema: tiskaru novca. Koliko god duga napravila, država naizgled uvijek može tiskati dovoljno novca - i to je tragična zabluda koje su mnoge države skupo platile. Inflacija je zapravo pljačka, ali pljačka svih koji imaju novac jer im tako pada vrijednost. Bolje da se i ne sjetimo jugoslavenskog dinara, talijanske lire ili čak "starog" pa onda "novog" francuskog franka jer se nakupilo previše nula na novčanicama.
Na sreću, u današnje doba Europe države nemaju tiskarske strojeve, nego je zadaća stabilnosti novca povjerena zapravo neovisnoj Europskoj središnjoj banci.
No inflacija je tu, ali građani i tvrtke u Njemačkoj ipak ne ulažu dovoljno. To priznaje i glavna ekonomistica pokrajinske banke Hessen-Thüringen, Gertrud Traud: "Privatna ulaganja su potisnuta državnom potrošnjom." Isto tako, Merkeličina 'štedljiva domaćica' već godinama sve manje ulaže u infrastrukturu, smatra Traud. Najveći dio državnog proračuna odlazi na potrošnju, odnosno na plaće i socijalne izdatke. Tako će se i strani ulagači morati zapitati: "ako Njemačka ne ulaže dovoljno u vlastitu državu i ne vjeruje u vlastitu zemlju, zašto bismo mi to radili?".
POGLEDAJTE VIDEO: Gotovo vrijeme slavlja, što je s trošenjem? 'Ona skoči za fritule recimo, ali nije tako značajna'
