Rizici komunikacije s nepoznatim osobama
Djeca i mladež sve više koriste osobna računala i mobitele za komunikaciju s drugim, kako poznatim, tako i nepoznatim osobama. Djeca vrlo često nisu svjesna rizika komunikacije s njima nepoznatim osobama koje se često lažno predstavljaju i daju netočne podatke o svojim godinama, izgledu, mjestu stanovanja i o drugim osobnim podacima. Za razliku od potencijalnih zlostavljača, djeca uglavnom daju istinite podatke o svom identitetu i kretanju. Brojeve potencijalnih žrtava počinitelji mogu doznati preko različitih internet chatova, chatova mobilnih mreža, dječjih časopisa u kojima djeca ostavljaju podatke s brojem telefona ili putem raznih emisija u kojima se u podnožju ekrana emitiraju brojevi mobitela s pozivima za dopisivanje putem mobitela. Počinitelji vrlo često mlađim osobama nude i šalju kodove za nadoplatu računa putem bona, a potom ih ucjenjuju, traže protuusluge, novac, brojeve prijatelja/prijateljica ili traže da im putem mobitela ili interneta šalju svoje obnažene fotografije.
Zakonska regulativa
Kazneno djelo na štetu maloljetne osobe može se počiniti i pomoću interneta i mobitela, pa tako i u slučajevima kada počinitelj s maloljetnom osobom nije ostvario neposredni kontakt i kada žrtvi nisu poznati podaci o osobi s kojom je komunicirala. Mobilni uređaj i računalo počinitelju može poslužiti za izvršenje kaznenog djela dječje pornografije na računalnom sustavu ili mreži iz članka 197.a Kaznenog zakona; kaznenog djela iskorištavanja djece ili maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. Kaznenog zakona; kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 197. Kaznenog zakona ili neke druge kažnjive radnje.
Zakonski opis kaznenog djela iz članka 197. a Kaznenog zakona glasi:
"Dječja pornografija na računalnom sustavu ili mreži"
(1) Tko pomoću računalnog sustava ili mreže proizvodi, nudi, distribuira, pribavlja za sebe ili drugoga, ili tko u računalnom sustavu ili na medijima za pohranu računalnih podataka posjeduje pornografske sadržaje koji prikazuju djecu ili maloljetnike u seksualnom eksplicitnom ponašanju ili koji su fokusirani na njihove spolne organe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(2) Tko djetetu, posredstvom računalnog sustava, mreže ili medija za pohranu računalnih podataka učini pristupačnim slike, audiovizualne sadržaje ili druge predmete pornografskog sadržaja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(3) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci korišteni ili prilagođeni za počinjenje kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka oduzet će se.
Internet - dobre i loše strane
Internet je svjetska globalna mreža (World Wide Web/www) koja omogućuje elektroničku povezanost i komunikaciju računala. Prema dostupnim podacima s kraja 2008. godine, u Hrvatskoj je registrirano gotovo dva milijuna korisnika interneta, što predstavlja oko 44 posto stanovništva. On-line informacije i web stranice svatko može izraditi, administrirati ih i pristupiti im u svakom trenutku s bilo kojeg mjesta u svijetu.
Dobre strane - dostupnost velike količine informacija o najrazličitijim temama koje bi korisnike mogle interesirati - većina objavljenih sadržaja pruža korisnicima zanimljive, pozitivne i edukativne informacije
Loše strane: - vrlo je teško uspostaviti pravila ponašanja na internetu i time omogućiti sigurnost i zaštitu korisnika. Ne postoji središnja međunarodna organizacija koja motri ili odobrava sadržaj na internetu prije nego što se on objavi - sloboda koju pruža internet i nepostojanje efikasnog načina kontrole ostavlja mogućnost zlouporabe
Zlouporaba za koju smatramo da ima najteže posljedice jest proizvodnja, nuđenje, distribucija i pribavljanja sadržaja dječje pornografije.
Što je "dječja pornografija"?
Pojam dječje pornografije Republika Hrvatska je preuzela iz Konvencije o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe, koja je ratificirana u Hrvatskom saboru te je po svojoj pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona.
Izraz "dječja pornografija" uključuje pornografski materijal koji prikazuje:
- maloljetnika kako sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju - osobu koja izgleda kao maloljetnik koji sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju - stvarne slike koje predstavljaju maloljetnika kako sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju
Postoje snažna međunarodna nastojanja, podržana od respektabilnih međunarodnih policijskih organizacija poput Interpola i Europola da se za navedene teške oblike kriminaliteta prestane koristiti izraz dječja pornografija, te da se pojava nazove pravim imenom: "seksualno zlostavljanje djece putem interneta".
Izraz dječja pornografija u velikoj mjeri bagatelizira ova kaznena djela i obezvređuje žrtve. Naime, izraz pornografija uobičajeno ne izaziva negativne emocije kod građana, te predstavlja legalnu ljudsku aktivnost, koja je rijetko gdje i u rijetkim slučajevima kažnjiva. Čini se kako pridjev "dječja" samo konkretnije opisuje jednu prihvatljivu društvenu pojavu.
Ipak, treba znati da je prema Kaznenom zakonu za posjedovanje, proizvodnju, nuđenje, distribuciju i pribavljanje sadržaja koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece predviđena kazna zatvora od jedne do čak deset godina zatvora, a to dovoljno govori o kakvom se ozbiljnom kaznenom djelu radi.
specijal-201206050742004-Zaštitimo djecu na internetu
Koji je opseg seksualnog zlostavljanja djece putem interneta?
Teško je ocijeniti pravu širinu ovog problema. Pretpostavlja se da u ovom trenutku u svijetu postoji oko 100 tisuća internet stranica na kojima se nalaze sadržaji koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece. Pretpostavka je da je jedno od petoro djece koja koriste internet primilo neželjeni prijedlog ili zahtjev seksualne prirode. On se može odnositi na zahtjev da se nepoznatoj osobi pošalju vlastite fotografije ili video-isječci koji prikazuju dijete golo ili uključeno u najrazličitije seksualne aktivnosti ili pak na prijedlog da se dijete nađe s odraslom osobom radi spolnog odnosa.
Pretpostavlja se da je između 25 i 35 posto djece bilo izloženo seksualnim sadržajima putem interneta.
Što su pornografski materijali?
Pornografski materijali su spisi, snimke, fotografije, publikacije i sadržaji registrirani suvremenim sredstvima (film, tisak, video, ali i suvremene računalne komunikacijske elektroničke mreže) iz spolne sfere, a namijenjeni su za poticanje tjelesne pohote.
Koje situacije predstavljaju najveći rizik?
Ponude ili zahtjeve seksualne prirode djeca najčešće dobivaju prilikom korištenja aplikacija za izravnu razmjenu elektronske pošte, popularnih Instant Messangera, elektroničke pošte ili prilikom igranja igrica on-line.
Kako počinitelji pronalaze djecu na internetu?
U svakodnevnom govoru takve počinitelje nazivamo pedofilima, no važno je znati da je pedofilija medicinski, odnosno psihijatrijski pojam, koji označava spolnu nastranost, odnosno, seksualnu sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola.
Policija i pravosudni djelatnici koriste širi termin "počinitelji seksualnih delikata na štetu djece" jer počinitelji mogu biti i osobe kojima nije i možda nikada neće biti dijagnosticiran poremećaj koji se naziva pedofilija.
Djevojčice su pet puta češće žrtve nego dječaci. Većinom su zlostavljači muškarci, i to djeci poznate osobe. Rijetko koriste silu, već nagovaranje i potkupljivanje.
Odrasli počinitelji upoznaju djecu na različite načine. Tako primjerice pronalaze njihove osobne podatke u njihovim korisničkim profilima na najrazličitijim aplikacijama za razmjenjivanje poruka. Počinitelji znaju tražiti od djece, koju upoznaju na društvenim internet stranicama ili stranicama s on-line igrama, da ih dodaju na svoju listu prijatelja, kako bi tada mogli imati pristup većem broju djece.
Nakon upoznavanja djece na javno dostupnim internet servisima, počinitelji potiču djecu da druženje nastave kroz sredstva komunikacije koja pružaju veću privatnost: slanjem SMS-a ili telefonskim razgovorima, odnosno, korištenjem aplikacija za izravnu razmjenu elektronske pošte.
specijal-201206050742004-Zaštitimo djecu na internetu
Kako roditelji mogu prepoznati opasnost?
Djeca i mladi ljudi mogu putem interneta sudjelovati u razgovorima i aktivnostima seksualne prirode, što treba shvatiti kao normalan dio odrastanja. Takve aktivnosti se potpuno razlikuju od postupaka počinitelja seksualnih kaznenih djela na štetu djece.
U slučaju da posumnjate da je vaše dijete žrtva seksualnog zlostavljanja ili pronađete bilo kakav trag na računalu (fotografija,video, poruke elektroničke pošte), bez odgode podijelite svoju zabrinutost s djetetom i razgovarajte s njim o tome problemu, kao što bi i inače razgovarali. Ako i nakon razgovora s djetetom niste zadovoljni objašnjenjem koje vam je dalo i ako ste iz bilo kojeg razloga i dalje zabrinuti, molimo da zatražite dodatna objašnjenja i pomoć odgovarajućih stručnjaka.
Možete obavijestiti policiju na telefon 192, adresu elektroničke pošte policija@mup.hr, ili izravno doći u najbližu policijsku postaju ili policijsku upravu.
Prijavu možete proslijediti i državnom odvjetništvu. Njihova osnovna funkcija je kazneni progon počinitelja kaznenih djela, te će vaša prijava najvjerojatnije biti dostavljena policiji, čiji će stručnjaci provesti kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja identiteta počinitelja, te o tome obavijestiti državno odvjetništvo.
Trebaju li roditelji zabraniti svojoj djeci korištenje računala?
Velikom broju roditelja to je prva pomisao nakon što pročitaju ovaj sadržaj. Naravno, odgovor na pitanje je ne. Takva zabrana bila bi kontraproduktivna. Upravo ih bojazan da bi mogla ostati bez privilegije korištenja interneta može potaknuti da budu tajnovita i da ne govore roditeljima o eventualnim problemima tijekom korištenja interneta.
Načini izvršenja kaznenih djela - primjeri iz prakse:
1. Tijekom glazbenih emisija koje su se prikazivale na lokalnim i nacionalnim komercijalnim televizijskim postajama na ekranu su se emitirale poruke i brojevi mobilnih telefona za kontakte iz kojih je bilo razvidno (prema sadržaju poruka) da se radi o maloljetnim osobama odnosno tinejđerima.
2. Počinitelj (odrasla osoba) je napamet birao brojeve telefona, uspostavljao komunikaciju i kada bi shvatio da se radi o maloljetnoj osobi nastavio bi razgovor.
3. Kada bi uspostavili povjerenje onda bi najčešće tražili brojeve telefona prijateljica, prijatelje i tako širili krug žrtava.
Nakon, što je počinitelj pribavio broj mobilnog telefona kreće komunikacija (odnosno proces zavođenja). Počinitelj u anonimnosti svoga doma koja mu omogućava lažno predstavljanje govori za sebe da ima 15, 16, ili 17 godina (ovisno u tom trenutku koliko mu godina treba) da je mladić ili djevojka, pa ovisno o tome šalje MMS poruku na kojoj se nalazi zgodan mladić ili djevojka koju prezentira kao svoju.
Daljnju komunikaciju nastavlja slanjem SMS poruka u kojima govori o sebi, svojim interesima, koju glazbu voli, kojim sportom se bavi, o svojim problemima s roditeljima, prijateljima. Na taj način nastoji uspostaviti povjerenje žrtve, prijateljstvo, a onda i osjećaj zaljubljenosti.
Žrtva doista počinje osjećati povjerenje, zaljubljenost u osobu s MMS fotografije koja je tako dobro razumije i ima iste probleme kao i ona/on. S vremenom se dovodi u uvjerenje da je sa istim u vezi odnosno da "hodaju"
Dalje, počinitelj polako u komunikaciju uvoditi poruke seksualnog sadržaja, posebno nakon što od oštećene primi MMS poruku s fotografijom lica ili stasa. Daje komplimente o izgledu i komentira što bi u seksualnom smislu volio i želio raditi s njom/njim. Govori o tome koliko je zaljubljen u nju/njega.
Nakon toga počinitelj žrtvi šalje kodove telefonskih bonova za nadoplatu računa mobilnog telefona u iznosima od 50 i 100 kn, kako bi mogla nesmetano komunicirati, s obzirom da se dnevno radilo o velikom broju SMS i MMS poruka (poneka i po 300 poruka u jednom danu). Nakon zaprimljenih kodova za nadoplatu računa kod žrtve se javlja osjećaj obaveze na daljnju komunikaciju.
Počinitelj, kada je uvjeren da je žrtva zaljubljena u njega traži MMS poruke sa fotografijama njenog golog tijela, u međuvremenu, on njoj šalje fotografije spolovila ili dijelove tijela koje je dobio od drugih oštećenih osoba ili ih je skinuo s interneta te ih prezentira kao svoje.
Nakon zaprimanja prvih MMS poruka s fotografijama golih dijelova tijela žrtve, počinitelj postaje sve agresivniji i uporniji u svojim zahtjevima za MMS-ovima s fotografijama i video klipovima pri čemu žrtvi točno daje upute koje radnje i na koji način treba raditi tijekom snimanja (na taj način je uvlači u izvedbu pornografske predstave), po zaprimanju traženih MMS-ova iskazuje svoje ushićenje i oduševljenje izgledom žrtve i navodi je na slanje još takvih materijala.
Kada žrtva odbije dalje slati fotografije počinitelj kreće s emocionalnim ucjenama; "da me voliš ti bi to učinila", "ima drugih koje hoće ako ti nećeš" itd.
Nakon toga prelazi na prijetnje - ako to ne učiniš objaviti ću tvoje fotografije na internetu, oblijepiti će zidove škole u koju ide, zgradu u kojoj živi itd.
U većini slučajeva počinitelji su dobivene fotografije distribuirali po cijeloj Hrvatskoj prikazujući te slike kao svoje.
Ono što je važno napomenuti niti jedna žrtva tj. oštećena maloljetna osoba nije se povjerila roditeljima ili drugoj odrasloj osobi u koju ima povjerenje, iako su željele prekinuti takvu komunikaciju, međutim, bilo ih je strah da počinitelj ne realizira svoje prijetnje.
U većini obrada do saznanja se došlo od roditelja maloljetnica koje su započele komunikaciju s počiniteljem ali kada su vidjele u kojem smjeru ta komunikacija ide odmah su je prekinuli i o tome izvijestili roditelje koji su onda o tome izvijestili policiju. To je pravi način na koji se treba postupiti.
Primjer komunikacije počinitelja sa žrtvomBok, kaj radiš? Koliko imaš godina? Da li su ti poruke i MMS-ovi pod šifrom? Tko ti pregledava mobitel? Da li si sama? Nemoj nikome pričati o nama? Živim u Zagrebu, treniram nogomet imam 15 godina, idem u 1. gimnaziju, slušam rap, a ti? Pošalješ mi fotku? Ljubavi na mogu bez tebe... poludjeti ću ako mi na pošalješ sliku da lakše izdržim... Ti si najljepša cura koju sam ikada vidio sve bi dao za tvoj poljubac... Da me zaista voliš poslala bi mi fotku! Ako mi ne pošalješ kako sam tražio objaviti ću fotomontažu tvoga lica i golog tijela na Internet! Hoću još, cijelo tijelo, ili ću ti poslati poruku roditeljima. Učini to... ili ću objaviti na internet, oblijepiti ću ti školu fotkama koje si mi poslala, dobro ti se vidi lice... svi će vidjeti.
specijal-201206050742004-Zaštitimo djecu na internetu
Rizici i opasnosti na društvenim mrežama
Otvaranjem profila na nekoj od brojnih društvenih mreža poput Facebooka ili Twittera, tinejdžeri zadovoljavaju svoju potrebu da budu viđeni onakvima kakvima se žele prikazati. Tako na svoje profile stavljaju isključivo fotografije koje žele, koje ih prikazuju privlačnima i slično.
No, za razliku od odraslih, tinejdžerima Facebook služi i za kontrolu imidža svojih vršnjaka u javnosti te tu često nastaju problemi. Naime, osim što sebe žele prikazati društveno poželjnima, istovremeno koriste Facebook da vršnjake koji im se iz različitih razloga ne sviđaju prikažu u negativnom svjetlu.
Društvene mreže su im za to idealan medij iz više razloga: - one su njihovo prirodno okruženje - vrlo brzo mogu iznijeti negativne stvari o svojoj kolegici ili kolegi iz razreda - kreatori ostaju anonimni - u vrlo kratkom vremenu veliki broj osoba ima mogućnost doći do takvih informacija - ne gledaju žrtvu u lice što im omogućuje da budu bezobzirniji nego inače, jer je prisutno potpuno odsustvo empatije, žrtvu ne vide pa niti ne znaju što žrtva proživljava
Česti smo svjedoci različitih oblika zlostavljanja putem društvenih mreža među vršnjacima, od npr. kreiranja "grupa" koje u svom nazivu, pored imena i prezimena žrtve, imaju i riječ "mrzitelji", objavljivanja video uradaka koji prikazuju zlostavljanje, otvaranje lažnih profila u žrtvino ime i slično.
Naravno i na društvenim mrežama prijete sve one opasnosti koje su uobičajene za internet. Savjete stručnjaka kako se zaštititi pročitajte arti-201205300641006.
Imate pitanje, prijedlog, želite podijeliti svoje iskustvo, javite nam se.
specijal-201206050742004-Zaštitimo djecu na internetu
