Može li politika u Hrvatskoj nastaviti ondje gdje će u Rusiji stati naš nogomet, a gdje god sad da će stati dobro će stati, već sad smo eto na Fifinoj ljestvici među četiri najbolje reprezentacije na svijetu, može li nas dakle na ovom valu uspjeha, zanosa, optimizma i dobrih vibracija i politika odvesti makar malo dalje od začelja svih ekonomskih, političkih i društvenih ljestvica? To je tema za političkog analitičara Žarka Puhovskog koji se dobro sjeća nogometne euforije iz 1998. godine.
"Ovo je puno veća euforija od one '98. iz čitavog niza razdoblja. Prvenstveno jer je ona euforija došla nakon one euforije nastale nakon rata, zapravo se nastavljala atmosfera, a ovo danas je potpuno protiv društvene atmosfere. Mi smo imali jednu duboku depresiju u društvu, iz čitavog niza razdoblja, i to je sada promijenjeno u nekoliko tjedana. Promijenjena je atmosfera u društvu i političkoj zajednici tako da je tu šok veći. Važno je napomenuti da euforija znači 'lako podnošenje'. Ljudi u euforiji lako podnose terete, pitanje je tko će to iskoristiti", kazao je Žarko Puhovski.
Ova euforija, kaže Puhovski, ne može unijeti novu energiju i poboljšanje u ekonomski, politički i socijalni život zemlje. "Prvenstveno zbog ljeta, razdoblja u kojem se ništa ne događa te zbog situacije da imamo malu zemlju koja ima veliku reprezentaciju koaj je puno veća od nacije i koja se ne može preslikati natrag. Ja nisam bolji jer je Luka Modrić odličan nogometaš. I zato što kod nas nema mehanizama da se društvene inicijative prenose na točke u kojima se odlučuje ti su svi aknali začepljeni i to je desetljećima hrvatski problem", kaže.
Hoće li vladajući iskoristiti euforiju?
Vladajući bi mogli iskoristiti politički ovaj momenat euforije za donošenje nekih nepopularnih mjera, no imaju nesreću što se Sabor raspušta već sljedećeg tjedna. "Ne mogu ništa radikalno promijeniti. Do jeseni, kad počnu kiše, svi će zaboraviti na euforiju", kazao je Puhovski.
Na pitanje bi li sad bio trenutak da premijer održi neki Churchilovski ili Kennedyjevski, motivirajući govor naciji, Puhovski napominje kako bi to bilo za očekivati da imamo nekog drugog na mjestu premijera, a ne Andreja Plenkovića.
"On je defanzivac. To nije Luka Modrić. To je Domagoj Vida kao premijer. On skuplja lopte i baca ih u out. Imamo obrambenog premijera, to nije čovjek od poteza ili čovjek od vizije, kao Milanović, već čovjek koji brani neku poziciju i sprječava da Hrvatskoj bude loše. On sprječava uzlet krajnje desnice, no za korak unaprijed - on nije taj čovjek", kazao je Puhovski.
Može li premijer plesati u loži poput predsjednice?
Predsjednica pak, kaže Puhovski, ima inicijativu za sve što nije bitno. "Prvo zbog svojih ovlasti, drugo jer se ne snalazi među stvarima koje su važne, koje su nevažne. od elementarnog pristojnog ponašanja, po mojem mišljenju, do toga da naprosto ne vidi velike stvari. Ona je s tugom govorila da mora ići na velike stvari poput skupa sa Trumpom i ostalima i da ne može biti na utakmici", kaže Puhovski.
Zanimljivo je kako zbog summita u Bruxellesu i utakmice u Moskvi Hrvatska neće u zemlji imati ni premijera ni predsjednicu. Dodaje kakoje potpuno nepotrebno da predsjednik Sabora ide u Rusiju jer ostavljaju tako zemlju samu. "Ostavljaju nedovršene poslove. Predsjednik Parlamenta u inozemstvu ništa ne predstavlja, on je trećerazredna osoba, premijer je bitan i on ide na to, no euforija je zavladala", dodaje Puhovski.
Uspoređujući premijera i predsjendicu kaže kako se Plenković u loži ne može ponašati kao predsjednica jer on nije taj tip čovjeka. "Kolindi Grabar Kitarović to ide iz bubrega, a ne iz glave, a ovaj ima drukčije bubrege", dodaje.
Politika u nogometu
Istaknuo je i kako je niz desničarskih portala posljednjih dana istaknuo da Hrvatska jedina ima pravu reprezentaciju jer ima jedina bijele igrače. "Druge zemlje imaju igrače i crne boje kože, što je prije 20 godina bilo rijetko. Kod nas imamo još uvijek tu čvrstu ideju da smo svi bijeli, da smo svi Hrvati, svi smo isti i svi jedinstveni", kaže.
Dodao je i kako u nogometu ima puno više politike nego što oni koji se nogometom bave žele priznati.
