"Tiho, nježno, ekskluzivno."
Te tri riječi prošaptao je jedan PR-ovac u publici i briljantno opisao čovjeka koji je u punoj dvorani izazvao gotovo hipnotičku atmosferu. Savršena tišina, potpuna bonaca i baršunast glas Marijana Dundeka koji je pričao o najvećem predmetu ljudske požude, najvećem zemaljskom savršenstvu, o očaravajućem bogatstvu i opet – o misteriju koji je pokretao intrige, izazivao tragedije, pisao trilere.
Dijamanti.
Kongresna dvorana u Selcu na konferenciji PRO PR bila je dupkom puna, stajalo se i sa strane, svi stolci bili su zauzeti, stručnjaci komunikacije, PR-a i novinari regije, ali i dalekih zemalja – Britanije i Amerike - svi oni koji po prirodi posla trebaju biti glasni, komunicirati, koji kreiraju priče i prenose informacije, tog su puta utihnuli i upijali Dundekovu priču.
Kao djed koji vodi unuka u san...
Taj nekadašnji somelijer, koji je potekao iz Kovačevca kraj Bjelovara, otkrivao je storije najskupljih, najvećih i najljepših dijamanata na svijetu, vodio publiku kroz povijest i to uvijek istim tonom – tihim i nježnim. Zamislite djeda koji završava savršenu bajku i uvodi unuka u san, baš tako je pričao Dundek o dijamantima.
Čovjek je to koji živi na dvije adrese, u Hrvatskoj i u Londonu, koji je u rukama držao dijamant vrijedan i više od 70 milijuna dolara, koji je sam za svog klijenta kupio dijamant skuplji od 40 milijuna dolara, koji se kretao (i koji se kreće) u društvu maharadža, arapske elite, ruskih bogataša, zapadnih moćnika, koji je doživio filmsku pljačku dijamanata i imao pištolj prislonjen na čelo te koji je stigao u Selce ispričati priču o dijamantima.
Živi na dvije adrese - u Hrvatskoj i u Londonu
Dundek iz Kovačevca je čovjek od povjerenja za dijamante, autor svojevrsnog almanaha - vodiča za dijamante - koji na svojoj polici obavezne literature ima svatko čije ime nešto znači u ovom svijetu luksuza. Sa svojih 75 godina života smirio se, uživa u postignutom, nalazi vremena za predavanje u Selcu na konferenciji posvećenoj PR-u i zainteresiranom uhu prepričava svoj bogat život koji ima elemente dobrog trilera.
S istom blagošću s kojom je pričao na konferenciji, prihvatio je i našu molbu za razgovor, odmjerenim naklonom dao je potvrdu da će naći vremena, pa i jest.
Sasvim neopterećeno složio se da to bude u predvorju hotela pored recepcije, na trenutak se činilo gotovo smiješnim da na kauču u foajeu priča o blještavilu dijamanata, na trenutak dotičući se i "elitnih" lopova, legendarne skupine Pink Panther, otkrivajući da je bila čak stvar prestiža kad bi nekoga orobili, osvrćući se i na krvave dijamante te otkrivajući ima li on sam kakve dijamante ili ipak ne. Zamolili smo da krene od početka.
Siromašna obitelj poljoprivrednika
"Moja obitelj bila je siromašna, roditelji su se bavili poljoprivredom u selu kraj Bjelovara. Preselili smo se u Opatiju kad sam imao 10 godina. Tamo su - to znate - svi bili u turizmu, pa je bilo prirodno da ja krenem istim putem. Nakon osnovne škole, roditelji su rekli: 'Gledaj, siromašni smo i ne možemo te financirati. Možemo ti jedino predložiti da ideš u hotelijersku školu.' U to vrijeme hotel Ambasador tek se otvorio pa su mu rekli: 'Bit ćeš tamo, platit će ti školu, ljeti ćeš imati u hotelu praksu.' Tako sam i napravio", otpočeo je.
Dundek (donji red, prvi s desna) u svom rodnom selu Kovačevac kraj Bjelovara (1958. g.)
Radio je godinu dana po završetku škole, u hotelu upoznao Engleze, Francuze i turiste drugih zemalja, a susret s jednim engleskim parom bio je sudbonosan. Pozvali su ga u posjet u Englesku.
Oduševio se Londonom i ušetao u Hilton
"Oni su me pitali kako mi se sviđa London. Rekao sam da ga obožavam i otkrio da bih volio raditi u hotelu. Pitao sam kako da nađem posao. Oni su rekli: 'Jednostavno! Idi u London, razgledaj naokolo, koji god hotel ti se svidi, uđi u njega i traži posao.' Tako sam i napravio", otkrio je Dundek kako se iz tadašnje Jugoslavije našao u prijestolnici Ujedinjenog Kraljevstva.
Znao je za neke hotele, ali najpoznatiji je bio Hilton. Bila je to golema zgrada, a on se doslovno ušetao, predstavio se i otvoreno zatražio razgovor s kadrovskim menadžerom.
"Rekli su mi da ne mogu tek tako njega tražiti, da moram imati zakazani termin... Odmahnuo sam da za to nemam vremena, da kadrovskom menadžeru jednostavno prenesu: 'Marijan Dundek je ovdje!'", nasmijao se tome s koliko samouvjerenosti je nastupio. No možda baš to ga je približilo svijetu za koji nije ni sanjao da će u njemu biti.
Prije nego je otišao u London, Dundek je radio u opatijskom hotelu Ambasador (1968. g.)
Nije prihvatio odbijenicu
Naravno da ga je menadžer odmah primio, bio je to Nijemac kojemu je Dundek bez zadrške rekao da bi volio raditi u restoranu Hotela Hilton. Pomoglo je što je već govorio engleski. Pogodba je pala, ali se pojavio problem.
"'Koji problem?', pitao sam. Menadžer je naveo da imaju pet restorana i da želi znati u kojem bih volio raditi. Pitao sam: 'Koji vam je restoran najbolji? Bio je to restoran na 38. katu, na vrhu hotela. Rekao sam: 'Onda tamo želim raditi!'", prepričao nam je Dundek.
U Hotelu Hilton Dundek je dobio posao jednostavno tako što je ušetao u njega i zatražio da radi u najboljem restoranu
Počeo je kao sommelier
Uskoro je postao hotelski sommelier, u Hiltonu proveo sedam godina, a potom se popeo na palubu Royal Viking Linea norveške brodske kompanije. Bio je to kruzer za luksuzna putovanja, na njega su se ukrcavali Amerikanci, sve redom multimilijunaši. Na 550 putnika bilo je 350 članova osoblja.
Na njemu je Dundek točio najfinija vina i šampanjce pa i hollywoodskom glumcu Rock Hudsonu, ali za njega neobično važan susret bio je s Julesom Rogerom Sauerom.
Bio je to čovjek koji je imao 85 draguljarnica diljem svijeta brendiranih pod imenom "Amsterdam Sauer" i po veličini bili su druga kompanija u Brazilu koja se bavila dragim kamenjem. Sauer i njegova supruga bili su njegovi gosti na brodu.
Sauer mu je rekao: 'Trebaš raditi nešto lijepo'
"Posluživao sam ga vinom, i rekao mi je: 'Marijane, mlad si, radiš svoj posao fantastično. Ali kasnije u životu trebaš posao koji nećeš raditi za Božić i Novu godinu. Nešto lijepo... Predlažemo ti kad završiš s brodom, idi u Antwerp u Belgiju. Tamo je Međunarodni gemološki institut, uči o dijamantima i obojenom kamenju. Možeš raditi i s nama, imamo 85 trgovina'. To sam i napravio", ispričao je Dundek o trenutku kad je nastala prva nit koja ga je povezala sa svijetom dijamanata.
Sauer je bio pustolov, strastveni zaljubljenik u dragulje, kolekcionar, vizionar (i majstor joge) koji je doživio 95. godinu okružen mističnim svijetom dragog kamenja, a njegovo se ime posebno vezuje uz smaragde.
U brazilskom Riu de Janeiru otvoren je kasnije i "Amsterdam Sauer muzej" u kojem se i danas čuva oko 3000 primjeraka dragulja i minerala i jedna je to od najvažnijih te najvećih stalnih izložbi brazilskih dragulja i minerala na svijetu. Neki od primjeraka u muzeju ušli su u Guinnessovu knjigu rekorda zbog svojih gigantskih dimenzija i rijetkosti. Samog Sauera, s kojim je Dundek razgovarao, nazivali su lovcem na dragulje.
Sotheby's u Ženeva, Dundek s dijamantom i bisernim privjeskom Marie Antoinette koji je prodan za 36 milijuna dolara. Bila je to rekordna cijena za biser na Sotheby’s aukcijskoj prodaji (2018. g.)
Poslušao je draguljara Sauera
Kako bilo, za Dundeka je to bio prijelomni trenutak, imao je tada 37 godina i poslušao je Sauera, iskrcao se s kruzera i školovao se u Antwerpu. Kupovao je male dijamante i nosio ih u Rio de Janeiro. Kaže, bili su to mali poslovi. "Kasnije sam se zaposlio u Londonu, u firmi Mappin & Webb. Oni su imali male draguljarnice, ali su bili poznati po srebru, radili su za kraljevske obitelji", nastavio je. I opet, bila je to važna stepenica, jer Mappin & Webb tvrtka je s dugom povijesti od 1775., proizvodili su nakit i primali naloge s britanskog, francuskog, ruskog i japanskog dvora.
"U to su vrijeme pripadali grupi Asprey – najluksuznijoj robnoj kući. Jedan od klijenata Aspreyja bio je brat sultana Bruneja. Toliko mu se svidjelo u trgovini da je rekao: 'Želim kupiti ovu kompaniju.' Pa i jest, ali nije ni znao da s tom trgovinom dolazi još 47 dućana, uključujući Mappin & Webb", nasmijao se Dundek.
"Dakle, indirektno sam radio za brata sultana Bruneja. Tako sam počeo s draguljarskim poslom", nasmijao se. Radio je u u duty-free zoni zračne luke Heathrow, prisjeća se – bilo je to dućan na terminalu 4. Prodavali su luksuzne satove, neki su koštali 10.000 funti, drugi 2 milijuna funti.
Sudbonosni susret s 'Gospodinom dijamantom'
Preko puta trgovine u kojoj je radio bila je trgovina "Graff Diamonds". Oni su radili s najvećim i najpoznatijim dijamantima na svijetu.
"Jednoga dana, dok sam radio u svojoj trgovini s luksuznim satovima, vidio sam elegantnog gospodina. Svaki tjedan došao bi i stajao ispred izloga te gledao kako izlažemo satove. Pitao sam kolegu tko je taj gospodin? Rekao je: 'Kako ne znaš? To ti je gospodin Graff'", nastavio je. Sljedeći tjedan, kad je Dundek ponovno vidio gospodina Graffa, izašao je iz trgovine.
Dundek je Saueru poklonio svoju knjigu, no Graff ju je već imao
"Gospodine Graff, imate minutu? Imam dar za vas", iznenadio je profinjenog gospodina. Donio mu je knjigu koju uvijek nosi sa sobom, bila je to Dundekova knjiga o dijamantima. Ali gospodin Graff je već znao za nju. Štoviše...
"Jako vrijedna knjiga, već je imam. Netko mi ju je poklonio. Imam pitanje – zašto radite sa satovima? Trebali biste raditi s dijamantima", šokirao je Graff Dundeka. To je bio trenutak kad su se Dundu otvorila vrata. Stajao je pred Laurenceom Graffom, kraljem dijamanata, kojeg pamte da je bio skromna porijekla i kao dječak da je ribao podove. Za njega su govorili da neće uspjeti završiti ni školu.
Zaposlio se kod Kralja blještavila
Ipak, Graff je kasnije završio na naslovnici Forbesa pod naslovom: "King of Bling" ili "Kralj blještavila" s podnaslovom koji golica maštu: "Kako je siromašni dječak iz Londona postao trgovac dijamantima za svjetske superbogataše".
Od dječaka s krpom u ruci do onog koji je u rukama držao neke od najvažnijih povijesnih dijamanata o kojima su se snimali filmovi, pisali bestseleri. I baš on imao je kod kuće Dundekovu knjigu "Dijamanti", Graff je već znao za Marijana, nekadašnjeg somelijera, dječaka iz Kovačevca kraj Bjelovara.
Knjiga je bila vodič kroz čaroban svijet dijamanata koji daje osnovnu abecedu te uvod u razumijevanje najblještavijih kamenčića od kojih su neki stari milijardama godina. Tu istu povijest Dundek je ovog proljeća predstavio publici na konferenciji u Selcu, dotaknuo se najpoznatijih povijesnih dijamanata, uveo u njihovu priču, objasnio oblike, boje, vrijednost tog apsolutnog predmeta požude, snova i simbola moći. Dovoljno sažeto, opet dovoljno široko da uđe u osnovnu literaturu ili čak postane malena Biblija za dijamante i apsolutna "must have" knjiga za biblioteku svakog draguljara.
I dovoljno jaka ulaznica da gospodin Graff pozove Dundeka: "Ako želite raditi s dijamantima, nazovite moju tajnicu i dogovorite sastanak." Uskoro je Dundek radio za čovjeka koji je jedan od najvećih autoriteta u svijetu dijamanata – Laurenca Graffa.
Slušajući Dundeka i njegovu životnu priču u hotelu "Katarina" u Selcu, činilo se gotovo nestvarno da je pred nama čovjek koji je 16 godina proveo uz "Gospodina Dijamanta". Dundek je čovjek koji ima odmjerene kretnje toliko svojstvene Britancima, njegove geste i maniri u skladu su s najprofinjenijim i školovanim bontonom. Družio se se sa svjetskom elitom, glumcima, članovima kraljevskih obitelji, najmoćnijim ljudima na svijetu, držao u rukama dijamante vrijedne milijune.
Opet, u svom pogledom Dundek je ostao dječak iz sela kraj Bjelovara. Jedan sudionik konferencije primijeti će: "Jesi li vidjela taj živi pogled, tu vedrinu u očima? Kao dječak!"
'To je sudbina'
Da, to je i dalje dijete koje je odraslo uz baku kao glavnu u kući i koja je okupljala više generacija pod istim krovom u Kovačevcu te koji će se s tolikim sentimentom prisjetiti majke koja bi skupljala jaja pa nosila u Zagreb kako bi ih prodala po višoj cijeni, a onda i da je jedan dan shvatila da još višu cijenu može postići u Rijeci - pa u Opatiji.
Jednako živo je pričao i da je majka vlakom putovala i pazila da je ne uhvate s dragocjenom robom (jajima) i oduzmu je u vlaku - a bilo je i toga.
Na pitanje, ima li osjećaj da se toliko toga u životu njemu dogodilo slučajno, jer gotovo nestvarno zvuči da je jedan Graff stajao pred izlogom, znao za Dundekovu knjigu, pa ga pozvao da radi s njim i dijamantima, a on odgovara: "To je sudbina".
Dundek je slučajno upoznao najmoćnijeg čovjeka u trgovanju dijamanata koji je već imao Dundekovu knjigu
Očarao ga dijamant u obliku srca
"Ja sam iz malog sela, kao dječak nikad nisam čuo za dijamante. Zamislite, dok sam šetao Londonom, rekao sam da ću posjetiti Harrods (luksuznu robnu kuću), a na putu - na oko 30 metara od Harrodsa - bila je prva trgovina dijamanata Graff. Pogledao sam u izlog i vidio najnevjerojatniji dijamant u obliku srca! Odmah sam znao da je to nešto izvan ovog svijeta, iako nisam puno znao o dijamantima", prepričao je crticu iz života koja kao da je upućivala da će se time jednog dana baviti.
Razgovarajući s njim, kaže da sa svojih 75 godina održava predavanja, želi ljude upoznati s čarolijom dijamanata, koliko su povezani s povijesti, o tome u kakvim bojama dolaze, kako postaju ogrlice i nakit najfinije izrade. Progovorio je i o mučnoj povijesti pojedinih dijamanata, ali otkrio i koji je bio najskuplji dijamant koji je ikad prodao.
Dundek je u izlogu vidio dijamant u obliku srca i pomislio kako je to nešto izvan ovog svijeta
Picasso se može kopirati, ali to nije Picasso
"Jako sam strastven u odnosu na dijamante, od gospodina Graffa naučio sam mnogo stvari. Istina je da danas postoje i dijamanti koji se stvaraju u laboratoriju, izgledaju isto kao prirodni, ali umjetni dijamanti su klonovi i nemaju tu vibraciju kao prirodni koji su nastali prije dvije ili tri milijarde godina. Ako gledate golim okom, ne vidite razliku, može se to otkriti tek analizom jer umjetni rastu u slojevima koji se prepoznaju. I to je ipak kopija. Zamislite da je netko savršeno kopirao Picassa - to i dalje nije Picasso”, ističe.
Nastavlja da ljudi imaju izbor, da je za njega sasvim u redu što neki kupuju i laboratorijske dijamante koji su daleko jeftiniji. Ipak, za njega su prirodni savršenstvo.
Na pitanje koji mu je od povijesnih dijamanata najdraži, na neko vrijeme je zastao i razmišljao.
The Oppemheimer Blue, Ženeva, Christie's (2016.)
Najdraži dijamant Idol's Eye
"Idol's Eye - ima dramatičnu povijest, ali nije previše nasilna. Pripadao je indijskom princu, u ratu su ga Perzijanci uzeli, kasnije se ponovno vratio u ruke Indijaca. Potom je završio kod posljednjeg sultana Osmanlijskog carstva, koji ga je donio u Pariz, a zatim je nestao, Na kraju je završio u mojoj tvrtki Graff Diamonds. Mi smo ga prodali", otkriva.
Ovaj dijamant poznat je i pod imenom Golconda i ima 70,21 karata. Svjetloplave je boje te je pronađen 1600. godine. Princ koji ga je posjedovao, prema legendi, bio je Rahab od Perzije.
Dijamant se ponovno pojavio 14. srpnja 1865., kada ga je Christie's iznio na aukciju u Londonu, gdje ga je kupio osmanski sultan Abdul Hamid II. Padom sultanata, on je pobjegao u Pariz i ponio carske dragulje, ali jedan njegov sluga ga je izdao i prodao u Parizu. Bilo je to 1909. godine te je dijamant završio u rukama španjolskog aristokrata te mu se na neko vrijeme zameo trag.
"Vidjeli ste ga vlastitim očima?", pitali smo. "Da vidio sam ga", potvrdio je Dundek. A onda je istaknuo suvremeni Graf Vivid Yellow dijamant.
Kupio za klijenta Graf Vivid Yellow
"Ima 100 karata, i najprofinjenije žute je nijanse. Vezan sam za njega jer sam ga kupio za svog klijenta u Genevi", rekao je Dundek i ponešto zadržao za sebe od te priče.
Ako se pretraži internet, otkivaju se detalji. Na aukciji tog dana događala se prava drama. Dijamant je postigao cijenu od 16,3 milijuna dolara.
Forbes je te 2014. godine pisao da se radilo dražbi Sotheby's Geneva Magnificent Jewels and Noble Jewels. Tada je postignut rekord u cijeni za žuti dijamant i za dijamant Graff.
Graf Vivid Yellow dijamant
Kako su napisali u Forbesu, David Bennett, predsjednik Sotheby'sovog odjela za nakit u Europi i na Bliskom istoku, izvukao je 100-karatni dijamant. Publika u Hotelu Beau-Rivage je bila preneražena kada je ponuda zastala na 11,8 milijuna švicarskih franaka.
Nakon što je prodano nekoliko drugih lotova, dijamant se iznenada ponovno pojavio i ponuda je ponovno otvorena s ponudom od 12,6 milijuna švicarskih franaka, koja je zatim brzo podignuta na 12,8 milijuna. Bennett je zatim udario čekićem rekavši da je to dobra ponuda. Procjena dijamanta bila je 15 - 25 milijuna dolara.
Nakon aukcije, Bennett je objasnio da je kupac, žena u prednjem dijelu prostorije koja je opisana kao "privatni kupac", tražila da se predmet vrati na aukciju. Dodao je kako se tako nešto događa povremeno, ali gotovo nikada s tako visokoprofilnim prilogom.
"Mogući kupac žutog dijamanta koji je bio u prostoriji zbunio se, mislim, sa svojim izračunima franaka i dolara i vratio se nekoliko minuta kasnije i rekao možete li ga ponovno ponuditi za kupnju. Bilo je to prilično lijepo što se dogodilo", naveo je Bennett.
Objasnio je da je znao tko će licitirati jer je samo nekoliko ljudi u svijetu moglo platiti 15 milijuna za dijamant. Na kraju je i prodan. Pitali smo Dundeka kakav je osjećaj držati dijamant takve vrijednosti u ruci.
U ruci držao Pink star
"To je izvanredan osjećaj, baš ovaj dijamant prodan je za 16,3 milijuna dolara. Ali znate, s dijamantima sam radio 16 godina i mnogi dijamanti bili su slične vrijednosti. Držao sam u ruci i ružičasti dijamant koji se prodao za 71,2 milijuna dolara. S vremenom sam se navikao, ne mislite o vrijednosti u novcu, nego o tome da držite nešto toliko posebno, unikatno, dijamanti su toliko rijetki i onda to držite u ruci. To je poseban osjećaj", rekao je Dundek.
Ružičasti dijamant koji je spomenuo bio je Pink Star koji je tada srušio sve cjenovne rekorde kada ga je Sotheby's prodao za nevjerojatna 71,2 milijuna dolara u travnju 2017. na aukciji u Hong Kongu. To je najskuplji dijamant prodan na aukciji. Veličine je jagode, otmjen i živahne ružičaste boje, očaravajući je.
Njegova kvaliteta je toliko visoka da je ocijenjen kao - besprijekoran. Pronašli su ga u Africi 1999. godine i u svijetu je prava rijetkost, gotovo nemoguće, naći ružičasti dijamant veći od 20 karata.
Naš razgovor u predvorju hotela na trenutak smo prelomili neobičnim pitanjem.
"Jeste li ikad izgubili kakav dijamant? Ipak su mnogi od njih jako mali", nasmijali smo se i dobili neobičan odgovor.
Zagubio jedan mali dijamant
"Zagubio sam jedan mali. Imao sam 12 malih dijamanata za vjenčani prsten, držao sam ih u ladici u kuhinji i jedan je nestao. Na sreću, nije to bila neka velika vrijednost", nasmijao se Dundek.
Od klijentele koja je dolazila k njemu dok je radio za Graffa bili su to utjecajni ruski bogataši, princeze, premijeri arapskih zemalja. Na pitanje, koji je njihov motiv da kupuju dijamante, odgovara da je to stvar prestiža.
"Kako bi se pokazali, pohvalili se. A vrijedni dijamanti su investicija čija vrijednost ne pada nego samo raste", kaže. Njihova je vrijednost u tome što su rijetki.
Ali kroz razgovor nameće i zanimljivo pitanje: "Svake godine proizvede se 120 milijuna karata draguljarske vrijednosti. Pitate se - kako se onda može reći da su dijamanti rijetki uz toliku proizvodnju? Dakle, oni koji imaju novca, kupuju velike dijamante koji su toliko unikatni da svaki ima svoje ime, svoju povijest. Svi takvi dijamanti imaju nevjerojatnu povijest i o svakom se može napisati knjiga." Kada se pojavi novi takav dijamant, kaže da njegova povijest počinje prodajom, obično na aukciji, tad kreće njegov život i njegova priča.
Gdje se dijamanti nose?
Priča o The Taylor–Burton dijamantu
"To su posebne zabave, na primjer kod posjete kraljevskoj obitelji žene će rado staviti dijamante. Sjetite se priče The Taylor–Burton dijamanta, Elizabeth Taylor nosila ih je u Buckinghamskoj palači. Priča kaže, dok je sjedila kraj princeze Margaret na ruci je imala nevjerojatan dijamantni prsten. Princeza Margaret je prokomentirala da je vulgaran i prevelik. Elizabeth Taylor bila je šokirana i pitala je: 'Stvarno? Zašto ga ne isprobate?' Dala je princezi prsten, a ova kad ga je stavila na ruku odgovorila je: 'Pa dobro, predomislila sam se. Više nije vulgaran, izniman je'", nasmijao se Dundek.
Holivudska glumica nikada nije viđena bez svojih dragulja, a za Elizabeth je poznato da je imala dijamante i smaragde poznatih brendova, uključujući Cartier. Njezina kolekcija sadržavala je jedan od najpoznatijih komada nakita na svijetu - ogrlicu od prirodnih bisera Le Peregrina iz 16. stoljeća.
Riječ je o dijamantu koji je danas poznat pod imenom slavne glumice - Elizabeth Taylor, ima 33,19 karata i znan je i kao Kruppov dijamant. Suprug Elizabeth Taylor Richard Burton kupio ga je njoj 1968. godine, a ranije je pripadao njemačkoj obitelji industrijalaca Krupp.
Bio je u vlasništvu Vere Krupp te je ukraden 1959. godine kada su trojica muškaraca upali u njezin dom te joj grubo s prsta skinuli prsten. Potekla je i krv.
Burton je kasnije kupio dijamant Krupp na aukciji u New Yorku, a Dundek navodi on ipak nije bio najskuplji koji je Elizabet Taylor imala u svojoj kolekciji, a nevjerojatne dijamante imala je i spomenuta obitelj Krupp.
Dundek ima samo narukvicu od bakra
Iako je u ruci držao neke od najskupljih dijamanata, Dundek tvrdi da osobno ne posjeduje ni jedan. "Od nakita imam samo ovo", rekao je i rukom pokazao narukvicu od bakra. "Tibetanska je, vrijedi svega nekoliko dolara i proizveli su je tibetanski redovnici. Vjerujem da donosi sreću i radost. To je simbolično. Ne posjedujem ništa više", rekao je.
Dundek tvrdi da od nakita ima samo bakrenu narukvicu iz Tibeta vrijednu svega nekoliko dolara
U razgovoru ne možemo preskočiti i mučnu temu - krvavi dijamanti.
"Spomenuo sam De Beers rudarsku korporaciju koja je imala monopol nad proizvodnjom dijamanata u rudnicima Južne Afrike i u drugim zemljama. Oni nisu bili pošteni prema ljudima koji su radili na iskapanju dijamanata i koji nisu imali puno koristi od svog rada. Kompanije i korporacije iskoristile su ih za profit. Pojedine zemlje posjedovale su krvave dijamante koje su pojedine skupine koristile za financiranje njihova pokušaja destabilizacije vlasti. Prodajom dijamanta financirali su svoje borbe", iznio je Dundek.
Kaže, i u svojoj knjizi osvrnuo se na krvave dijamante i ogradio se od njih, nazvao je to nepoštenom praksom, neetičnom i naveo da se više ne može trgovati krvavim dijamantima. "Dijamanti imaju certifikate koji govore o tome gdje su pronađeni, gdje su obrađeni i tržište se počelo regulirati", govori Dundek.
Mučna je to priča ratova, zločina nagore vrste i sukoba gdje su dijamanti postali sredstvo za dobivanje političke moći, a život čovjeka malo vrijedi. Kaže da ne tu priču, na to se osvrnuo u svojoj knjizi te navodi da to nije etično i moralno. Prebirući s Dundekom o svim ovim pričama priznaje da je doživio i razbojništvo.
Pink Panther i savršena umjetnost razbojništva
Osvrnuo se i na najpoznatiju grupu pljačkaša dragulja, Pink Panther, koja je izvela seriju pljački za koju su i sami kriminalisti priznali da su savršena umjetnost.
Skupina je ponikla iz Crne Gore i okuplja razbojnike s balkanskog područja. Dundek kaže da članovi dolaze iz i iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske.
Razvući će osmijeh na spomen ovih pljačkaša i kazati: "Znate, bila je čak stvar prestiža da vas opljačkaju. To znači da imate vrijedne dijamante".
Dodaje da su draguljari u Londonu čak iskazivali nezadovoljstvo što nisu i oni bili meta, jer to je na uvrnut način bilo priznavanja da nešto vrijedite. "Opljačkali su neke od najljepših trgovina draguljarnica, uglavnom u Francuskoj. U Londonu mislim da su izveli jednu ili dvije pljačke", kaže Dundek.
I sam je bio na meti pljačkaša, doduše ne Pink Panthera. Kaže, u njegovim trgovinama dogodile su se dvije pljačke. Muškarac je ušetao i zatražio žuti dijamant iz izloga, vrijedan oko pet milijuna funti. Najavio je da će se vratiti sutradan s prijateljem. Pa i jest.
"Pitali su ga sviđa li mu se, on je potvrdio i rekao da mu se toliko sviđa da će ga uzeti. Izvadio je pištolj", prepričava Dundek. Od osoblja su zatražili da počiste vitrine, nisu se ni trudili sakriti svoje lice i identitet. Na kraju su pljačkaše uhvatili.
Kodeks tajne među pljačkašima
Za koga su bili dijamanti, kaže da ne zna pa ni odgovoriti jesu li ih htjeli zadržati za sebe, prodati, možda su imali nalogodavca... "Pljačkaši imaju poseban kodeks - oni nikad ne otkrivaju svoju tajnu. Oni samo cijene dijamante koje ne moraju platiti", kaže.
Argyle Diamanti, Courtesy Rio Tinto (2014.)
Prislonili mu pištolj na glavu
Dundeku su u drugoj pljački prislonili pištolj na glavu, bila su dva pljačkaša, Englezi, sve su polegli na pod. Jedan od njih naredio je Dundeku da otvori vitrinu, a kad je Dundek odbio rekao je: "Ne gnjavi me!"
Kad je uperio pištolj prema Dundekovoj glavi, ipak je popustio. Zaštitari su sve gledali preko ekrana i mislili su da Dundek otvara kupcima pa su komentirali što radi, zašto daje klijentima da sami diraju dijamante.
Ovog puta pljačkaše nikad nisu našli. Otkriva da su znali sve u detalje pa i koliko dugo mogu ostati u trgovini dok ne dođe policija - točno 4 minute i 30 sekundi. Jedan drugom rekli su: "Vrijeme! A onda su nestali."
'Pljačkaši su bili savršeni, odradili su sjajan posao'
"Čekao ih je vozač u Rolls-Royceu koji im je otvorio vrata. Stigla je policija, na desetke njih, i svatko u trgovini nasamo je morao dati iskaz", kaže. Višerangirani u policiji došao je do Dundeka i pitao što misli o pljačkašima.
"Rekao sam: 'Gospodine, bili su savršeni'. Pitao me kako to mislim. Odgovorio sam: "Vidite, prošle godine u Hollywoodu dogodila se ista situacija, ali policija je stigla i pljačkaši su ostali u trgovini te ubili šestero ljudi. Kod nas nisu nikoga dodirnuli, nisu nikome od nas naudili!'", nasmijao se i nastavio: "Bili su to profesionalni lopovi koji su sjajno obavili svoj posao. I odnijeli plijen, baš određene vrlo vrijedne dijamante. Očito je da je netko naručio taj posao, oni su ga odradili i nestali".
Da, bilo je tu pokušaja i amatera, nagledao se da netko čekićem razvali izlog, pa nisu uspjeli.
Nije prodao nikad dijamant Hrvatu
Vračajući se na Hrvatsku, kaže da nikad nitko nije iz naše zemlje kupio od njega dijamante, ali da je čuo da ima kupaca. Sam kaže da je već pri kraju karijere, voli posjetiti Jadran, živi na dvije adrese između Hrvatske i Londona. Nakon našeg razgovora, družili smo se s Dundekom sutradan još jednom, u neformalnom razgovoru otkrio je da posebno voli društvo unuka svoje sestre, malenog Nevena koji je ponekad nestašan i ljuti svoju baku.
Izgradili su poseban odnos, Dundek će ga uspješno nagovoriti da se ispriča baki za nestašluke, a dječak ga sluša. Ponekad će pričuvati Nevena uvečer, ušuškati u krevet, a dječak će ga zamoliti da mu pročita priču. Dundek će vješto reći da nema naočale pa ne može čitati i zamoliti dječaka da on to sam napravi. "Držimo se za ruku, ja sjednem kraj kreveta pa mi i samom glava nekad počne padati u san", nasmijat će se Dundek.
Ovaj čovjek koji je držao u ruci neke od najskupljih dijamanata na svijetu, s jednakom radosti prebirat će i po svom djetinjstvu, selu Kovačevac za koje kaže da je postalo tužno jer su ljudi otišli i više nema kuća u kojima živi više generacija pod istim krovom kao kad je on bio malen i kad je njegova baka bila glava kuće. Na trenutak će se prisjetiti i čarobnih trenutaka kada je snijeg svjetlucao, baš kao dijamanti. Nije objašnajvao, znao da je da nekako osjetimo da je možda i to bio znak da će se njima baviti.
O svemu priča nježnim glasom, gotovo umiljatim, baš kao što će s velikom pažnjom udijeliti sugovornicima i koji savjet oko djece i reći: "Budite svojoj djeci podrška, dozvolite im da rastu. Ako vas ne slušaju, nađite prijatelja da s djecom razgovaraju, nađite okolni put i nemojte biti grubi, podržite najmlađe u snovima."
POGLEDAJTE VIDEO Isplati li se ulagati u zlato? Stručnjak: 'Krize su period kada je to najbolje. Hrvatsku trese zlatna groznica'
