Hrvatsko novinarsko društvo (HND) u nedjelju je organiziralo prosvjed povodom šest mjeseci od smrti novinara Vladimira Matijanića, zahtijevajući smjenu ministra zdravstva Vilija Beroša. "Ovo nije prosvjed samo za Vladu Matijanića, kojeg, nažalost više ne možemo vratiti, već je ovo prosvjed koji se tiče svih građana i kojim želimo poručiti da želimo bolje zdravstvo te da se ovakvi slučajevi više nikada ne dogode", poručio je HND.
"Od odgovornosti ne bježim, ali ne primam na svoja pleća odgovornost svakog dionika u zdravstvenom sustavu. Moju ostavku možete tražiti, ali nemojte kao novinari koristiti smrt svoga kolege za neke druge političke ciljeve", poručio je Beroš.
Treba li ministar Beroš dati ostavku? Je li ministar Ivan Paladina sam odavno trebao dati ostavku umjesto što je čekao da ga dužnosti razriješi premijer Andrej Plenković?
Kad god se neki naš ministar nađe u situaciji u kojoj bi, smatramo, iz moralnih razloga trebao podnijeti ostavku, odzvanjaju nam u sjećanju slučajevi, primjerice, švedske ministrice koja je dala ostavku kada je utvrđeno da ne plaća TV pretplatu te njezine kolegice po funkciji, koja je dala ostavku nakon što je službenom karticom kupila pelene, cigarete i čokolade.
U Hrvatskoj ovakvih slučajeva nema i to javnost frustrira.
Je li vani zbilja bolje?
U sustavu koji funkcionira po načelima vladavine prava, svaki ministar može doživjeti nepovjerenje i njegova funkcija je uvijek na raspolaganju. Zato je besmisleno reći: 'Moj mandat je na raspolaganju', kaže politički analitičar i profesor filozofije Žarko Puhovski. Pogrešno je vrtjeti obrazac prema kojem se od nekoga očekuje moralna odgovornost, pojašnjava.
"Kod nas se pretjeruje s pripoviješću da u inozemstvu ministri daju ostavke iz moralnih razloga. Upozorit ću na primjer Ursule von der Leyen, koja je kao ministrica obrane bila pod optužbama za ozbiljnu korupciju i usred tog procesa bila je izabrana za predsjednicu Europske komisije", kaže Puhovski.
Navodi i primjer bivšeg britanskog premijera Borisa Johnsona: njegova vlastita stranka na jedvite ga je jade uspjela izgurati iz premijerske fotelje. Kap koja je prelila čašu bio je sedmi Johnsonov moralni skandal. Očito, ni prethodnih šest skandala, serviranih u rekordno kratkom roku, nisu bili dovoljni da Johnsonov moralni kompas proradi.
Izuzetak, a ne pravilo
"Moralna obveza postoji iznutra - ili je imam ili je nemam. To, da se mene poziva da nešto učinim iz moralnih razloga je besmisleno ali, načelno, može me se smijeniti", kaže Puhovski. "Očito je nepoznavanje demokratske procedure kada se od nekoga traži ostavka jer ostavku će netko dati ili neće, svojevoljno. Ako neće, onda treba tražiti smjenu", pojašnjava.
Podsjeća na jedan od rijetkih slučajeva davanja ostavke iz moralnih razloga na našim prostorima, kada je ministrica zdravstva, Ana Stavljenić-Rukavina u Račanovoj vladi 2001. dala ostavku nakon što su zbog tvorničke greške proizvođača prilikom hemodijalize umrla 23 pacijenta. Bivša ministrica kasnije je izjavila da je u kontekstu njezine ostavke bilo svejedno što nije Ministarstvo zdravstva bilo nadležno za uvoz i distribuciju dijalizatora te da bi 'opet učinila isto'.
Međutim, to je izuzetak, a ne pravilo. Pravilo je da nitko ne daje ostavku, ako baš ne mora. A onda se svi čude zašto se svi ponašaju u skladu s pravilom, kaže Puhovski.
Treba ići obrnutim redom, kaže analitičar. Umjesto pozivanja na moralnu odgovornost, daleko je važnije da funkcionira sustav kontrole. Međutim, i tu imamo slučaj da se ministre češće smjenjuje zbog toga što, primjerice, daju nekorektne osobne podatke, nego zbog toga što loše rade svoj posao, upozorava.
Politička i pravna odgovornost prije moralne
"Recimo, Goran Marić koji je po mom sudu bio dobar ministar, morao je otići jer je dao nekorektne podatke o svojim nekretninama. To je važno, ali nije bitno za rad ministra - za njegov rad je bitno da dobro obavlja svoj posao, a to uglavnom ne dolazi na dnevni red", kaže Puhovski dodajući da se treba koncentrirati na političku i pravnu razinu odnosno, inzistirati na smjeni onih koji svoj posao rade loše. U slučaju ministra Beroša, primjerice, nije realno očekivati da bude smijenjen samo zbog jednog slučaja kao što je smrt novinara Matijanića.
"Postoje barem četiri razine odgovornosti između onog tko je pogriješio u vezi Matijanića i ministra", kaže Puhovski. "Novinarsko društvo se ponaša kao da je život novinara važniji od života drugih ljudi jer, u sličnim uvjetima je ne tako mali broj ljudi umro zbog nebrige ili kasne reakcije, dijelom zato što je sustav bio preopterećen, dijelom zato što ljudi nisu prepoznali ozbiljnost problema i iz toga se ne radi skandal, jer ne možete raditi od toga skandal svaki mjesec. Sam HND navodi niz primjera grešaka u sustavu od kojih je većina iz prošlih mjeseci i vjerojatno ne bi došli do javnosti da smrt jednog novinara nije bila povod. Nije se pokazalo po čemu je taj slučaj bio drugačiji od drugih, osim što ovdje postoji snimka", kaže Puhovski.
"Ono zbog čega, po mom sudu, treba tražiti - politički gledano - 'Beroševu glavu' jest to što sustav ne funkcionira. I u najboljem sustavu se može dogoditi jedna greška. I tu je onda pitanje moralne odgovornosti. Mislim da je Beroš odavno trebao biti smijenjen zbog čitavog niza grešaka, od Covid mjera nadalje", kaže Puhovski naglašavajući da nitko izvana ne može projicirati Beroševu moralnu odgovornost, ako je on sam nema.
Moral kao alat podprivilegiranih
"Normalnost političke klase jest da ima nižu razinu moralne odgovornosti od opće populacije iz tri razloga: prvo, ljudi koji imaju moć smatraju da imaju odgovornost provesti neki program pa im se onda takozvane manje moralne greške čine irelevantnima prema velikom cilju kojim se bave; drugo, stalo im je ostati na vlasti pa im je to važnije od toga što će netko prigovarati; i treće, na višoj su razini kušnje", pojašnjava Puhovski.
"Kada se govori o odgovornosti, mnogi koje znam bi na mjestu Beroša dali ostavku iz moralnih razloga. Ali, takvi ljudi u pravilu ne mogu doći do pozicija Vilija Beroša, to je catch. Ne možete postati predsjednik republike ili ministar bez ozbiljnih moralnih kompromisa i treba imati na umu taj kontekst", upozorava. Zbog toga je moral, kaže Puhovski, ponajprije alat podprivilegiranih jer drugih alata, poput vlasti i moći, nemaju. Moćniji zapravo ne bi smjeli rabiti moralne argumente protiv nemoćnih (od policajaca koji ispituju uhićenike do predsjednika Republike).
Problem 'začepljenog sustava'
U realnosti, pravni sustav koji bi trebao 'pročešljati' razinu odgovornosti je zagušen, upozorava Puhovski. USKOK i DORH, pod pritiskom javnosti, već godinama bivaju zatrpani ogromnim količinama materijala. To je, upozorava Puhovski, vrlo efikasan način 'da se sustav začepi' i da istražitelji moraju odrediti kojim će slučajevima dati prednost, a koje će - u nedostatku kapaciteta – odložiti ili čak odbaciti. Međutim, nitko izvana ne kontrolira po kojem kriteriju DORH odbacuje pojedine slučajeve, to je bitna crna točka sustava.
"Kroz slučaj koji sada imamo s dvije ministrice, DORH će se jedva probiti. A koliko su slučajeva zbog toga morali odgoditi ili naprosto odbaciti?", upozorava Puhovski. Podsjeća i na kontinuirane izjave predsjednika Zorana Milanovića, koji je od DORH-a barem desetak puta eksplicitno tražio intervenciju u slučaju ministra Banožića.
"Vi možete reći, 'On tim pritiskom otežava normalan rad ljudi u pravosudnom sustavu' i to je vjerojatno istina, ali svi živimo pod pritiskom. Ono što je veći problem su kontakti izvan dosega javnosti, a u kojima se stvari rješavaju. Jesu li provjerili da nema razloga za postupanje? Ili možda postoji s druge strane jači utjecaj od predsjednika države? Prisila, koja se javno događa, uglavnom je benigna. Primjer je Milanović", kaže Puhovski. Međutim, prisila koju ne vidimo, daleko je opasnija.
Alternativa za 'tešku moralnu artiljeriju'
Podsjeća na prošlotjedni slučaj premlaćivanja na Platku.
"Načelnik policijske postaje u Rijeci kaže da pitanje tko je prvi napao ne pripada biću prekršaja. To bi značilo da je svejedno tko je prvi počeo i da ne postoji ono - što u zakonu dakako postoji - a to je nužna obrana. Zakon daje pravo nužne obrane ako je netko očito napadnut. U naravi kaznenog ili prekršajnog djela bitno je tko je prvi počeo", kaže Puhovski. "Ali, takvu glupost može reći samo policajac koji je pod takvim pritiskom da ne zna što govori ili općenito ne zna što govori. To više, po mom sudu, govori ili čini vjerojatnim da se našao pod pritiskom nego da ne zna ni osnove prava", dodaje.
Puhovski upozorava da brojne istrage u javnost dospijevaju gotovo uvijek u selektiranoj verziji te da mediji nemaju način provjere tih informacija.
Treba, zaključuje analitičar, ići obrnutim redom: pretpostaviti da pripadnici političke klase imaju niže moralne standarde od većine običnih ljudi i, umjesto 'teške moralne artiljerije', zahtijevati pravnu i političku intervenciju odnosno, inzistirati na smjeni onih koji svoj posao općenito rade - loše.
