Napadači na Platku morali su biti prijavljeni za kazneno djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda u pokušaju, a ne prekršajno, čime je policija pokazala nepoznavanje kaznenog prava i postupanje "linijom manjeg otpora". Rekao je to za Novi list Dalibor Vidović, pravnik i specijalist kriminalističkog istraživanja. On upozorava da se isti problem ponavlja i da takvi fizički napadi bivaju pogrešno kvalificirani kao prekršaj, ali u pravilu ne dobivaju medijsku pažnju i mogućnost preispitivanja u javnosti.
"Događaj na Platku je u centar pozornosti dospio prvenstveno zbog toga što su žrtve pripadnici HGSS-a, što je zapravo sasvim nebitno. Svaki građanin, ma tko bio, ima pravo na sigurnost i zaštitu od fizičkih napada. Problem je što tijela kaznenog progona ovakve napade u pravilu kvalificiraju kao prekršaje, mada su ostvarena obilježja kaznenog djela. To ne rade s namjerom zataškavanja, uzrok je njihovo nepoznavanje kaznenog prava", kazao je Vidović za Novi list.
'Radi se o pokušaju nanošenja teške tjelesne ozljede'
Napominje da je društveni interes da se takve napade procesuira kao kaznena djela, a ne kao prekršaje, jer se na taj način – težim kažnjavanjem i slanjem poruke da se radi o ozbiljnijim povredama društvenih vrijednosti, postiže svrha kažnjavanja, odnosno smanjuje se buduća stopa kriminaliteta.
"Smatram da u ovom slučaju nisu ostvarena obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja, o čemu se u medijima najviše spekulira. Radi se o pokušaju nanošenja teške tjelesne ozljede. Dakle, kad počinitelj nogom udara žrtvu koja se nalazi na tlu, kao i u slučaju kad "prema nečijem vratu zamahne snowboardom koji ima oštar rub poput noža" ostvaruju se obilježja pokušaja kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede", kaže Vidović dodajući da policija najčešće kazneno djelo teške tjelesne ozljede prepoznaje samo kad se medicinski utvrde teške tjelesne ozljede.
'Napadač je u glavi imao sljedeću misao...'
U 'slučaju Platak' u pitanju su bile lakše ozljede, ali djelovanje počinitelja bilo je prikladno da nanese teške tjelesne ozljede – udaranje u glavu nogom, posebno kad se radi o sportašu koji poznaje borilačke vještine, kao i zamahivanje oštrim boardom.
"Da bi se radilo o počinjenju ovog kaznenog djela, bitno je da počinitelj postupa s namjerom, ali ona ne mora biti izravna, već može biti i neizravna. To znači da nije potrebno da je počinitelj baš želio nanijeti tešku tjelesnu ozljedu – dovoljno je da je bio svjestan, s obzirom na svoje dosadašnje životno iskustvo, da takvim udarcima/zamahivanjima može nanijeti tešku ozljedu, te da je na to pristao. Dakle, u glavi je imao sljedeću misao: Ja ga želim udariti, ne želim ga teško ozlijediti, želim ga samo udariti kako bih se iskalio, ali sam svjestan da takav udarac može prouzročiti tešku tjelesnu ozljedu i ja na to pristajem, tj. svejedno ću ga udariti, mada sam svjestan da može doći do takve ozljede", objasnio je ovaj stručnjak.
Dalibor Vidović, pravnik i specijalist kriminalističkog istraživanja
Ne smatra da je bilo pokušaja zataškavanja
Policija je u ovom slučaju, smatra on, trebala imati uporište u odredbama čl. 118. Kaznenog zakona (nanošenje teških tjelesnih ozljeda) koji propisuje da će se počinitelja kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
"Bitno je napomenuti da pokušaj nije kažnjiv za svako kazneno djelo, osim ako je posebno propisano ili ako se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina. Pojednostavljeno rečeno, u ovom slučaju ispunjeni su uvjeti za sankcioniranje kaznenog djela u pokušaju", rekao je Vidović za Novi list.
On, pak, ne smatra da je bilo pokušaja policijskog zataškavanja. "Vidjeti uzrok u nekakvom zataškavanju, hadezeovštini, umreženosti i slično, posljedica je potcjenjivanja razine nekompetencije osoba kojima je posao da kvalificiraju djelo", zaključio je Vidović, aludirajući na napise u medijima da je jedan od nasilnika sin lokalnog HDZ-ovca u upravi šumarije.
