Katastrofalni uvjeti /

Vlastiti život im je u opasnosti dok spašavaju druge: 'Voda ulazi u brod, a nemamo čamac za spašavanje'

Image
Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Isplovljavaju brodom koji se svaki čas može potopiti

2.10.2018.
21:48
Ivo Cagalj/PIXSELL
VOYO logo

Kapetan Teo Pavić ispričao je kako spašavajući 25-godišnju Meksikanku izgubljenu u podivljalome moru Bola, stavio svoj život i život svoje posade na kocku.

Ustvari, svaki puta kada po olujnom vremenu s brodom "Pojišan" Lučke kapetanije Split za traganje i spašavanje krenu u neku akciju, posada je u životnoj opasnosti. Na brodu rade dvije posade koje se mijenjaju svakih sedam dana, a u posadi su zapovjednik, strojar i mornar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Svaki put riskiramo svoje živote kako bismo ovom raminom od broda nekoga spasili. Jedino kao zapovjednik broda imam pravo odbiti isploviti, ali onda bih na duši imao osobu koju sam trebao spasiti. Tako sam doveden pred gotov čin i ništa mi drugo ne preostaje nego isploviti", kaže kapetan Teo Pavić za Slobodnu Dalmaciju.

Valerija Valderrama Santos nestala je u ponedjeljak, 24. rujna, oko 13 sati u moru kod Bola, a dojavu su dobili sat vremena kasnije. Iako su šanse za pronalazak bile male, oni su isplovili, a već prvog dana su ih sustigle nevolje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Sad ću vam reći što sve na "Pojišanu" ne valja, a to sam napisao i u dopisu nadležnima. Tijekom prvog dana potrage za Meksikankom pokidao nam se jedan bokobran, kao i tenda za gumeni čamac. Pokidani su i nosači splavi za spašavanje, a oštećen je i pramčani palubni poklopac, ulaz u prostorije kabina, kao i drvena skala kojom se ulazi na brod.

Tijekom traganja brod je teško posrtao i valjao se zbog jakih udara bure, te su preko kormilarnice velike količine mora ulazile u sve unutrašnje prostorije broda. More je prodiralo unutra preko fly bridgea i stalno smo u brodu imali metar mora. Noću smo spavali u brodskom salonu jer su kabine bile mokre", ispričao je.

Dodaje da je bilo samo pitanje vremena kada će se smočiti električne instalacije i pogasiti motori. K tome im ne radi sidro, a gumeni čamac s motorom godinama je izvan upotrebe. No to još nije sve!

"Radar je nepouzdan i po svim standardima neadekvatan i po svojim karakteristikama spada u skupinu uređaja namijenjenih za sport i rekreaciju, a ne za traganje i spašavanje na moru. To nije radni radar, nego radar za 'šminku'. Osim toga, dubinomjer nam ne radi, autopilot ne radi, te postoji niz primjedbi Hrvatskog registra brodova (HNB) koje treba otkloniti. Mene kao zapovjednika broda sve navedeno dovodi u situaciju da riskiram dovođenje broda i posade u pogibelj ili da ne isplovim u spašavanje ljudskih života", pojašnjava kapetan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U ovakvim uvjetima dvije postade "Pojišana" rade još već 18 mjeseci, ali ni proteklih godina situacija nije bila bolja. Ističe kako već godinu i pol piše dopise nadležnim službama i Ministarstvu pomorstva te da mu nitko ne odgovara.

Na brodu su uređaji promijenjeni prije pet godina, a zapovjednika "Pojišana" nitko nije pitao kakvi bi trebali biti novi uređaji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"A ja ni ne znam zašto su stari mijenjani, jer su bili ispravni i ništa im nije nedostajalo. Dapače, bili su kudikamo bolji od sadašnjih. Ni dandanas ne znam gdje su ti uređaji koji su skinuti s broda. Oni ne koštaju jednu lipu, nego imaju veliku novčanu vrijednost.

Tko zna gdje su nestali, a nisu smjeli biti odneseni s broda bez mojeg potpisa. S broda bez mojeg potpisa ne smije izići ni olovka, a kamoli skupi uređaji. Zasigurno su oni koji su odobrili promjenu uređaja morali podijeliti neku proviziju, a ponudu su uzeli od "najboljeg" ponuditelja, onoga koji im je najbolje napunio džepove provizijom.", govori "Pojišanov" zapovjednik.

Pavić podsjeća da je ista sudbina snašla i brod "Danče" Lučke kapetanije Dubrovnik. Taj brod je imao pomorsku nesreću s gumenjakom u kojoj je poginulo nekoliko ljudi, a kapetanu se sada sudi. On je također pisao dopise da novi uređaji ništa ne valjaju, ali nitko se na to nije obazirao.

"I tako ja svaki put moram isploviti brodom koji ništa ne valja i koji se svaki čas može potopiti. More koje mi ulazi kroz kormilarnicu u sve brodske prostorije može u svakom trenutku ugasiti motor i onda sam ja "mrtav čovik" sa svojom posadom, jer nemamo pogon i nemamo čamac kojim bismo se mogli spasiti jer je godinama izvan upotrebe, a ni sidro nam ne radi", kaže mornar Pavić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Pojišan" nije bio u škveru posljednjih 18 mjeseci, iako je propisano da mora ići svake godine da bi mu se na suhome pregledao trup. Tako da ni sam njegov zapovjednik ne znam u kakvom je stanju trup broda kojim upravlja.

Bez obzira na sve navedeno, Ministarstvo pomorstva i dalje profitira od "Pojišana".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ovog ljeta napisali smo 130 prekršajnih naloga i imali smo 20-ak akcija traganja i spašavanja. Od tih prekršaja zaradili smo oko 300 tisuća kuna, a u brod nije uložena ni lipa. Mi stavljamo glavu na panj svaki put kad po lošem vremenu isplovimo na otvoreno more", poručuje kapetan s 25 godina pomorskog iskustva u navigaciji koji je četiri godine bio profesor u srednjoj Pomorskoj školi u Splitu, a posljednjih deset godina zapovjednik na brodu za traganje i spašavanje.

sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo