Vela Luka danas jedno od najtužnijih mjesta u Hrvatskoj. Da je ovo kuća velikog Olivera Dragojevića, odaju tek osmrtnica, svijeće i cvijeće. Lampion je zapalila i Marija, koja je osobno poznavala pjevača. S tugom u glasu kaže - bio je jednostavan čovjek.
"Nešto ću vam reći, bio bi se pojavio, mahnuo i nestao. Jednostavno: Samo da ti se javim mala! To je bilo dovoljno. Iz nikud. I onda isto tako nestane, opet se negdje pojavi, pa ga nema, on ne buči. Nikad nisi čuo da je viknuo na nekoga, da je nekoga uvrijedio. Eto, takav je bio Oliver", priča nam Marija.
Neki su se ispred kuće i pomolili. Ante je došao čak iz Austrije. Kaže, primijetio je kako tišinu prekidaju samo Oliverove pjesme koje potihu dopiru iz svakog kafića.
"To je osjećaj koji... On je spajao ljude i u tužnom i u dobrom i to je nešto posebno. Nikad ga nećemo zaboraviti. Nikad", kazao je Ante Pilić.
U općinskoj vijećnici građani se od jutra upisuju u Knjigu žalosti. Prilika je to i da se njegovi prijatelji sjete svih lijepih dana s Oliverom. A takvih je bilo puno, kaže klapski pjevač Duško, prije nego što su ga shrvale emocije.
"Vozili smo se zajedno slušajući Kingse i kod njega na brodu gledali Velo Misto, i u Skoplju sam živio kod njega doma", kazao je Duško Milojević prije no što je zaplakao. U knjigu žalosti upisao se i Damir iz klape Kumpanija. I on je osobno poznavao Olivera, svog vršnjaka. "On je bio naš ponos. Nismo imali ni ambasadora ni zastupnika, imali smo Olivera", kazao je Damir Žuvela. Na pitanje što bi svom prijatelju rekao da ga sada vidi, Damir jednostavno odgovara: "Kad ćemo se vidit sutra?"
Bez svog kapetana ostao je pak Oliverov brod Duje, na kojem je zastava također na pola koplja. Bard njime više neće na pučinu.