Žene u hrvatskoj politici sustavno su podzastupljene od 90-ih godina prošlog stoljeća. Pomoć bi trebale biti kvote, no njih se ne poštuje, a mnogi i dalje dvoje jesu li one najbolje ili samo prijelazno rješenje, ili je li to previše jednostavna mjera koja neće riješiti strukturni problem nedovoljne zastupljenosti žena.
Iako je Hrvatska u međuvremenu dobila Zakon o
ravnopravnosti spolova i Zakon o izborima
zastupnika/ca u Hrvatski sabor koji obvezuju političke stranke da
prilikom predlaganja lista poštuju načelo da na listama ne smije
biti manje od 40 posto niti jednog spola, stranke se o slovo
zakona revno oglušuju.
Kvote - dio rješenja ili novi problem?
Kvote, oko kojih se i dalje vodi rasprava, nastoje mijenjati
stereotipe da područje političkog djelovanja nije za žene. Njih
se treba shvatiti samo kao alat, kao neophodan instrument na
putu do cilja - paritetne demokracije. A s obzirom na to da
zasad još nisu rezultirale suštinskim društvenim promjenama,
rasprava se vodi i oko toga treba li ih povećati i postrožiti te
provesti kroz sve društvene sektore.
Nije zgorega opet podsjetiti na
istraživanje antropologinje Home Hoodfar i
profesorice međunarodnih odnosa i ženskih
studija Mone Tajali prema kojemu
su najveći zagovornici i zagovornice kvota podzastupljenog spola
aktivisti i aktivistkinje jer ih vide kao mjeru u borbi
protiv diskriminacije i kao unaprjeđenje zastupljenosti
marginaliziranih skupina. S druge strane, najveći protivnici
kvota su grupe političara i političarki koji smatraju da
osoba treba biti birana isključivo na temelju zasluga, ne
uzimajući pritom u obzir spol ili marginaliziranu skupinu.
No, treba imati na umu da je za kvote potrebno određeno vrijeme
provedbe kako bi se vidjelo jesu li učinkovite, pri čemu
vrijeme i učinkovitost nisu istovjetni u svim zemljama
jednako, a jako je važno i kako su kvote dizajnirane.
Broj sam po sebi ne znači ništa, važno je i što i kako
žene zagovaraju
''Ako pogledamo druge države, možemo vidjeti da je nakon uvođenja
kvota u nacionalnim predstavničkim tijelima tih zemalja postotak
zastupnica porastao. A s obzirom na lošu situaciju
u Hrvatskoj i činjenicu da kvote ujedno i ne moraju značiti
jednaku zastupljenost žena i muškaraca u Saboru, prijedlog
izmjena zakona bi trebao ići u smjeru uvođenja minimalne
zastupljenosti podzastupljenog spola od 40 posto, ne na izbornim
listama, već na izabranim mjestima u svim predstavničkim tijelima
i na svim razinama vlasti'', istaknule su ranije za
RTL.hrTajana
Broz i Lana Kučer iz
Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI).
Da kvote same po sebi ne moraju značiti napredak za žene, jasno je i onima koje ih zagovaraju. Broj sam po sebi ne znači ništa, važno je i što i kako te žene zagovaraju - jesu li to javne politike koje će poboljšati položaj i život žena i koje će krojiti žene i svi oni koje muče određeni problemi.
Naime, često svjedočimo tome da žene koje već jesu ili žele na položaj moći potkopavaju druge žene ''podržavajući mjere i stavove kojima se narušava mukotrpno izboreni socijalni, materijalni i politički status žena. I to sve instrumentalizirajući feminističku borbu za svoje konzervativne i reakcionarne svrhe. Zato, treba uvijek naglašavati - desničarke nikad nisu feministkinje", kako je u razgovoru za CESI-jevu Libelu upozorila filozofkinja Ankica Čakardić.
Bez rodne ravnopravnosti nema ni demokratskog društva, a istu
nije moguće ostvariti bez sustavnih i dobro promišljenih rodno
osjetljivih politika i strategija, istaknule su Broz i Kučer:
''Rodni paritet treba postizati ne samo na svojim izbornim
listama nego i u tijelima svojih političkih stranaka. Odgovorna
politika podrazumijeva da se žene ne koristi kao dekorativnu
kulisu, a rodnu ravnopravnost kao floskulu. Nažalost, u Hrvatskoj
imamo upravo to. Očekuje se da stranke svoje riječi provode
u praksi kao što je u ovom izbornom ciklusu to učinila
platforma Možemo tj. Zeleno - lijeva koalicija''.
Zastupnice te koalicije Rada
Borić, Sandra
Benčić i Katarina
Peović poznate su upravo po dugodišnjem zalaganju
za prava žena i bit će ovo prvi saziv Sabora u kojem imamo
deklarirane feministkinje. A feminizam,
podsjetimo, brine i za ostale marginalizirane društvene
skupine s naglaskom na rodnu jednakost, radničku i klasno
osjetljivu politiku te održivu i zelenu budućnost.
No, iako je njihovo djelovanje već dobrim dijelom poznato, bit će izuzetno važno i dalje pažljivo pratiti za kakve će se politike zalagati svih 30-ak novoizabranih saborskih zastupnica iz Restart koalicije, HDZ-a, Možemo!, nacionalnih manjina i s Mostove izborne liste.
Samo kroz brojke gledano, u ovom 10. sazivu Sabora žena bi, kako sada stvari stoje, trebalo biti najviše od 2000-ih, a moguće je i da se njihov broj promijeni - na manje ili možda i više - nakon što se formira Vlada, a dio izabranih zastupnika i zastupnica preuzme neku dužnost u izvršnoj vlasti ili nekim drugim funkcijama. Primjerice, Nina Obuljen Koržinek spominje se kao nova-stara ministrica kulture, a Ruža Tomašić zasad ostaje u Europskom parlamentu dok će Natalija Martinčević u Saboru zamjeniti župana Radimira Čačića.