Saborski odbor za ravnopravnost spolova u petak je na sjednici raspravljao o radu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od koje će zatražiti detaljne statistiku o pojavnosti emocionalnog zlostavljanje djece, a od drugih institucija o pritužbama na njihov rad.
Sjednica odbora na temu "Ima li diskriminacije na temelju spola u procesu odlučivanja o ostvarivanju roditeljske skrbi nad djecom" sazvana je u jeku rasprave koja se odvija u javnosti o radu Poliklinike za zaštitu djece i optužbama o diskriminaciji pri dodjeljivanju skrbi nad djecom.
“Rasprava koja se u posljednje vrijeme odvijala u javnosti, vjerujem da zaslužuje brzu reakciju nadležnih institucija”, istaknula je predsjednica odbora, zastupnica Marija Selak Raspudić istaknuvši da će odbor nastojati uvidjeti imaju li te optužbe utemeljenje u praksi.
Žale se i očevi
Zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika osvrnula se na sudsku zabranu pisanja o Poliklinici, istaknuvši da je neprihvatljivo ograničavati slobodu medija, a rad svake institucije mora biti podložan nadzoru.
Međutim, istaknula je da se instituciji pravobraniteljice pritužuju roditelji, i majke i očevi, koji se u procesu dodjele skrbništva nad djetetom žale na postupanje drugog roditelja. Smatra da u donošenju zaključaka ne treba generalizirati ono što se čuje samo od jednog roditelja.
“Možda bi bilo dobro da se provede neovisna analiza pojedinačnih slučajeva o kojima se govori u medijskim napisima. Unatoč svemu, duboko se nadamo da će djeca nastaviti dobivati uslugu koja im treba”, rekla je Gabelica Šupljika.
Kristijan Kevešević, zamjenik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, iako ta institucija nije nadležna za nadzor niti vještačenja ističe da se vidi osnovanost nekih pritužbi jer Centri za socijalnu skrb nedovoljno vrednuju pojavnost nasilja u obitelji. Kazao je da se u tom smislu okolnost da su majke bile izložene obiteljskom nasilju treba obvezno uzimati u obzir kada je riječ o opsegu kontakata djeteta i roditelja.
Smatra da bi struka trebala zauzeti stajalište o konceptu otuđenja djeteta, jer se iz komparativnih analiza vidi da do diskriminacije u dodjeljivanju roditeljske skrbi dolazi u trenutku kada je u postupku majka žrtva obiteljskog nasilja, na što otac odgovara navodima o otuđenju roditelja.
“Tu dolazi do povećanja majčina gubitka skrbništva nad djetetom. Dakle, postoje indicije da se nešto događa, međutim, primarno je u svemu da struka zauzme stajalište”, kazao je Kevešević.
Majke kao medvjedice
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Vanja Slijepčević Saftić je na pitanja predsjednice odbora o kritikama koje su se na rad Poliklinike pojavile u javnosti istaknula da joj je tek prvi dan na tom poslu i poručila da bi se eventualne nepravilnosti trebale utvrditi inspekcijskim nadzorom.
Navela je kako je lani Poliklinika primila 3460 djece u obradu, od čega je bilo 1200 novih slučajeva te 364 visokokonfliktna razvoda. “Od svih slučajeva, najveći broj, preko 360 djece, imalo je u svojoj dijagnozi emocionalno zlostavljanje”, kazala je dodavši da se najčešće radi o slučajevima kada je dijete izloženo stresu koji je kombiniran neadekvatnim pritiskom roditelja. U svega 16 posto slučajeva spomenuto je da “postoje momenti koji bi mogli ugrožavati dijete zbog otuđujućih tendencija jednog roditelja”.
Tijekom svog izlaganja, Slijepčević Saftić se poslužila neobičnom terminologijom. Kako piše RTL, majke je u jednom trenutku usporedila s medvjedicama iz Gorskog Kotara, opisujući "toksični stres" u kojem djeca rastu kada su im roditelji u konfliktu.
"Što se zbiva u tim slučajevima? Možemo zamisliti da odemo u Gorski Kotar, da dođemo u sraz sa majkom medvjedicom koja je izrazito zaštićujuća, koja štiti svoje mladence. Možda će vam to biti smiješno, ali shvatite da ćemo mi kako zrele osobe shvatiti da se moramo skriti i ne ulaziti u borbu. Djeca nemaju tu zrelost, jer naprosto dječji mozak nije funkcionalno dovoljno zreo da bi mogao donositi adekvatne, preživljujuće odluke u takvim situacijama.
Dakle dijete tog medvjeda kojeg sam spomenula u Gorskom Kotaru, koje u slučaju visokokonfliktnih odnosa ima 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, sve dane svoga malog života, to mu oblikuje mozak. I onda danas znamo da posljedice nisu samo kratkoročne. Ta djeca koja imaju toksični stres imaju probleme ponašanja. Dobivaju dijagnoze ADHD-a, neće upisati željenu srednju školu, neće biti zadovoljni, imati će depresivne epizode, anksioznost, postati će slučajevi iz socijalne skrbi. I što će onda biti sa kvalitetom ove naše male nacije? Ja se to pitam gotovo pa svakodnevno kada se susrećem s takvom djecom", poentirala je Slijepčević Saftić.
Zlouporaba otuđenja djeteta
Povela se i rasprava oko pojma "otuđenja djeteta", pa je v.d. ravnateljice Poliklinike poručila da taj pojam nije stran struci na globalnoj razini, iako ne postoji u praksi niti jedne europske zemlje, osim Hrvatske. Ana Pecotić iz inicijative Spasi me smatra da u sustavu dolazi do zloupotrebe pojma otuđenja.
“Ako se razvodite od čovjeka koji ima pravomoćnu presudu za obiteljsko nasilje, može vam se dogoditi da se nasilje nad vama ne smatra i nasilje nad djetetom i utvrđuju se jednake roditeljske kompetencije kod oba roditelja”, kazala je Pecotić.
Ako u tim slučajevima dijete pokaže veću naklonost roditelju žrtvi nasilja, što su u 80 posto slučajeva žene, “sustav je vrlo sklon žene žrtve nasilja proglasiti otuđiteljicama, manipulatoricama”, što ulazi u kazneno djelo emocionalnog zlostavljanja djeteta.
Petra Kontić iz udruge B.a.b.e. osvrnula se na isti problem, istaknuvši da su dobili veći broj pritužbi na rad Poliklinike da je njihova obrada površna i da se ne ulazi u specifičnost situacija.
Sumnju u rad Poliklinike budi i činjenica da im se javljaju žene s raznim mišljenjima i procjenama, a u konkretnim slučajevima mišljenje Poliklinike drugačije je ono od svih ostalih mišljenja. “Ako na jednom konkretnom slučaju imate sedam različitih vještačenja, a samo je ono od Poliklinike drugačije od drugih, to kod nas budi sumnju”, kazala je Kontić.
Nakon višesatne rasprave, Selak Raspudić najavila je da će Odbor zatražiti informacije pravobranitelja o broju pritužbi na rad Poliklinike, kao i na pritužbe o diskriminaciji na temelju spola u procesu dodjeljivanja skrbništva nad djecom. Od Poliklinike će se tražiti podaci o broju emotivno zlostavljane djece i tko je u tim slučajevima određen kao počinitelj tog zlostavljanja, kazala je Selak Raspudić.
