TBF: Danas sutra (Dallas)
"Danas sutra" najslabiji je album u karijeri TBF-a iako je riječ o sasvim solidnom ostvarenju, povremeno i više od toga. Glavni nedostatak, naime, krije se u činjenici da su dosadašnjim opusom letvicu podigli (pre)visoko, ne samo za većinu svojih suvremenika, već čini se, i za same sebe.
Tekstovi Saše Antića i dalje su uznemirujuće realistična slika beznađa, bezumlja, primitivizma i moralne truleži koja nas okružuje, a savršenu protutežu stihovima predstavljaju nerijetko iznimno vedre i poletne pop melodije.
Da bi im pisanje ovih posljednjih moglo predstavljati problem naznačio je još katastrofalan singl "Banane" koji su, na sreću, izbacili s albuma, no i stvari poput "Teta" ili "Stranci" boluju od sličnih tegoba i djeluju kao da su rađene po nekoj TBF-ovoj špranci, bez ikakve želje da se pokuša nešto novo i drugačije.
Iznimka je tek countryjem obojana „Tremor“, uz naslovnu pjesmu i daleko najbolje što vas čeka na ovom materijalu.
"Danas sutra", u manjoj mjeri i "Ima bit", jedan je od onih tipičnih i tradicionalno sjajnih bendovih "crnjaka" čiju je "liniju života" moguće pratiti još od "ST stanja uma" s 18 godina starog prvijenca preko "Spazma" i "Heroyixa" pa sve do "Grad spava" s prethodnika "Pistaccio Metallic".
U tekstualnom smislu najsnažnije udara "Krist" u kojoj naslovni lik navrati do Splita na džoint i pivu, pri čemu, između ostalih, nailazi i na skupinu mladića koji mu zbog haljine prijete i optužuju ga da je sudionik gej parade.
Ocjena: 6,5/10