Iako su proveli noć uz granični prijelaz na Bregani, neki pod šatorom, a neki pod oblačnim nebom, nisu zaboravili razvući svoje usne u osmijeh.
Umorni i iscrpljeni, ali ipak dobro raspoloženi, čekaju propuštanje od slovenske policije do Brežicama.
Djeca crtaju, najčešće kuće jer im fale njihovi domovi, dok odrasli nastoje koliko toliko držati neke stvari pod kontrolom, poput brade, iako već dugo ništa nije stabilno u njihovim životima.
Gledajući njihove oči ispunjene nadanjima jednostavno morate razbiti predrasude kako se radi o opasnim vojnicima ISIS-a koji su došli uništiti europske vrijednosti i kulturu. Riječ je o ljudima koji su morali napustiti vlastite domove kako bi pobjegli od smrti, stradanja i gladi. Radi se o osobama koje su riskirale živote prešavši Mediteran i došavši na novi kontinent u potrazi za šansom da bi živjeli. Nitko ne zaslužuje biti osuđivan jer ne želi sudjelovati u ubojstvima i svakodnevno gledati patnju i stradanja svojih najmilijih. Nitko ne smije biti osuđivan ili maltretiran jer želi živjeti, dostojanstveno i mirno živjeti.
