Prosječan radni staž u Hrvatskoj je 33 godine za starosne umirovljenike što je sedam godina manje od prosjeka za Njemačku i sjever Europe, a prosječna mirovina iznosi svega oko 580 eura.
Vrlo malo ljudi štedi u trećem mirovinskom stupu zbog kojeg bi mirovina mogla biti i stotinjak eura veća da netko u njega izdvaja čitav radni vijek od 40 godina samo jedan posto neto plaće - što bi danas bilo malo više od 10 eura mjesečno.
Sve ovo podaci su koje je iznio ekonomist Velimir Šonje predstavljajući drugi nastavak svoje knjige "Mirovine za 21. stoljeće" na Tjednu financijske pismenosti održanom u Zagrebu ocjenjujući kako je hrvatski model mirovinskog sustava jedinstven u svijetu, ali to ne znači da je loš. Štoviše, ocjenjuje ga zanimljivim i navodi da ga treba dodatno osnažiti i unaprijediti.
O temi prosječne mirovine govorio je u našem podcastu "Ideje na stolu" i kaže da zapravo nije lako odrediti kolika je. Prosjek zaista jest oko 580 eura, ali u njega ulaze i oni koji su otišli u prijevremenu mirovinu, invalidske i obiteljske mirovine. Zato, ako bi se gledalo kolika je prosječna starosna mirovina, ona se kreće između 620 i 630 eura.
Opet, oni koji su u mirovinu otišli nakon 41 i više godina radnog staža, u prosjeku primaju 715 eura.
"Obiteljske i invalidske mirovine su niže i to su mirovine koje se isplaćuju iz takozvanog prvog mirovinskog stupa, odnosno državnog proračuna", rekao je.
Zašto Slovenci imaju veće mirovine?
Na pitanje zašto su mirovine veće u Sloveniji ili drugim zemljama našeg okruženja, pa onda i u Njemačkoj, odgovara da se redovito zaboravlja na dvije važne stvari - prvo da su Njemačka ili Slovenija bitno razvijenije i produktivnije te ono još i bitnije - u tim zemljama umirovljenici su u prosjeku radili bitno duže nego u Hrvatskoj.
Naime, dok je prosječni radni staž u Hrvatskoj 33 godine, u Njemačkoj je to blizu 40, a u Sloveniji 38 godina. U skandinavskim zemljama prosječan umirovljenik radi i više od 40 godina.
"Ako se uzme u obzir da mirovina mora ovisiti o visini plaće i o doprinosima koje ste plaćali u prvi mirovinski stup, jasno je da nije isto kad netko radi 33 godine, a netko drugi 40 i sedam godina duže uplaćuje doprinose", pojašnjava. Razlozi zašto se kod nas u prosjeku radi kraće - povijesni su. Šonje podsjeća da je čitava generacija prolazila kroz propadanje socijalizma, tu je i Domovinski rat, tranzicija iz jednog sustava u drugi.
"Tijekom 1990-ih, jako puno ljudi je u naponu snage i života otišlo prerano u mirovinu, na početku 50-ih godina svog života", govori nam. Ti umirovljenici i danas primaju mirovinu, a imaju relativno kratak radni staž.
Tema mirovine često je vrlo teška i mnogi je ne razumiju u cijelosti, poneki su već godinama u sustavu rada, ali još ne razlučuju što je prvi, što drugi, a što treći mirovinski stup i kako sve to funkcionira. Opet - zašto svi toliko spominju treći mirovinski stup.
Abeceda mirovinskog sustava
"U prvi mirovinski stup ide 15 posto naše bruto plaće i to je mirovina koju ćemo dobiti od države. Dodatnih 5 posto naše bruto plaće ide u obvezni mirovinski fond u drugi stup i ta se sredstva ulažu na financijskim tržištima. Pred odlazak u mirovinu svatko može birati koju će mirovinu primati, a to je specifičnost našeg sustava. Hoće li je primati iz prvog stupa ili kombiniranu mirovinu koja ima osnovni dio od države iz prvog stupa, te mirovinski anuitet iz drugog stupa - tj. onaj dio koji se isplaćuje na temelju svega što smo uštedjeli u drugom stupu", pojašnjava Šonje.
Ako je kombinirana mirovina veća od mirovine koju bismo imali da imamo isplatu mirovine samo iz prvog stupa, onda ćemo odabrati isplatu kombinirane mirovine.

"Regos, državna institucija, svima pošalje doma jasno objašnjenje i liste mirovina te su ljudi informirani pa biraju koja im je mirovina bolja. Ako je nekome bolja mirovina koja se isplaćuje samo iz prvog stupa, onda ne mora uzeti kombiniranu mirovinu", kaže naš sugovornik.
Ipak, koja god mirovina bila viša, kaže da većina neće biti zadovoljna iznosom te se tu dolazi do teme trećeg mirovinskog stupa.
Što je to treći mirovinski stup?
"Osim prvog stupa i mirovine koje osigurava država, imamo i drugi mirovinski stup obvezne mirovinske štednje u koji svatko odvaja pet posto od svoje bruto plaće za ulaganja te imamo treći mirovinski stup dobrovoljne mirovinske štednje. U drugom smo stupu po sili zakona, a u treći stup idemo samo ako želimo. Oko 470 tisuća ljudi trenutačno štedi dobrovoljno u trećem mirovinskom stupu", govori.
Kaže, po njemu daleko više ljudi trebalo bi štedjeti u trećem mirovinskom stupu i objašnjava zašto.
"Obično ljudi kažu da su plaće male i da neki jedva spajaju kraj s krajem te da nemaju za izdvajanje i štednju u trećem mirovinskom stupu. A onda ja obično ilustriram što bi bilo da netko štedi svaki mjesec malo, po oko 10 eura, a to je vrijednost pet kava u kafiću. Kada bi mladi izdvajali samo jedan posto prosječne neto plaće kroz život na mjesec, i ako uzmemo u obzir da će ta plaća u životu rasti, pa na to dodali poticaje koja daje država, i uz realni prosječni prinos od dva posto na godinu - nakon 40 godina došli bi do iznosa štednje od gotovo 30.000 eura", kaže Šonje.
Nastavlja, za malo više od 10 današnjih eura uloženih u treći mirovinski stup, uz očekivani rast plaća, državna poticajna sredstva i očekivani realni prinos od dva posto, odlaskom u mirovinu nakon 40 godina ona bi bila za oko 100 eura veća.
"I primate je doživotno", kaže.
Predstavljajući drugi dio svoje knjige posvećene mirovinama, Šonje je rekao da su pojedine zemlje uvele (ili uvode) modele po kojima svi automatski ulaze u treći mirovinski stup.

Velimir Šonje u podcastu 'Ideje na stolu' objasnio je zašto je dobro izdvajati u treći mirovinski stup
Jednom kad su u trećem stupu, s obzirom na to što je to dobrovoljni stup, svatko može sam odlučiti da iz njega izađe. Država ne može nikoga prisiliti da štedi ako to ne želi. Tako se pila okrenula naopako - treći stup jest dobrovoljan, no svi u njega ulaze po automatizmu, pa onda mnogo više u njemu i ostane, iako svatko ima mogućnost dobrovoljnog izlaska iz njega.
Ulazak uz sustav opcije izlaska
"I zbog toga se u zadnjih dvadesetak godina u svijetu sve veći broj zemalja odlučuje na nešto što bismo mogli nazvati upisivanje u sustav uz opciju izlaza. Vlada onda kaže – ako vam se to ne sviđa, vi samo poništite tu odluku, i sve se vraća na staro, kao da nikada niste ni bili upisani u treći stup, i bez ikakvih troškova", rekao je Šonje.
Ima ga Velika Britanija u kojoj je u sustavu na ovakav način ostalo oko 90 posto osiguranika, Poljska ga također ima i u trećem mirovinskom stupu ostalo je oko 40 posto njih, a Irska priprema za automatski upis koji bi trebao početi u rujnu ove godine.
Iskustva zemalja su različita, stoga Šonje smatra kako bi bilo dobro da se takav sustav uvede i u Hrvatskoj, ali upozorava da prije toga sve treba dobro pripremiti za što su potrebne dvije do tri godine.
Treći mirovinski stup i poticaji
Podsjeća da se u Hrvatskoj za treći mirovinski stup daju i poticaji i to do maksimalnih oko 100 eura godišnje. Postoje i poticaji za poslodavce koji žele uplaćivati doprinose za svoje radnike u trećem stupu, za njih je poticaj do 804 eura na godinu porezno priznatog troška.
Ukazuje da su to bitni stimulansi, a ako se gleda koliko je to teret za državu, odgovara da je to za proračun beznačajan iznos.
Dobar 'poguranac'
"Država troši oko 15 milijuna eura na godinu za poticaje dobrovoljne mirovinske štednje, a državni proračun je 37 milijardi. Dakle, apsolutno neprimjetan iznos i može se čak i povećati. Većina zemalja se služi nekom vrstom potica za mirovinsku štednju", navodi.
Ti poticaji su dobar poguranac i zbog same psihologije ljudi i onog stava: "mam 30 godina, što me briga što će biti kad ću imati 65. Sad želim raditi, trošiti, kasnije do 40. godine kupiti stan, u 50-im godinama važno mi je da djetetu platim dobro školovanje, fakultet..."
"Sve to treba uvažiti, ali poticaji su tu da poguraju ljude u štednju kroz treći mirovinski stup. Koja je poanta? S relativno malim iznosima, ako krenete dovoljno rano i ulažete nekoliko desetljeća, možete si značajno povećati životni standard u mirovini", govori Šonje.
Nikad nije kasno za treći stup'
Na pitanje kada je vrijeme da se krene s trećim mirovinskim stupom te ima li smisla da o njemu razmišljaju oni pred mirovinu, bez zadrške odgovara: "Ma, to je ono pitanje kad niste posadili drvo prije dvadeset godina – i što sad? Pa posadite ga sada!"
Dakle, po njemu nikad nije kasno.
"Naravno, za ljude koji imaju tri godine do mirovine – jasno je da oni ne mogu uštedjeti značajan iznos koji će njima bitno promijeniti mirovinu. Ali čak i tri godine štednje može biti pomoć kad jednog dana krenete u mirovinu", ukazuje.
Razlika između štednje u banci i u trećem stupu
No, koja je razlika između klasične štednje u banci i štednje u trećem mirovinskom stupu? Objašnjava da je štednja u banci relativno likvidna.
"Kad se oroči depozit u banci, to su neki kraći vremenski rokovi do godinu, dvije ili tri godine, i dobit će se neka manja kamatna stopa, u jako dobroj varijanti ona će vas zaštititi od inflacije. A mi živimo u vremenima nešto povećane inflacije još od 2022. godine, pa te bankarske kamatne stope ne pokrivaju niti inflaciju. Kamatne stope na oročene depozite kreću se od 0,5 do maksimalno 2 posto - ovisno o trajanju oročenja. U trećem mirovinskom stupu govorimo o potpuno drugom modalitetu plasiranja štednje – štedi se namjenski na vrlo dugi rok i dajemo to financijskim profesionalcima, fondovima i sličnim financijskim instrumentima, koji time upravljaju na tržištu kapitala. Na taj način se ostvaruje prinos koji je veći od prinosa na oročene depozite", pojašnjava Šonje.
Ulaganje u treći mirovinski stup je dugoročno isplativije, ukazuje, ali ima i veći rizik. "To znači da će biti oscilacija. Paralelno – kad imate novac na depozitu u banci, glavnica vam je uvijek sigurna, osim ako banka ne propadne. Ali i tada su depoziti osigurani do 100 tisuća eura i tako je mali štediša osiguran od bilo kakvog kratkoročnog gubitka. Ali zato vam je prinos mali na depozite u banci. Kod trećeg mirovinskog stupa oscilacije mogu biti i veće, ali vam je dugoročni očekivani prinos veći nego kod depozita u bankama, a štedite na puno duži rok", uspoređuje ova dva oblika štednje.
Zaključuje: svi koji su u svojim 40-ima trebaju promisliti o tome da je krajnje vrijeme da razmotre svoju mirovinu i opcije za treći stup.
POGLEDAJTE VIDEO Miroslav ima 506 eura mirovine: Otkrio nam je što sve može s tolikim novcima