Instrumentalizaciji i dehumanizaciji žena, mizoginom političkom trgovanju njihovim tijelima i životima, svjedočimo svakodnevno, a ne samo u predizborno vrijeme. No, s obzirom na taj aktualni trenutak u Hrvatskoj i najnoviji slučaj obiteljskog nasilja u Cetingradu nemoguće je ne upozoriti na to koliko su neki izborni kandidati i kandidatkinje vrlo glasni oko toga što bi žene trebale činiti sa svojom nerođenom djecom dok ona rođena ostaju bez majki, a žive žene umiru jer ih ubijaju nasilni muževi.
O tome izgleda nitko nema potrebu govoriti niti išta poduzeti, upozorila je Inicijativa #spasime: ''Obiteljsko nasilje koje se događa u četiri zida odavno se pretvorilo u institucionalno nasilje koje se nad ženama i djecom žrtvama nasilja vrši u službenim prostorijama ustanova Republike Hrvatske. Ovo nije izolirani incident gdje je "sustav zakazao" ili to "nitko nije mogao predvidjeti" - ovakve tragedije su rezultat kontinuiranog i sustavnog toleriranja nasilja i sprečavanja žena da sebe i djecu zaštite od nasilnika, a sve od strane istih onih institucija koje bi ih od nasilja trebale štititi''.
'Kad žena prijavi nasilje i kad su izrečene mjere opreza, netko iz sustava bi morao odgovarati za njezinu smrt'
Početkom lipnja objavljeni su policijski podaci o nasilju u obitelji u prva tri mjeseca 2020. godine, koji pokazuju drastično povećanje obiteljskog nasilja u usporedbi s prva tri mjeseca prošle godine. Od početka godine do kraja ožujka MUP je zabilježio 2.055 prekršaja i 339 kaznenih djela obiteljskog nasilja što je za 37 posto više prekršaja i za čak 57 posto više kaznenih djela nego u isto vrijeme prošle godine.
I brojke samo postaju sve gore, naime, sredinom mjeseca javnost je opet ostala zgrožena nad novim slučajem obiteljskog nasilja - ubojstva i samoubojstva supružnika u Cetingradu. Kad ćemo se prestati zgražati? Pogotovo jer se slučaj opet čini tipičan. I opet se postavlja uvijek isto pitanje: Je li sustav zakazao? Kakav sustav, kako i zašto i zašto opet, između ostalog, pitali smo Paulu Zore iz Platforme za reproduktivnu pravdu, iza koje je dugogodišnje iskustvo u radu na suzbijanju nasilja protiv žena.
'Žene često govore da su im iskustva sa sustavom i teža nego iskustva nasilja'
''Sustav jest zakazao i ovdje je to rezultiralo smrću žene, sustav često zakazuje na različite načine, to zovemo sekundarnom viktimizacijom i žene često govore, da su im iskustva sa sustavom i teža nego iskustva nasilja. Na ovaj slučaj javnost reagira jer je u pitanju ubojstvo, ali moramo se naučiti reagirati i kad se događaju povrede prava koje nemaju ovako teške ishode. Problem je što nemamo načine da bismo mogli pratiti i evaluirati rad sustava, rad institucija je posve netransparentan'', za RTL.hr upozorila je Zore.
Dodaje da, primjerice, ne znamo ništa o provedbi Istanbulske konvencije: ''Ne znamo niti koliko je sredstava iz proračuna predviđeno za implementaciju Konvencije. Za propuste institucija nitko ne preuzima odgovornost i nema nikakvih posljedica. Posebno kada žena prijavi nasilje i kada su izrečene mjere opreza, netko iz sustava bi za njenu smrt morao odgovarati. Morali bismo saznati gdje su u sustavu slabe karike, je li razlog što nema dovoljno zaposlenih da bi nadzirali kako se mjere provode, jesu li dovoljno educirani i slično. Ako ništa ne poduzimamo znači da ćemo i dalje imati slučajeve žena koje su nasilje prijavile policiji, a policija ih neće zaštiti. Postavlja se pitanje čemu onda taj sustav i koga on štiti?''
'S obje strane političkog spektra žene su marginalizirane i obezvrijeđene, a njihova tijela i životi služe za skupljanje političkih bodova'
Istovremeno, što smo dosad čuli, hoćemo li uopće čuti, pogotovo od medijski isturenih izbornih sudionika i sudionica, o ovoj temi – dok bivši i sadašnji partneri ubijaju svoje partnerice nakon godina evidentiranog zlostavljanja samo zato jer su kanile živjeti i same odabrati svog partnera, mi slušamo zastrašujuće izjave o oduzimanju prava na izbor pri čemu je i stvar (ciljano?) dovedena do esktrema pa se i silovanim ženama – dakle, ženama nad kojima je vršeno nasilje i to često upravo od strane njihovih ‘najbližih’ želi oduzeti pravo na izbor?
Odgovarajući na ta pitanja Zore odvraća da su ''ulaskom fundamentalističkih političkih opcija u politički mainstream, teme vezane za ženska prava i obiteljske politike postale centralne teme političkih debata i otkrivaju zapravo kakvi su stavovi pojedinaca i stranaka. Vidimo s obje strane političkog spektra da su žene marginalizirane i obezvrijeđene, a da njihova tijela i životi služe za skupljanje političkih bodova. I u prethodnim razdobljima šutnje o ženskim pravima i nasilju nad ženama bilo je jasno da će nas dočekati ovakvi mizogini odgovori i dobro je da se javnost sada suočava s njima''.
'Poštivanje ženskih ljudskih prava, među kojima je i pravo na izbor, predstavlja civilizacijski doseg'
Ističe pritom da je ''apsolutno neprihvatljivo da se ovakva vrsta mizoginog diskursa uopće pojavljuje u javnom prostoru'': ''Prekid trudnoće je zdravstvena usluga koja mora biti dostupna na zahtjev žene i nevjerojatno je da si političari u ime skupljanja glasova uzimaju pravo trovati javni prostor ovakvim toksičnim, nazadnim i nasilnim idejama. Krajnje je vrijeme i da prihvatimo činjenicu da je poštivanje ženskih ljudskih prava, među kojima je i pravo na izbor, uistinu civilizacijski doseg''.
Pitamo se dalje: Istanbulske konvencije tko se sjeća još? Što je sa zakonodavstvom - sankcijama i kaznama, čemu služe mjere zabrane prilaska, hoće li ikada itko odgovarati za (ne)provedbu tih mjera? Koliko žena još treba umrijeti da bi netko odgovarao? Što je sa sigurnim kućama … ?
'Sustav je dužan osigurati svim svojim građankama i građanima dostojanstven život bez nasilja'
Sve je to samo dio pitanja koja vape za odgovorima, a Zore konstatira: ''Čak i na krajnje operativnoj razini ne vidimo nikakve pomake, npr. Vlada nije pokrenula obećanu nacionalnu liniju za sve oblike nasilja, niti otvorila nova skloništa, a kao izgovor za rezanje sredstava nekima od postojećih skloništa i savjetovališta, poslužila je i pandemija. Sjetimo se da je prije samo mjesec dana Grad Zagreb odbio osigurati tri stana kojima raspolaže za žene žrtve nasilja i njihovu djecu kako bi se sklonili u vrijeme pandemije, dok ne budu osigurani uvjeti za smještaj u sklonište''.
''Znamo da u vremenima kriza nasilje eskalira i da su mjere podrške tada potrebnije nego ikad, stoga ovakvi potezi dovode žene u još veću opasnost. Nažalost, u Hrvatskoj je država odgovornost brige o žrtvama nasilja najvećim dijelom prebacila na civilni sektor jer joj je tako jednostavnije. Ipak, civilni sektor nema dovoljne resurse ni kapacitete za brigu o žrtvama niti bi to trebala biti njegova uloga. Sustav je dužan kroz socijalne servise osigurati svim svojim građankama i građanima dostojanstven život bez nasilja'', podsjeća Zore.
Imajući na umu sve navedeno pitamo Zore je li pesimistično razmišljati da unatoč svim velikim prosvjedima i kampanjama, dugotrajnom i mukotrpnom radu feminističkih organizacija, nije došlo ili barem ne dovoljno do suštinske promjene u društvu kao i hoćemo li ili već i jesmo kao društvo ipak možda oguglali na nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje?
'Društvene promjene nikad nisu jednostavne ni brze, ali neke bitke su izborene i bit će ih još'
''Mislim da se šira javnost tek unazad godinu dvije zapravo počela upoznavati s nasiljem na način da se nasilje razmatra u širem društvenom kontekstu, a ne kao privatni problem. Mislim da smo sada u fazi da javnost moramo fokusirati na rad sustava i praćenje sustava jer kao građani i građanke imamo pravo, ali i odgovornost znati što se događa u sustavu i zašto sustav ne funkcionira'', podsjeća Zore.
Dio odgovora je i u tome, dodaje, ''da smo mizogino društvo, kojem su žene manje važne i manje vrijedne, a to je nešto što zahtijeva duboku promjenu u društvu i kulturi i za to svi moramo preuzeti odgovornost i reagirati ne samo kada nasilje eskalira, nego i kada se pričaju vicevi o silovanju, kada se djevojčice u školama uči da je normalno da se dječaci tuku, ali da to nije u redu za djevojčice i slično. Društvene promjene nikad nisu jednostavne ni brze, ali neke bitke su izborene i bit će ih još''.
