Vesele li se kao Vesna Sposa i vlasnici kafića, restorana i drugih djelatnosti koje je osakatila korona, zna večerašnja gošća Žaklina Troskot iz Nacionalne udruge ugostitelja...
Bili ste danas na sastanku sa Stožerom - što sada znamo, što smijemo raditi u petak, i do koliko sati?
Što se tiče restorana i kafića, pomiče se radno vrijeme do 23 sata. Dosad je bilo do 22 sata i dolazi taj novi moment - restorani i unutarnji prostor i svadbe koje će sem oći održati cijelu večer.
Znači nema veze što su restorani do 23, pir može trajati
do kad god - to znamo. Koliko gostiju?
120.
120? Sve smo od vas onda saznali. Mislite li da su kafići nepravedno zakinuti?
Definitivno, i to još uvijek nisu završeni razgovori. Mi smo bili na razgovoru i sutra ćemo sigurno morati nastaviti zato jer opet dovode kafiće u istu situaciju kad su bili i na zimu gdje su mogli prodavati coffee to go. Sad imamo opet situaciju gdje će u nekim trgovačkim lancima ljudi moći jesti hranu, a neće moći, odmah u lokalu pored, popiti kavu. Tako da je to opet dosta nelogično.
Što su vam odgovrili? Možete li se nadati otvaranju dva tjedna kasnije ili?
Ukoliko situacija s brojakama bude povoljna, možemo očekivati onda od 15. lipnja otvaranje.
Kolik osad za kafiće i restorane znače sad ta ekstra dva sata koji su dobili. Za restorane taj prostor unutra. Je li to taj dio dana kada se najviše troši i najbolja je zarada ili kako?
Za restorane sigurno puno znači jer morate zamisliti da je do sada bilo do 22 sata. Nisi večerao. Ako dođeš na večeru u 20:30, moraš biti jako brz, tako da su gubili taj večernji posao. Isto tako su gubili vrijeme koji im nije išlo na ruku. Kiša je padala i nije ti ugodno sjediti vani tri sata i večerati. Isto tako, naravno i kafićima tako da će ovo produljenje radnog vremena sigurno doprijeniti nešto, ali velim - nismo do kraja zadovoljni.
Imate li vi podatke od zadnja dva i pol mjeseca, otkad su se stvari otvorile - kako posluju kafići, restorani, s koliko je to pormeta manje nego inače, uobičajeno?
Za prva četiri mjeseca u ovoj godini kada usporedimo s 2019., to je 55,5 posto manje prometa.
To je upola manje pormeta. Imate li podatak možda koliko je kafića zatvorilo?
Imamo taj podatak koji je preko 1 000 kafića trajno. Imamo 42 posto subjekata koji su u blokadi, ali imamo još firme, kako ih mi sad možemo nazvati, zombi subjekti koji će kad prestanu mjere, pokazati stvarnu situaciju i tko će na kraju opstati, tko će moći početi raditi i tko će se moći prilagoditi tržištu nakon što nije zaradio već osam mjeseci jer imate kafiće koji nisu imali terasu. Oni ne rade od 28. studenog.
Je li znate koliko ih ima, takvih koji uopće nisu otvorili cijeli ovaj period ili ne?
Nemama podatak.
Rekli ste 1 000 kafića, a trajno zatvorenih restorana?
Samo znam da us kao obrti, kao takvi, sad nemam raščlanjeno koliko, ali je od 1 000.
Spomenuli ste ove mjere. Hoćete li vi tražiti da se te mjere onda produlje, s obzirom na ovo otvaranje ili?
To nema govora o tome. Uopće ne znam zašto je to uopće upitno iz mjeseca u mjesec. Ono što očekujemo je da koliko god traju bilo kakva ograničenja u radu, to mora pratiti financijske mjere. To više ne bi imalo nikakvog smisla, sad prekinuti, nakon godinu dana. Onda nisu trebali ni ovih godinu dana ništa uplaćivati tako da je to nešto što očekujemo da ide do kraja.
Ovo će sigurno biti olakšanje za sve one koji imaju restorane i kafiće na moru sada kada stiže sezona? Jesu li oni povoljno reagirali na ovo?
Bit će sigurno, ali imat ćemo drugi problem, a to je radna snaga. Znači mi smo nepovratno izgubili 12.000 radnih mjesta sada u koorni, gdje su se ugostiteljski djelatnici jednostavno prekvalificirali i puno njih je otišlo na građevinu s obzirom da je tamo velika potražnja. Moramo uzeti u obzir da su oni u ugostiteljstvu stavljeni na crnu listu svih banaka, dakle oni nisu mogli dobivati minuse, da nisu mogli dobivati kredite. Ljudi su jednostavno morali napuštati svoje poslove kako bi mogli preživjeti unatoč tim potporama koje smo dobili.
Imamo li ikakve informacije što je s, recimo, klubovima? I njih, potogovo ove na Jadranu muči što sad. Ne mogu planirati ništa.
U ovim sad razgovorima klubovi nisu bili tema, ali mi smo sigurni da će u nadolazećem periodu da će struka morati pornaći rješenje i za taj dio poslovanja jer vidimo da se u Europi već lagano otvara i da se pronalaze neki načini. Sigurna sam da će to biti tema na idućem sastanku.
Imate li podatak koliko je ugostitelja cijepljeno? Koliko sam shvatila, zapravo je manje skeptika nego među liječnicima i medicinskim sestrama što je zanimljivo.
Zasigurno su naši djelatnici ponukani time, znajući da su cijelu godinu otežano radili, da smo šest mjeseci bili zatvoreni, shvatili su bitnost te situacije - da neće moći ponovno se vratiti u normalu koliko se ne cijepe. Želimo kao turistički djelatnici biti sigurna zemlja, želimo gostima koji dolaze dati primjer da mogu kod nas ostati, tako da je to bio jedan veliki razlog. Ja ne znam točnu brojku, ali ako ćemo sad gledati na nivou nekih firmi koje znam, jedno 70 posto djelatnika se procijepilo prvom dozom. Sad čekamo drugu. To je zaista jedan veliki pomak.
Zašto 23 sata, a ne ponoć? Je li imamo neki odgovor na to ili?
I mi ga čekamo sutra. Nije ni nama baš jasan.
A vi ste tražili da bude do ponoći?
Tako je.
I to sigurno neće biti?
To ne znamo. Sutra ćemo još finalno doznati ove neke finese oko kojih se nismo uspjeli složiti.
Znači još ima šanse da ostanemo do ponoći?
Možda još sutra. Bar do 23 smo sigurno.
