Kada je u listopadu 2016. Andrej Plenković sastavio svoju prvu Vladu ona je imala 20. ministara. Do kraja mandata ukupno je 15. ministara smijenjeno ili je otišlo.
Premijer je izjavio kako je "ova Vlada ispunila sve strateške ciljeve koji su stavljeni pred nju", a na upit novinara nije li istina da je ta Vlada najkorumpiranija Vlada u povijesti ove zemlje, Andrej se samo nasmijao i kazao, citiram: "Ništa vam ja o tome ne znam."
Tom smo izjavom završili prvu fazu, fazu u kojoj se istini izruguje. No vratimo se na početak.
Prva faza
Kada je Plenković u travnju 2017. razriješio ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića, ministra pravosuđa Antu Šprlju i ministra zaštite okoliša Slavena Dobrovića novinari su pitali premijera nije li malo čudno da umjesto Zdravka Marića koji je bio direktor u Agrokoru on smjenjuje ministre koji ukazuju na mutne radnje i korupciju?
Premijer je odgovorio da ništa ne zna o tome. Zdravko Marić je još početkom godine trebao biti smjenjen jer je bio pod optužbama za pogodovanje, no pogađate Andrej Plenković nije ništa znao ni o tome, pa su se okupljeni novinari smijali kako Plenković ništa o ničemu ne zna, da bi mi ušli dakle u prvu fazu u kojoj se istini izruguju.
Kada je Pavo Barišić, ministar znanosti u Vladi Andreja Plenkovića, a nije ni mjesec lipanj iste te godine, morao odstupiti nakon prosvjeda na koji je izašlo pola Hrvatske u svim većim gradovima zbog kurikularne reforme, Andrej Plenković se pravio kako se ništa ne događa. Na činjenicu da mu se "dogodio narod" premijer je samo odmahnuo rukom praveći se da ništa ne zna, da bi tek nakon afere "plagijat" Pavu razriješio i okupljenim novinarima objasnio kako on, citirat ću: "Ništa ne zna po pitanju plagijata, te kako se timje ne bave premijeri već institucije."
I tada su se novinari izrugivali s premijerom koji "ništa ne zna", no u fazi smo izrugivanja istini, pa je sve to bilo nekako i normalno.
Kada su, još smo naravno u lipnju iste godine, istu tu Vladu napustili Davor Ivo Stier i Marija Pejčinović Burić, Andrej Plenković se samo smijao, izrugujući se novinarima kako su takve stvari u političkom životu normalne da ljudi mijenjaju mišljenje, pa zatim postanu i ministri, a oni recimo koji ne mijenjaju odu iz Vlade.
Takvu vrstu izrugivanja, izravno nismo imali prilike do tada čuti, pa smo mogli konstatirati kako je prva faza, ona izrugivanja istini ušla u svoj zenit.
Druga faza
Kada je izbila afera "Hotmail" tj. kada se pokrenula trakavica oko stvarnaja "Lex Agrokora" u svibnju 2018, odlazi i potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić. Oko famozne afere "Borg" koja je zatresla temelje te Vlade koju je oporba javno optuživala kako pogoduje određenim interesnim skupinama, Andrej Plenković se nikada nije oglasio, i mi smo i službeno ušli u drugu fazu, tj. u onu fazu u kojoj se istina snažno i svim sredstvima osporava.
Andrej Plenković se nije rado tada obraćao novinarima, no uskoro će morati kada je buknula afera oko ministra Lovre Kuščevića koji će postati simbolom te i takve Vlade u kojoj ministri ne prijavljuju imovinu, ne upisuju zemljišta i kuće u registar, a parcele dobijaju presudama sudaca. Vlade čiji ministri imaju neprijavljene kuće i POS-ove stanove, čitave uvale, polovice otoka i milijunske iznose na računima koje ne mogu opravdati.
Andrej Plenković u tu fazu unosi i novi, zanimljivi detalj. Naime, prvi puta proziva medije kazavši, citirat ću opet: "Zabrinjava me fenomen u kojem mediji toliko gorljivo istražuju ministre. Prije toga nije bilo."
Prije naravno druge faze, jer smo u prvoj fazi bili na ismijavnju istine, kako od strane novinara, tako i od strane premijera, pa se ušavši u drugu fazu premijer malo uozbiljio i naravno, kako to ta faza i iziskuje, krenuo na osporavanje istine svim sredstvima, optužujući medije za gorljivost.
Kada je Nada Murganić morala odstupiti zbog katastrofalnog vođenja resora socijale, kada je i Goran Marić podnio neopozivu ostavku, Andrej Plenković nije našao za shodno da zaključi drugu fazu osporavanja istine, pa je istu opskrbio novim detaljem, optužujući novinare da su nakaradni, te kako rade nakaradu od medija.
Druga faza završiti će naravno neslavno, kako je i red, padom možda najnepopularnijeg ministra Milana Kujundžiča u siječnju 2020. godine kada će ovaj napokon otići ali ne zbog katastrofe koju ostavlja u svom resoru zdravstva, već zbog koncentracije.
Andrej Plenković zaključiti će drugu fazu osporavanja istine izjavom kako se ministar Kujundžić trenutno ne može koncentrirati na svoj resor zbog brojnih afera na kojima insistiraju mediji koji njegovom omiljenom ministru remete koncentraciju.
Treća faza
Kada smo konačno došli do dana današnjeg, i kada smo i službeno ušli u treću, završnu fazu istine, koja se manifestirala oko famozne afere "Janaf" oko koje se trenutno i sam predsjednik svađa sa premijerom Plenkovićem "jer je ovaj morao nešto znati".
Dakle u fazu u kojoj svi sve znaju, istina je prihvaćena kao takva i ona je očita sama po sebi. Naravno, vi se s prvom pitate o kojim to ja fazama govorim, i o čemu je zapravo u čitavom tekstu ovdje riječ?
Ja zapravo ne govorim ništa novo, niti sam ja dovoljno pametan da takvo što smislim, već citiram Arthura Schopenhauera koji je jednom izjavio kako svaka istina ima svoje tri faze.
Prva faza je njena redikulizacija, tj. akteri se toj i takvoj istini izruguju. Druga faza je njeno osporavanje i treća je njeno potpuno prihvaćanje kao nečeg sasvim očitog.
Kada i sam predsjednik kaže citiram: "Takve stvari su očite i moramo ih prihvatiti kao činjenice da je premijer znao" tada smo po Schopenhaueru konačno ušli u treću fazu naše istine. Samo se bojim da u Hrvatskoj postoji i ona četvrta. Ona koja proizlazi iz naroda, kao i uvijek, a koja govori nešto o psima koji laju i karavanama koje prolaze.
