Nije toliko problem u njima nego u institucijama koje su im elegantno poručile da zamršene imovinske odnose same riješe. Pa su se međusobno tužile već nekoliko puta, a i njihovi odvjetnici se jedino slažu da se rasplet i ne nazire. Jedino što preostaje i jednoj i drugoj jest da si međusobno zagorčavaju život.
Gordana Stojanović pozvala nas je u svoje dvorište u jednom zagrebačkom naselju. Dvorište dijeli sa susjedom koja, tvrdi, gomila smeće i psihički je maltretira. Nakon što joj je susjeda isti čas počela prigovarati što snima na njenom vlasništvu, ubrzo su počele pljuštati međusobne optužbe koja je kojoj više napakostila i čije je pravo na sporno - zajedničko dvorište.
Dvorište je uglavnom zatrpano kramom i smećem. Susjeda čije je smeće, zahtjevala je da se udaljimo. Kako ne bismo dolijevali ulje na vratru, odlučili smo nastaviti razgovor vani.
"Ja imam 15 posto pravo korištenja dvorišta prema kvadraturi kuće, imam dokumente i donijet ću vam, to je jedno, kad su oni mene '98. tužili na sudu, onda je moj otac tražio da se to rasparcelira, međutim čestica 454 metra kvadratnih i ne može se rasparcelirati, nego se može brisati društveno vlasništvo", kazala nam je Gordana Stojanović.
To bi podrazumjevalo dogovor, no obje strane čvrsto vjeruju da su baš one u pravu, pa su umjesto dogovora, odlučile živjeti u ratu. Susjeda kojoj se nije svidjelo što smo došli zaprijetila nam je svojom odvjetnicom.
Samo u proteklih nekoliko mjeseci policija je ovdje intervenirala nekoliko desetaka puta. Svađa traje gotovo 20 godina. U razgovoru s odvjetnicima obje strane postalo je jasno da se rješenje uopće ne nazire. Je li par metara zemlje zaista vrijedno paklenog suživota koji su si ove dvije žene stvorile, znaju samo one same.