Pitala bi mene kamo ja želim da Hrvatska krene jer ću ja u toj budućnosti morati živjeti. I neću vam reći što bih joj odgovorio jer mi je dosta histerije i nagovaranja i odgovaranja, laži i istina, plašenja ovim ili onim baucima. Glasat ću za sebe i za svoga sina, s nadom da će budućnost koju mu biram biti dobra. I to je jedino što mogu poručiti i vama.
A kada smo 1990-ih i kasnije, kada je Hrvatska započela pregovore, zamišljali sutrašnji dan, on je trebao biti dan radosti, trebao je to biti praznik nacionalnog jedinstva i sloge. Koliko god se gložili među sobom, ustaše, partizani, lijevi, desni, hajdukovci, BBB... EU je uvijek nekako bila točka oko koje se rijetko tko doista dvoumio. Istina je, u međuvremenu su nas izgnjavili s ispunjavanjem uvjeta kao nikog do sada, EU se u mnogočemu promijenila, došla čak do ruba pucanja, svjetska je kriza razotkrila svu kvarnost kapitalizma, a dužnička kriza pokazala kako je u dobrom dijelu Europske unije blagostanje bilo lažno, kupljeno na dug koji je prerano i prenaglo došao na naplatu. A kad nestane novca, nestaje i čarolije.
Reklame za deterdžente
Svijet je u problemima, Europska unija je u problemima, Hrvatska u ... ajmo ostati pristojni i reći da je također u problemima i vrijeme u kojem nam je dano da odlučujemo je sve samo ne idealno. Ali istovremeno, kampanja koju je vlast "osmislila" za ulazak u EU je, blago rečeno, diletantska. Debilni spotovi i političari koji u statičnom kadru izgovaraju mukom naučeni tekst, rezultirali su time da je sijanje straha i sumnje putem mailova i društvenih mreža palo na plodno tlo. Kako nisu dobili informacije, građani su se okrenuli poluinformacijama. Kako im se u spotovima nudila očigledno umjetna (i prilično blesava) vizija europske budućnosti koja kao da je izašla iz reklama za deterdžente, građani nisu povjerovali u njihove poruke.
Kampanju je nova vlast naslijedila i očito nije smatrala da je potrebno smisliti u kratkom vremenu nešto bolje, pa joj se zbog toga sada događa da joj nešto što je smatrala da je formalnost lagano klizi iz ruku. I zato razumijem Vesne Pusićnervozu , EU je projekt koji Hrvatska gura otkad je samostalna, ali ne razumijem pridruživanje histeriji i prijetnje. Hoće li Hrvatskoj kreditni rejting pasti ako ne uđe u Uniju? Vjerojatno hoće, ali gdje piše da neće ako u nedjelju zaokružimo DA? Hoće li Unija platiti naše mirovine ako se više ne budemo mogli zaduživati? Neće, jednako kao što Hrvatska neće otplaćivati grčke dugove kad uđe u Uniju. Prijetnje su nedopustive s bilo koje strane, ali od strane ministrice vanjskih poslova su jednostavno skandalozne.
Najvažniji organ političara
Skandalozna je i parada licemjerja koja je ovoga tjedna protutnjala novinskim naslovnicama. Vladimira Šeksa, koji je aktivirao povlaštenu zastupničku mirovinu da mu nova vlast ne bi skinula koju tisuću s penzije, boli srce zbog ljudi s malim mirovinama. To je zanimljivo jer je većina ljudi mislila da ga bol muči u jednom drugom organu.
Mene je na tu rečenicu zaboljelo u lijevoj ruci, ono kad vas štreca, a u ušima vam šumi... Mom predinfarktnom stanju nije pomogao ni Damir Kajin, samoprijegorni borac za malog čovjeka, jedan od nas, samo s povlaštenom mirovinom, koji se brani da smo svi krvavi ispod kože. Pa jesmo, ali upravo bi koža, točnije obraz, političarima trebao biti najvažniji organ. Jednom kad ga izgubite, džaba sve minute saborske govorancije. Ugled je nešto što se teško stječe, a lako gubi. Šeksovu ugledu, recimo, nije naškodilo uzimanje povlaštene mirovine na jedan dan, ljudi su takvo što od njega očekivali, no njegovu bi ugledu starog lisca moglo strašno naškoditi ako tu istu mirovinu doista ne uspije dobiti zbog - proceduralne pogreške.
Kakav tjedan...
Licemjerja je bilo još, primjerice bivša ministrica, a sada HDZ-ova zastupnica Martina Dalić prozvala je novu Vladu zbog odluke da ponovo uvede porez mobilnim operaterima. To je udar na gospodarski rast, na nove investicije, kaže. Zanimljivo, kad ga je HDZ uveo i naplaćivao do prije tri tjedna, nije bio udar na investicije... Ivan Šuker, ministar u čijem su mandatu rashodi proračuna skočili sa 79,1 na 127 milijardi kuna prozvao je Vladu zbog rastrošnosti jer želi dovesti strane konzultante da istraže "kosture u ormarima", a Jadranka Kosor poručila je Zoranu Milanoviću da mora naučiti odgovarati na teška pitanja. Kakav tjedan...
I za kraj samo - PDV ide na 25 posto. Super nam ide ovako samostalnima, zar ne?
