Upravo revizija slučaja spominje se kao jedini mogući način da se odluke Haškog suda spram presuda šestorci promijene. Prema riječima prof. dr. sc. Davora Derenčinovića s Pravnog fakulteta u Zagrebu, ta revizija mogla bi biti napravljena putem pravnog nasljednika Haškog suda tzv. rezidualni mehanizam za međunarodne kaznene sudove (Mechanism for International Criminal Tribunals - MICT).
"Jedna od mogućnosti koje predviđa statut tog rezidualnog mehanizma jest i preispitivanje, odnosno revizija presude. Prema pravilu 146, ako se otkriju neke nove činjenice, koje nisu bile poznate u vrijeme vođenja postupka i koje nisu mogle biti otkrivene, a mogle bi biti odlučujuće za donošenje drukčije odluke, postoji mogućnost da osuđenici ili tužiteljstvo predsjedniku tog rezidualnog mehanizma podnesu zahtjev za preispitivanje presude. To bi bila neka vrsta obnove postupka", pojašnjava za Glas Slavonije profesor Derenčinović dodajući kako tu mogućnost nema država.
S njim se slaže i odvjetnica Milivoja Petkovića Vesna Alaburić, no prema njezinu mišljenju na tu reviziju ne treba puno računati. "Postoji samo jedan način. To je revizijski postupak ako saznate neke nove činjenice ili dokaze, ali oni moraju biti od takvog značenja da mogu dovesti do drukčije presude. Ja ovog trenutka ne vidim mogućnost uspješne revizije", kazala je, pak, Alaburić za N1.
Što može učiniti država?
Profesor Derenčinović, pak, smatra kako država ipak može učiniti nešto, ali ne u ovom postupku nego u drugim postupcima. "Imamo pravni interes u predmetima Šešelj, Simatović-Stanišić, kao i u predmetu Mladić za genocid u općinama u kojima su žrtve bili Hrvati. Tu bi se Hrvatska trebala uključiti kao prijatelj suda. Prema pravilu 83 statuta međunarodnog rezidualnog mehanizma vijeće može pozvati državu, organizaciju ili osobu ili im odobriti da pristupe vijeću i iznesu stavove o bilo kojem pitanju koje odredi vijeće", upozorava prof. Derenčinović.
On smatra da je, recimo, u predmetu Šešelj bilo prostora da intervenira Hrvatska, što bi bilo važno ne samo za Hrvatsku nego i za širi kontekst događaja tijekom Domovinskog rata. Također bi bilo dobro da se Hrvatska uključi i u predmet Simatovića i Stanišića, koji su optuženi za zločine u Hrvatskoj i BiH, jer se tu radi o izravnoj uključenosti Srbije preko Službe državne sigurnosti (SDS).
"Mislim da bi se u Hrvatskoj o tim stvarima trebalo početi strateški promišljati, a ne donositi odluke ad hoc. Odnosno nizom drugih mjera, lobističkih i svakako političkih, a ne samo pravnih, treba utjecati da se ova percepcija o Hrvatskoj, koja je u ovom trenutku negativna, promijeni, jer jednostavno nije u skladu s povijesnim činjenicama", zaključuje prof. Derenčinović.
