Prema posljednjem popisu, u Jadranskom moru zabilježeno je 29 vrsta morskih pasa – neke od njih su rijetke, neke učestale, a neke u posljednjih 100 godina nisu niti zabilježene, pa je njihov status u Jadranu vrlo upitan.
Kazao je to za Danas.hr Branko Dragičević, dipl. inž. biologije mora s Instituta za oceanografiju. Biologa smo pitali o opasnim vrstama morskih pasa u Jadranu:
'Morski psi ne napadaju čovjeka da bi se njime hranili'
"Kad kažemo opasne vrste, govorimo zapravo o potencijalno opasnim vrstama zbog njihove veličine, prehrambenih navika i ponašanja. Napadi tih vrsta su zapravo slučajni, ne napadaju čovjeka da bi se nahranili njime, nego se uglavnom radi o krivoj procijeni plijena od strane morskog psa ili pak o provociranju napada od strane čovjeka.
Veliki morski psi, uključujući i bijelu psinu, su vrsni predatori u moru, te se ne susprežu od napada na bilo kakav plijen. Tako se zna dogoditi da napadnu i čovjeka, ali čovjek ne predstavlja adekvatnu hranu za njih, pa se zapravo radi o 'kušanju' plijena, najčešće o jednom ugrizu koji može, ali i ne mora biti fatalan", kaže nam Dragičević, koji nije zadovoljan činjenicom da se u javnosti putem medija stvara "nepotrebna senzacionalistička priča o morskim psima kao o neprijateljima ljudi".
Sve je krenulo krivo s filmom Ralje
S takvim negativnim medijskim tretmanom tih morskih životinja, kaže nam, započelo se filmom Ralje, iako, s obzirom na broj napada, vjerojatnost za to je jako mala, kaže nam biolog. "Nije isključeno, ako se nađete u blizini velike bijele psine da će vas ona i napasti, ali barem u Jadranskom moru te životinje su jako rijetke i ta opasnost je svedena na minimum, iako to ne znači da ne postoji", ističe Dragičević.
Prema njegovim riječima, osim potencijalne opasnosti od bijele psine, postoji potencijalna opasnost i od drugih vrsta morskih psina, iako, naglašava Dragičević, napadi drugih vrsta nisu zabilježeni u Jadranu. Tako, objašnjava nam biolog, postoji potencijalna opasnost za ljude od morskog psa modrulja, zatim morskog psa dugonoska, psine atlantske, psine zmijozube sivke i zmijozube ružične. No, većina nabrojanih vrsta je rijetka u Jadranu, te njihovi napadi nisu zabilježeni (osim nepotvrđenog napada psine dugonoske), a rijetki su i u svjetskim okvirima.
'Oči u oči' s morskim psom
U slučaju da se nađete u situaciji "oči u oči" s morskom psom, najbolje ga je nekim predmetom (kamenom, npr.) udariti po očima ili škržnim otvorima, područjima koja su najosjetljivija na bol. To može, kaže nam biolog, otjerati psinu. Ipak, napominje, bijela psina je često nezainteresirana za same ronioce, no u slučaju da ronilac ne može dovoljno brzo izroniti iz vode, najbolje je životinji pokazati da se također znate obraniti, umjesto u potpunosti se smiriti.
Ono na što posebno upozorava biolog jest da je čovjek zapravo mnogo veća opasnost za morskog psa, nego morski pas za čovjeka. Naime, populacije velikih morskih pasa su pred kolapsom zbog neumjerenog i neracionalnog izlova (trgovina perajama morskih pasa uzela je veliki mah u svijetu te je zbog pretjeranog izlova ovih vršnih predatora ugrožena ravnoteža cijelog morskog ekosustava).
Veliki morski psi, uključujući i veliku bijelu psinu, su zbog pretjeranog izlova, ali i izlova onih vrsta kojima se ona hrani, sve rjeđi stanovnici i Jadranskog i svjetskih mora, te su te životinje u nas zaštićene, a njihov izlov je kažnjiv.
