Zoran Milanović već tjednima ne prestaje s verbalnom artiljerijskom paljbom zahvaćati širok krug javnih osoba. Što u medijskom eteru, a što na Facebooku, predsjednik države okomio se na političke dužnosnike i sve koji su na bilo koji način povezani s politikom. Premijera Andreja Plenkovića je, uz silne "epitete", optužio da je "terminalno nesposoban", ministra Ivana Malenicu da mu njuška po uredu, zastupnika srpske nacionalne manjine Milorada Pupovca da krije imovinu i da je "zaštićeniji od pande u ZOO-u", predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića da krši Ustav i sabotira njegov prijedlog za predsjednicu Vrhovnog suda, Zlatu Đurđević. Našlo se tu i uvreda prema tvorcu Ustava i sivoj eminenciji HDZ-a Vladimiru Šeksu, predsjedniku Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću, ali i drugim dionicima javno-političkog života.
Iza riječi - veliko ništa
Na društvenim mrežama, mnogi građani tvrde da je Milanović zapravo progovorio o stvarima o kojima se dosad nije smjelo pričati, da je svojim oponentima pokazao gdje im je mjesto, pa čak i o tome da će svojim tumačenjem Ustava i zakona potaknuti reformu pravosuđa. No, ako pitate jednu od njegovih "žrtava", osobu koja jedina nije na nekoj javnoj ili društvenoj funkciji, političkog analitičara Žarka Puhovskog, iza svih verbalnih akrobacija stoji jedno - veliko ništa.
"Izrazito je proširena glupa interpretacija Milanovićevih riječi kao hrabrog iskaza o stvarima o kojima drugi nisu govorili, kao činjenica da se predsjednik usudio napasti 'svete krave'. To je glupo i neistinito, jer su sve te 'svete krave' stotinu puta napadane. Drugo, Milanović nije rekao nijednu originalnu riječ. I treće, što jest originalno – to dolazi iz ustiju predsjednika države. U pozadini je ono ključno – godinu dana je prošlo, a Milanović nema nikakvu ideju što bi radio sa svojim mandatom. To znači da je on u situaciji u kojoj pokriva to što nema ideju jakom retorikom. Čak je Kolinda Grabar Kitarović imala ideju brendiranja. Josipović je imao ideju ustavnih promjena, čemu se sad Milanović ruga, ali Josipović mu svejedno ostaje privržen. Mesić je imao ideju građanskog predsjednika. Milanović nema nikakvu ideju, osim stalnog verbaliziranja nezadovoljstva time što postoje drukčiji od njega", govori Puhovski za Net.hr.
Iza teških riječi i stava da je on hrabri i usamljeni borac zapravo se krije godina dana nerada predsjednika Milanovića, smatra politički analitičar Žarko Puhovski.
Uz stalno izražavanje svog nezadovoljstva svim, svačim i svakim, Puhovski je otkrio da kod Milanovića postoji još jedan element zbog kojeg nastoji, a dobrim dijelom i uspijeva, biti nadmoćan u javnom prostoru. Naime, Puhovski drži da je Milanović razvio "pubertetsku fantaziju" hrabrog borca protiv svega lošega, što se najbolje vidi u sintagmi orla ili sokola na nebu. No, on je i dalje državni službenik, kao i većina drugih s kojima se obračunava. Zbog toga mu se čak priklonio i jedan dio desnice, pa mnogi smatraju da je i sam predsjednik otišao udesno, iako i dalje ima bezrezervnu podršku SDP-a.
"Čačić je neki dan to pokušao racionalizirati, rekavši da će Milanović proširiti svoj utjecaj na desnicu, a da će ljevica i centar iz discipline ostati uz njega. To je moguće, ali čini mi se da će kad-tad doći do toga da će napadati i desnicu. Međutim, on ima još tri i pol godine do izbora i besmisleno je pričati o tome da se on za njih priprema. On doista u ovom trenutku radi ono što mu se spontano čini zgodnim i napada one koji mu spontano idu na živce, a usput uvjeren sam da je ova njegova popularnost, koja je doista velika na desnici, predaleko od izbora da bi bila neka realnost s kojom može računati. On je ovdje u situaciji da je trebao podići Škorinu bistu na Pantovčaku, kad je sve druge posmicao, jer bez njega ne bi vidio Pantovčaka. To je takva situacija realnog političkog života, u kojem se obrati s lijeva na desno i s desna na lijevo događaju dva-tri puta godišnje. Ako bismo baš htjeli racionalizirati, mogli bismo reći sljedeće – Milanović ispituje koliko ima kod nas desnice koja nije emocionalno vezana uz NDH. Takva se desnica uz njega može lako vezati, no čini mi se da takve desnice u Hrvatskoj nema baš puno", drži politički analitičar.
Petljanje s Ustavom
Usprkos popularnosti među pučanstvom, u političkim krugovima nije popularan. Štoviše, spremao mu se opoziv zbog sage s prijedlogom Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda. Milanovićevo inzistiranje na tome da preskoči jedan dio postupka, jer ga smatra neustavnim, umalo ga je koštalo Pantovčaka. No, to se, smatra Puhovski, nije dogodilo iz dva razloga. Prvi je taj što je ipak pisao Državnom sudbenom vijeću i zatražio raspisivanje novog javnog poziva, a drugi je taj, što unatoč glasnim najavama, parlament nije bio jedinstven u tom zahtjevu.
"Milanović dosta pažljivo orijentira svoj jezik i udara na samo na jednu stranu parlamentarnog spektra iz čega se vidi da je podrška za njegov opoziv premala da bi do toga doista došlo. On ne napada sve. Kad bi napadao sve, onda bi u jednom trenutku moglo doći do toga da dojadi vladajućima i oporbi", drži Puhovski, uspoređujući ga time s Donaldom Trumpom i njegovom navodnom borbom protiv establishmenta.
Navodna je, drži analitičar, i Milanovićeva borba za reformu pravosuđa. Iako se svi slažu da je Zlata Đurđević dobar izbor za čelo Vrhovnog suda, a mnogi u tome vide mogućnost korjenitih promjena u pravosuđu, Puhovski nije uvjeren. Po njegovom sudu, on je svojom "serijom provokacija" zapravo zakinuo Zlatu Đurđević mogućnosti da bude izabrana.
Zoran Milanović je svojim nastojanjem da zaobiđe proceduru izbora predsjednika Vrhovnog suda, jer smatra da je neustavna, zakinuo Zlatu Đurđević, smatra Žarko Puhovski.
"On je imao godinu dana vremena, znajući što mu dolazi, da traži promjenu zakona. On si je dopustio da traži promjene u pravosuđu mimo postojećeg zakona. Uvjeren sam da je u pravu kad kritizira članak 44a Zakona o sudovima, ali činjenica da ja smatram da je to loš zakon ne znači da ja ili bilo tko drugi, uključujući predsjednika države, sebi može dopustiti ponašanje mimo ili protiv zakona. Tu se nije radilo ni o kakvoj promjeni u pravosuđu, već da se serijom provokacija sakrije činjenica da nema programa, da nema nikakvu ideju, čak ni u onim skučenim okvirima predsjedničkih ovlasti. I tu je oštetio zaista odličnu kandidatkinju kakva je profesorica Đurđević, ali ona niti bilo tko drugi sam po sebi ne bi mogao bitno promijeniti atmosferu u pravosuđu", drži Puhovski i dodaje da je Milanović zapravo pobrkao lončiće.
"Predsjednik je neki dan nama pokušao rastumačiti što je vladavina prava. Izveo je to iz, kako je rekao, protestantskog prosvjetiteljstva, jedne potpuno nesuvisle poluinformirane priče. Ispred tog prosvjetiteljstva se pojavila Magna Carta, koja je, naravno, nastala puno ranije. On je tu pobrkao razna vremena u povijesti, da bi iz toga izveo samo jedno – da on zastupa vladavinu prava time što zahtijeva reformu pravosuđa. Međutim, vladavina prava znači reformu pravosuđa po načelima koja u tom trenutku u pravosuđu važe. To je nešto protiv čega je Milanović srcem i dušom, i zato je kod njega slučajnost što je pogodio jednu odličnu kandidatkinju kakva je gospođa Đurđević i istovremeno uzima ljude kakav je Krunislav Olujić kao svoje. To je potpuno nerazumljivo. On govori s ponosom o Sokolu kao svom profesoru, a sve što je Sokol činio kao predsjednik Ustavnog suda i ustavni pravnik su stvari koje ipak nisu svi zaboravili od devedesetih. Ali sad je Sokol dobar, a Smerdel nije. Sutra može biti obrnuto, naravno", upozorava stručnjak.
'Huligani' u borbi za pravosuđe
Upravo na to tko je dobar, a tko nije u Milanovićevoj hijerarhiji, osvrnuo se i sociolog Dražen Lalić konstatiravši da je predsjednik "huligan u razredu", a premijer "predsjednik razreda". Puhovski je obojicu "odveo iz škole" i pojasnio uličarski rječnik, ali i, ponovit ćemo, karakter vladara s Pantovčaka.
"On je oduvijek imao huliganski stav. Taj huliganski stav ima, s jedne strane 'retoričku' razinu koja je primitivna, a s druge strane ima podjelu svijeta na naše i njihove dečke. Tu je on potpuno na huliganskoj varijanti. On ima retoriku kakvu je imao Staljin kad je bio šef jedne ogromne države koja je bila opkoljena neprijateljima. Ne vidim da je Milanović opkoljen neprijateljima. Vidim da ispod svakog teksta u kojem se pojavljuje citat moj i njegov da je 95 prema pet komentara na njegovoj strani u bilo kojem mediju, da ga se podržava na raznim stranama, ali to da bi on bio 'Pale sam na svijetu' je pubertetska fantazija", drži Puhovski.
Povukli smo paralelu s čovjekom čija je elokventnost bogata sličnim pojmovima te koji odnedavno također zagovara reformu pravosuđa. Riječ je o pravomoćnom osuđeniku Zdravku Mamiću, koji, vidi čuda, koristi isti alat kao i Milanović u prokazivanju nepravilnosti u domaćem pravosuđu. Naravno, riječ je o objavama na Facebooku, mjestu na kojem se, prema premijerovim riječima, nakuplja talog, ali, u ovom slučaju, i inkriminirajući dokazi protiv ljudi iz pravosuđa i sustava socijalne skrbi. Za razliku od Milanovića, Mamićeve su objave i verbalne eskapade urodile smjenom dvojice sudaca Županijskog suda u Osijeku, a isti je sud pod nadzorom pravosudne inspekcije i Sigurnosno-obavještajne agencije.
Zdravko Mamić je poznat po svojoj vulgarnoj retorici, a sada se zalaže za reformu pravosuđa na Facebooku, kao i predsjednik Milanović. No, prema riječima Puhovskog, on je ugrožen.
"Mamić je čovjek koji se nalazi u inozemstvu i koji je pravomoćno osuđen u Hrvatskoj i koji koristi sve moguće vrste artiljerijske pripreme za svoju obranu. Njega se može razumjeti bar u tom pogledu što on spašava svoju glavu. Milanović, koji je, nota bene, s poštovanjem govorio o Mamiću u jednom od svojih iskaza, nije ugrožen. On je na vrhu moći, hoda okolo okružen predsjedničkom gardom, blindiranim automobilima, živi u predsjedničkom dvorcu, ima aparat koji za njega traži po internetu pikanterije o ljudima koje bi on htio napasti i ima SDP-ovce koji svi u stavu mirno ponavljaju njegove besmislice. I sad je on ugrožen", čudi se Puhovski.
'Kad-tad i to mora prestati'
Čudi se i tome što Milanović, koji često naglašava kako je čuvar Ustava, nije reagirao na osnivanje Visokog kaznenog suda, koji nije protuustavan, ali oduzima velik dio pravosudnog "kolača", Vrhovnom sudu, jedinom pravosudnom tijelu koje se spominje u Ustavu. Dodaje kako smjena nekoliko sudaca nije reforma pravosuđa nego vatrogasna mjera, pritom smatrajući da Milanović svojim postupcima neće dovesti do toga da se pravosuđe promijeni, a pogotovo ne na bolje.
Spomenuli smo kako bujica Milanovićevih verbalnih ataka traje već nekoliko tjedana. Puhovski smatra da će se iz demagogije sve primiriti u danima koji su pred nama. Nakon Uskrsa će se, drži Puhovski, biti teže ubaciti u predsjednikovu kolotečinu, pa možda i premijer prestane odgovarati na njegove provokacije i spuštati se na sličan, ako ne i isti nivo komunikacije.
"Premijer ima posla i on bi trebao uzeti taktiku da ne odgovara na te priče i da tu i tamo kaže svojima iz ureda da demantiraju neke činjenično pogrešne Milanovićeve tvrdnje i da ga pusti da se ispuhuje. Što se Milanovića tiče, pitanje je koliko će imati energije to izdržati. Zasad se čini da ga energija dobro goni i da bi to moglo još neko vrijeme trajati, ali kad-tad i to mora prestati", zaključuje politički analitičar Žarko Puhovski.
