Pa mi je život, uvatila me fjaka. Tako Dalmatinci opisuju to posebno stanje uma kad se čovjeku ne da ni radit ni mislit. Fjaka je psihofizičko stanje s ogromnom željom za- ničim.
"Fjaka je najbolja kad ne radiš ništa. Fjaka je kad mu dođe mušica na oko pa (puhne). Puše, a ne rukama da je dira. Je umorit će se, ako bude tražija mušicu, nema od toga ništa", rekli su Ivo i Slobodan.
"Onda se malo otpustite. Malo ste ono, šta bi se reklo, u balunu, jel?", rekao je Splićanin Ivan.
Fjaku se nikako ne smije miješati s lijenošću, to su dvije različite stvari i maslina nikad ne ostane neobrana.
"Najčešće fjaka hvata šalterske službenice", rekla je Splićanka Mia.
Fjaka se u ovdje u pravilu i poštuje i razumije. Jer ljudi se u Dalmaciji prilikom susreta jedno drugom kažu: e, pomalo, žurbu komentiraju sa Odnija vrag prišu, a ultimativni izraz razumijevanja je kad nekom kažete: sidi kad ti je Bog da. O tom je fenomenu svojedobno izvještavao i BBC.
Tuđi čovik nikad neće znati šta to veže Dalmatinske ljude.
"Ne može se to naučit, s tim se rodite ovde na ovon podneblju", rekla je Mia.
Pa da vidimo jel' to istina. Ima li fjake i na kontinentu i znjau li kontinentalni što je to?
"Nekaj na živčanoj bazi. Netko me razljutio pa sam dobil fjaku ili tak' nešto", rekao je Štef Tušek iz Zagreba.
Za one koji osjećaj za fjaku nemaju urođen, a svidjela im se – evo nekoliko savjeta. Zimi naći najjače sunce, ljeti najdeblji hlad. Kad god je moguće izuti cipele, isprazniti iz glave svaku misao i obavezno nabaciti sunčane naočale ili, kako Dalmatinci kažu, cvike.
I još jedna napomena: fjaka vam se nikad ne događa, fjaka vas je uvatila.
