Što činimo mladima? 'I dalje je bitno znati religiju Sumerana, ali ne i otvoriti devizni račun u banci'

Realnost je puno ružnija jer iako ih mnogi društveni akteri vole spominjati kao zalog za budućnost, mladi u Hrvatskoj su već godinama zanemareni i nerijetko predstavljeni kao problem umjesto resursa pri čemu ih se sve češće, pogotovo u medijima, voli prozivati da su sami krivi za svoj loš položaj. No što i kako društvo i država čine da mladi postanu aktivni građani i građanke, odnosno gdje smo po pitanju obrazovanja, radničkih prava i stambenog pitanja kao osnovnih preduvjeta za kvalitetan život?

Mladi i obrazovanje: 'Pravo građansko obrazovanje i odgoj učinilo bi nekompetenciju političkih elita vidljivom. Zato ga ne uvode'

''Mladi su i dalje većinski ignorirani u školama, u lokalnim i regionalnim jedinicama pa tako i na nacionalnoj razini. Broj Savjeta mladih polako raste, ali i dalje postoje u samo dvadesetak posto jedinica, novi Nacionalni program za mlade još nije donesen, a mladi kao tema nisu prisutni ni u aktualnoj predsjedničkoj kampanji’’, upozorava za Vijesti.hr Josip Miličević, predsjednik Mreže mladih Hrvatske (MMH).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

‘’Mladi, kao i ostali hrvatski građani i građanke, nisu se oporavili od svih štetnih posljedica tranzicije, kako u ekonomskom, tako i političkom, pa i kulturalnom smislu, a osjećaju se i dalje posljedice velike krize koja je započela 2008.’’, podsjeća za Vijesti.hr Marko Kovačić, politolog s Instituta za društvena istraživanja.

‘’Strukturni problem tržišta rada koje je za mlade još uvijek teško propusno, neusklađenost obrazovnih programa s potrebama tržišta, izostanak usmjerene kritičnosti i kreativnosti, neadekvatan zdravstveni odgoj koji je jedan od uzroka neadekvatnog mentalnog i seksualnog zdravlja, nemogućnost filtiriranja bitnog od nebitnog zbog nedovoljno kvalitetnog građanskog odgoja, izostanak meritokracije, potpuno promašena stambena politika koja počiva na neučinkovitom APN modelu, medijsko portretiranje mladih kao problematičnih, nepostojanje strukturirane i sustavne politike za mlade, ignoriranje mladih od strane institucija koje bi se trebale baviti njima, nezainteresiranost političkih elita za mijenjanje obrazaca ponašanja i političkih odluka koji bi pomogli emancipaciji mladih …’’detaljnije je pobrojao Kovačić samo neke od problema s kojima se mladi u Hrvatskoj suočavaju već godinama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kakav je to 'izbor': U džepu se komešaju putovnica ili stranačka iskaznica?

Mnogi od njih rješenje vide u odlasku iz zemlje, a iako Miličević primjećuje da se u razgovoru o uzrocima iseljavanja fokus više stavlja na probleme koje sami mladi ističu - ekonomska nesigurnost, niske plaće, društveno političko okruženje i slično – napominje da takvi problemi nerijetko zahtijevaju i kompleksan odgovor, a on izostaje.

Mladi i radnička prava: 'Ako svi pojedinačno prihvaćamo loše uvjete rada, onda snižavamo standard za sve radnike i radnice'

‘’S obzirom na to da je 2020. počela predsjedničkim izborima, a završit će parlamentarnima, bojimo se da će fokus biti više na kampanji i PR-u nego na strukturnim promjenama’’, kaže Miličević i upozorava: ‘’Ni u izradi, niti u najavi nisu zakoni koji bi mogli značajno promijeniti socioekonomsku realnost u kojoj se mladi nalaze i izgledno je da će mladi i dalje raditi na ugovorima na određeno i prekarno. U izgradnji nisu studentski domovi, niti javni stanovi koji bi olakšali mladima rješavanje stambenog pitanja. Porezno rasterećenje mladi će financijski osjetiti tek u ljeto 2021. godine što znači da će sufinanciranje stambenih kredita i dalje biti dostupno samo onima koji su barem kreditno sposobni i koji su spremni obvezati se na kreditnu zaduženost. Trenutno ne postoji stambena politika koja ciljano pomaže većini mladih, a nema najava da je nešto takvo u planu za 2020. godinu’’.

Parcijalni pomaci su mogući, ali izostaje angažman relevantnih institucija u rješavanju stvarnih uzroka nepovoljne situacije mladih na tržištu, u društvu i u politici, ističe Kovačić, koji također kao jedan od ključnih problema navodi izostanak stvarne političke volje za rješavanje problema.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Licemjerje i moralna panika: Deficit rasprave o suvremenim društvenim problemima očit je u svim dobnim skupinama

S druge strane, zamjerke koje idu na račun mladih kao neaktivnih, nezainteresiranih, apatičnih pa čak i ciničnih, smatra da je riječ o prilično redukcionističkom prikazu. Ne dvoji da bi mladi mogli biti aktivniji i zainteresiraniji, ali upozorava da komparativno ni druge starije skupine nisu društveno angažiranije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

‘’Volimo stvarati moralnu paniku proglašujući mlade inertnima, no njihov aktivizam i zainteresiranost bitno je staviti u kontekst. S jedne strane mladi budu aktivni u rješavanju problema ako su zainteresirani, odnosno ako razumiju svijet i društvo oko njih. Činjenica je da im obrazovni sustav u ovom trenutku to ne pruža, odnosno da je očit deficit rasprave o suvremenim društvenim problemima. I dalje je bitno znati religiju Sumerana, a ne otvoriti devizni račun u banci, razumjeti prirodu suvremenih migracija, opasnosti povijesnog revizionizma ili koristiti se aplikacijom e-građanin’’, upozorava Kovačić.

Napominje da civilno društvo koje se trudi kompenzirati anakroni obrazovni sustav, a koji je jedan od najbitnijih izvora informacija, jednostavno nije dovoljno jako, niti ima dovoljno resursa: ‘’Čak niti sa Školom za život situacija se nije bitno promijenila budući da kurikulumi i dalje stavljaju naglasak na znanja, a u manjoj mjeri na praktične vještine. Ma koliko god ministrica, njena pomoćnica, državni tajnik ili medijski savjetnik pokušali to spinati’’.

Kovačić upozorava i na drugi aspekt aktivizma mladih: ‘’Čnjenica je da je on drukčiji od onoga što mi, odrasli novinari, znanstvenici, stručnjaci percipiramo kao poželjan model participacije. Danas je granica online i offline svijeta gotovo nevidljiva, mladi se okupljaju na lokalnim razinama oko vrlo specifičnih inicijativa koje se nakon što se problem riješi raspadaju, svjedočimo vrlo burnim raspravama o društvenim i političim pitanjima u kafićima … sve su to oblici aktivizma mladih koje ne treba pocijenjivati’’.

Stoga je, napominje, potrebno redefinirati samu participaciju i prestati imati očekivanja da će mladi stalno organizirati prosvjede ili biti članovi i članice udruga: ‘’Neće. To je aktivizam starijih dobnih kohorti. Ono što mi moramo napraviti je naučiti kako slušati mlade jer nam oni konstantno šalju poruke, koje mi ne želimo čuti jer ne čitaju web stranice gradova i općina i ne šalju mejlove’’.

Tekst se nastavlja ispod oglasa