Zagrebačka vodovodna mreža duga je 3230 kilometara, a godišnji gubici iznose više od pedeset posto, što građane košta oko 250 milijuna kuna godišnje. I dok se u razvijenim zemljama obnavlja oko dva posto cjevovoda, Zagreb je daleko od te brojke. Lani je obnovljeno tek 13 kilometara, piše Tportal.
Da bi dobio što bolji uvid u rupe na mreži, Grad Zagreb je 2019. raspisao javnu nabavu za satelitsko snimanje stanja vodoopskrbnog sustava. Posao je dobila slovenska tvrtka Kolektor Sisteh i za četiri snimke plaćeno joj je 11,1 milijun kuna s PDV-om.
Iako su kolege s Tportala od Vodoopskrbe i odvodnje zatražili da im dostave kartu s lokacijama na kojima su uočene sumnjive situacije i odgovore na nekoliko pitanja, između ostalih o broju lokacija na kojima je snimljeno curenje te u kojim ih kvartovima najviše ima, odgovore, kao ni kartu, za koju bi bilo logično da je javno dostupna, nisu dobili.
Neslužbeno pak doznaju da su četiri snimke otkrile više od dvije tisuće sumnjivih lokacija. A da je tome tako, pokazuju i podaci iz godišnjih izvještaja ZGH za 2019. i 2020. Tako se u njima navodi da je prva snimka otkrila 407 lokacija mogućeg curenja te da su terenske ekipe do pisanja izvještaja obišle i intervenirale na 115 lokacija i utvrđeno je 186 curenja.
Potrebne su velike investicije
Za drugu snimku, nastalu odmah nakon potresa, nema podatka, ali za treću, nastalu u kolovozu 2020., navodi se da je ukazala na 633 sumnjive situacije te je prijavljen 651 kvar.
Podaci govore da gubitak vode stoji građane Zagreba oko 250 milijuna kuna godišnje, a da bi se oni smanjili, potrebne su velike investicije u cjevovode u prosjeku stare između 40 i 50 godina. Podaci ViO-a pak govore da u gotovo podjednakom omjeru, nešto više od 30 posto, najčešće pucaju cijevi od lijevanog željeza i PEHD (polietilenske cijevi).
U zagrebačkom slučaju to bi značilo obnavljanje šezdesetak kilometara cijevi, a podatak za 2020. pokazuje da je sanirano 13,8 kilometara cjevovoda te 5,1 kilometar kanala i kanalskih objekata. No valja dodati to da se u Zagrebu svake godine mreža širi pa je tako u 2020. sagrađeno 18 kilometara novih cjevovoda raznih profila.
Ovdje valja napomenuti da je 2007. Holding na Londonsku burzu pustio obveznice vrijedne 300 milijuna eura, kojima se trebalo obnoviti vodovod, kanalizaciju i plinovod. Na koncu je na to potrošeno nešto manje od pet milijuna eura.
