Voyager 1 napustio je Sunčev sustav i sada se, barem su se tako složili NASA-ini stručnjaci da je vjerojatno, nalazi u međuzvjezdanom prostoru. Ne znam kako vama, ali meni je ta vijest nekako uljepšala ovaj tjedan. Nakon više od 36 godina, jedan relativno maleni (722 kg) uređaj koji je čovjek napravio uspio je otići dalje nego što će, kako se čini, ijedan drugi (osim Voyagera 2, naravno) uređaj koji ljudska vrsta napravi, a kamoli ljudi sami, uspjeti otići u još dugo, dugo vremena, ako ikada. Voyageru će, doduše, trebati 40.000 godina da jednoj zvijezdi bude bliže nego što je Suncu, a do tada rase koja ga je stvorila možda više neće biti, ali ostat će vječni spomen našem snu o tome da jednoga dana dosegnemo zvijezde i priznanje duhu ljudi koji su stvorili nešto što će postojati i ostvariti svoj cilj toliko daleko u budućnosti da nam je toliko vrijeme i prostor gotovo nemoguće pojmiti. Te 1977. godine zvijezde su izgledale puno bliže nego danas.
Voyager i iPhone
I što da sad nakon toga ja pišem o Zoranu Milanoviću i njegovom (ne našem, ne hrvatskom, nego, naglašavam, njegovom) sukobu s Europskom komisijom oko uhidbenog naloga, o razočaranosti Viviane Redding, o specijal-201012070191004-Tomislav Karamarko koji ne bi da se spominje što je on govorio i radio prije dvije ili tri godine, o ćirilici, o nesnalaženju Milanke Opačić koja prijeti unošenjem takvog arti-201309120665006 da vam je odmah bolje odseliti ako mislite imati djecu, o nesposobnosti gospodarstvenih ministara, o novom rebalansu proračuna, o apsurdnosti života u ovoj zemlji? Ili o apsurdnosti života NA ovoj Zemlji, na kojoj je jedan dobitnik Nobelove nagrade za mir doveo jednog Vladimira Putina u situaciju da mu drži moralne prodike o ravnopravnosti i jednakosti svakog ljudskog bića što je ruski predsjednik s guštom učinio u New York Timesu. Ili o apsurdnosti društva koje ne sanja tehnologije koje će nadmašiti uspjehe Voyagera, već uspjehe specijal-201206180101004-Novi iPhone...
Falični softver
Ovih je dana iz NASA-e osim ove vijesti o Voyageru stigla i vijest o sondi Deep Impact koja proučava asteroide, a s kojom su znanstvenici izgubili kontakt, pa sad pretpostavljaju da zbog greške u softveru kompjutor sam sebe restartira iznova i iznova, sve dok nesretna sonda ne izgubi energiju. Usporedba političara i svemirskih sondi nekako mi se sad sama od sebe nameće. Lansirate ih (odnosno izaberete), oni polete uz sjaj i vatromet, da bi se zatim negdje u visinama mračnog svemira dogodila neka greška u softveru, nekako se izgube i ostave vas da pokušavate ostvariti komunikaciju dok one lutaju svemirskim prostranstvima i možda rade ono zbog čega ste ih poslali tamo, a možda i ne. Možda rade nešto za svoj račun, a možda ne rade ništa. Ne znate. Ostaje vam jedino da očajnički pokušavate uspostaviti komunikaciju kao što su to učinili tvorci stranice Apsurdistan.in, da im javite kakvo je stanje ovdje dolje, u nižim sferama, da se poput djeteta nadate da će sonda primiti vaš signal ili da čekate četiri godine i novo lansiranje letjelice koja će imati, znate to, jednako tako faličan softver kao i prethodna.
Takvih kao što je Voyager, s vizijom i snom, te uspjehom van svih očekivanja, takvih više nema, ni političara ni sondi. Više ih ne prave.
