WILCO: Wilco (The Album) (Nonesuch/Dancing Bear)
Od rađanja americane na pločama Cowboy Junkiesa i Uncle Tupela nitko se nije približio onom mitskom pojmu cosmic american music kao Wilco na svom novom i vjerojatno najboljem albumu.
Skoro sasvim očišćena od eksperimenata koji su krasili neka od njenih posljednjih izdanja, grupa Jeffa Tweedyja snimila je 11 tako savršeno običnih pjesama progonjenih duhovima Grama Parsonsa, Jerryja Garcije i vremena kada su psihodelični čupavci iz Byrdsa šokirali glazbenu scenu country klasikom "Sweetheart Of the Rodeo".
Od tradicionalne američke glazbe, međutim, u drugim dijelovima "Wilca" bježe glavom bez obzira što je izrodilo trolist prekrasnih pop balada "Deeper Down"/You and I"/Everlasting Everything" i 70's rock ubode kao što su "You Never Know" i "Bull Black Nova".
Da zaključimo, riječ je o albumu koji kao da dolazi iz nekog drugog, MTV-jem i senzacionalizmom uništenog vremena, vremena u kojem su napušeni frikovi s gitarama lutali Amerikom tražeći pjesmu dovoljno jaku da popravi svijet.
NOISETTES: Wild Young Hearts (Universal)
Među britanskim glazbenicima mlađe generacije zavladao je novi trend - svirati neku moderniju indie varijantu soula šezdesetih i baroknog popa u tradiciji velikog Burta Bacharacha.
Londonska trojka Noisettes pri samom je vrhu tog glazbenog pokreta, i to zbog dva razloga. Prvi je energična i beskrajno talentirana Shingai Shoniwa čiji glas predstavlja efektan spoj Lily Allen i Amy Winehouse, a drugi indie i garage-rock utjecaji proizašli iz dana koje su pod imenom Sonarfly proveli na marginama britanske demo scene.
Eklektičnost grupe potvrđena je i hit-singlom "Don't Upset the Rhythm" kojeg možemo ugurati u disco-pop ladice te interesantnim pretakanjem folka u jazz, izvedenim u izvrsnoj "Atticus". Naklon vlastitim korijenima odrađen je u najžešćoj pjesmi na albumu "Saturday Night", a vrhunac čitave priče predstavlja neodoljiva gitarska linija koja je "24 Hours" učinila potencijalnim adutom na ovogodišnjim BRITS-ima.
S druge strane, "Wild Young Hearts" nije u potpunosti lišen neuvjerljivih trenutaka (završna "Cheap Tricks", primjerice) iako velikih promašaja nema.
THE VASELINES: Enter the Vaselines (Sub Pop)
Genijalan škotski duo The Vaselines zauvijek bi ostao tek fusnota u povijesti britanskog undergrounda da njihov značaj doslovno svakom prigodom nije isticao pokojni Kurt Cobain.
Čovjek je znao što priča jer tako suludo miješanje folka, Velveta i disca, pospiješeno zafrkantskim stihovima o različitim seksualnim devijacijama zaista rijetko imamo prilike čuti. Kad bi se uozbiljili, kao u ispovjednoj "Jesus Wants Me For a Sunbeam" (predstavljenoj i sjajnom obradom na Nirvaninom "Unpluggedu") mogli su se mjeriti i s najvećim autorima osamdesetih.
"Enter the Vaselines" dvostruka je kompilacija koja, uz jedini album "Dum Dum", donosi i dva EP-ja te nekoliko koncertnih nastupa. Svirke uživo nisu bile jača strana Eugeneu Kellyju i Frances McGee pa će u drugom disku uživati samo najvatreniji obožavatelji. Tome unatoč, "Enter the Vaselines" fantastična je prigoda za upoznavanje s bendom koji je zaslužio biti mnogo više od poluanonimnog aduta u elitističkim kritičarskim raspravama.
