Dirljiva priča stiže iz Međimurja. Nakon 22 godine 24-godišnja Anita Šimunić pronašla je svoju biološku majku. Razdvojila ih je bolest. A sada je Anita, danas i sama majka, ostvarila svoj san.
Bujica emocija "potekla" je 30 kilometara od Vučetinca. Majku je Anita posjetila u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj se liječi.
"Taj susret, taj zagrljaj, ona dok mi je rekla da sam ja 'njezina mala', to je neopisivo. Svi smo plakali. Bilo je jako lijepo, tko to nije preživio, ne zna što je to", opisala je dirljiv susret Anita Šimunić.
"Bilo je jako lijepo"
"Dok sam ja nju vidjela, ona je znala jer su njoj ujutro rekli da će joj doći kći. Ona je bila jako sretna, koliko god se mogla osjećati u tom trenutku jer je malo bolesna, ali jako je bilo lijepo", priča dalje Anita.
Odmalena je znala da joj je biološka majka živa, ali i da je bolesna, no Anita nije bila spremna za susret. Posljednji put su bile zajedno kada je Anita imala dvije godine.
"Svi su imali neke svoje uspomene, a ja nisam imala nikakve. Bilo mi je jako teško, ali zahvaljujući mojim roditeljima, puno su mi pomogli i stvarno mi je to značilo", kaže Anita.
Velika pomoć bili su oni koje od srca zove roditeljima i s kojima i dalje dijeli krov nad glavom. "Oni su moja velika podrška i dan danas. Zaista ne postoji nagrada, bilo što na svijetu, ja bih za njih bilo što učinila", rekla je Anita.
"Trajalo je predugo"
Snagu joj daje i njezina obitelj. I sama se ostvarila kao majka i supruga. "Trajalo je to sve predugo koliko je ona bila bez prave mame. Drago mi je da se konačno to sve riješilo i da ona može živjeti u miru i da mi možemo živjeti u miru s dvoje djece", rekao je Marko Šimunić, Anitin suprug.
Bez njihove podrške, do teškog, ali i najljepšeg susreta s biološkom majkom ne bi, kaže, ni došlo, a sada je s njima planira posjećivati barem jednom na mjesec. "Želim joj pružiti onoliko ljubavi koliko nisam mogla prije i koliko ona nije mogla meni pružiti. Želim joj dati priliku da se družimo makar na dva sata jer i to puno znači", zaključuje Anita Šimunić.
