Na današnji dan prije točno 25 godina počela je bitka za Šibenik koja je trajala punih osam dana. Uz tešku borbu, hrvatskim građanima ostala je u sjećanju i po najpoznatijem uskliku u našoj novijoj povijesti. Riječ je o uzviku branitelja Filipa Gaćine koji je, nakon što su njegove kolege Goran Pauk i Neven Livajić srušili dva zrakoplova JNA tipa Jastreb, s iskrenim oduševljenjem povikao: "Obadva, obadva... oba su pala!"
Filip Gaćina toga je dana punio top 3/20 mm današnjeg župana, a tadašnjeg pripadnika 113. brigade Gorana Pauka, kojim je srušen prvi zrakoplov. Drugi je srušio branitelj Neven Livajić s pomoću sustava "strela" 2M. Cijeli događaj svojom je, pak, kamerom ovjekovječio snimatelj Ivica Bilan. Kultna snimka isti je dan prikazana na Hrvatskoj televiziji, a Gaćinin povik izazvao je euforiju te danas predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički nadmoćnijim neprijateljem.
Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvijek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.
Gaćina je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru tijekom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje "Mungos".
Kako je tekla bitka
Šibenska je bitka bila iznimno strateški važna, jer se moralo obraniti Šibenski most, grad Šibenik i položaji na Jadranskoj magistrali. Da je agresor zauzeo bilo koju od tih lokacija, južna Hrvatska bila bi ispresijecana na nekoliko manjih ili većih džepova, čime bi došla u vrlo tešku situaciju za obranu.
JNA i srpski pobunjenici napali su Šibenik iz dvaju smjerova: Prvi je bio Bribirske Mostine – Čista Mala – Zaton – Šibenski most, a drugi Drniš – Pakovo Selo – Šibenik kojem je prvi cilj bio zauzeti most na ulazu u grad. Pomoćni smjer napada išao je prema Sinju radi zaokruživanja i izolacije Splita.
Da su uspjeli, Zadar bi bio dodatno odsječen od ostalih dijelova Hrvatske, jer Paški je most bio u to vrijeme pod žestokim napadima, a Šibenik i Split u drugom odsječenom segmentu od ostatka Hrvatske. Bio bi to strašan psihološki udarac na odsječeni dio južne Hrvatske, a tako raskomadana južna Hrvatska bila bi u vrlo teškoj situaciji za obranu.
Na čelu napada Mladić
Šibenik je napao Mladićev 9. korpus JNA. Glavni nositelj napada bila je 221. mtbr s pridodanom oklopnom bojnom i TO "SAO Krajine". Iznutra su velikosrpske snage imale svoja uporišta u gradu i okolici u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicama na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici jake snage JNA. Pored JNA, brojna vojska domaćih Srba teritorijalaca iz Knina i srpskih sela u široj okolici, snage domaćih "martićevaca", kao i skupine paravojnih postrojbi iz Srbije predstavljale su srpsko ljudstvo.
Jugoslavenska ratna mornarica za napad s mora uputila je s Visa skupinu ratnih brodova radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci te potporu kopnenim snagama pucajući topovnjačama. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupiralo je kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.
Hrvatske snage branile su veliko šibensko-drniško područje. Branila ih je 4. bojna 4. brigade iz Splita s oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, više od tisuću policajaca i lokalni stanovnici s lovačkim puškama ili gotovo bez oružja. Jedino teško naoružanje koje su imali bilo je nekoliko minobacača, desetak protuzračnih topova, dva policijska transportera, te nešto protuoklopnog naoružanja.
Veliku je ulogu u obrani Šibenika odigralo ovladavanje dva dana prije topničkom bitnicom na otoku Žirju. Zapovjednik Žirja se predao hrvatskim snagama, predavši im ispravne topove i velike količine granata. JNA to nije doznala, nego tek nakon što je sa Žirja pucano na ratne brodove JRM prvog dana bitke za Šibenik 16. rujna 1991. Jedan je ratni brod pogođen, a ostali su napustili šibensko pomorje, čime je opasnost s mora eliminirana. Ipak, žirjanska bitnica nije odigrala ulogu u zaustavljanju srpskih snaga u dolasku na Šibenski most, niti sprječavanju njegova ulaska u grad, jer nije imala domet do mosta.
Šibenik pred padom
Mladićeve snage razbile su obranu hrvatskih branitelja i brzo izbile na Šibenski most. Šibenik je bio pred padom. Proboj srpskih snaga bio je posljedica tehnološke nadmoći, jer hrvatske snage nisu imali čime se suprotstaviti najmodernijim JNA tenkovima M-84. Daljnji napredak srpske snage nisu izvele, jer su se bojale hrvatske inženjerije s druge strane mosta. Strahovale su da bi most mogao biti miniran. Srbi su stali s napadom i odlučili još jedan dan izviđati, a sutradan spojiti s drugim osvajačkim snagama u šibenskom okruženju.
Prvog dana bitke Šibenik se rješava velikog unutarnjeg neprijatelja. Branitelji su osvojili vojarnu na Šubićevcu i Dom JNA koji se nalazio u središtu Šibenika. Uspjesi su se nizali, a svako preuzimanje ciljeva imalo je važnost za dodatno naoružanje.
Do 19. rujna 1991. hrvatski su branitelji oslobodili mnoštvo objekata bivše JNA. Veliku je ulogu odigralo oslobađanje Remontnog zavoda, kada je zarobljeno više brodova JRM.
No, velikosrpski osvajač nije odustajao i istog se dana vratio na most planirajući ulazak u grad. No i taj napad propada jer su neprijateljske jedinice zaustavljene i razbijene u Pakovom selu dok su kod šibenskog mosta u topničkom udaru pretrpjeli velike gubitke.
Dana 21. rujna 1991. hrvatske snage su srušile dva zrakoplova JNA, a dan kasnije osvojena je vojna luka Kuline s 15 ratnih brodova na vezu te remontno brodogradilište s 19 brodova.
Dana 23. rujna 1991. bitka je okončana. Razbijene snage srpskih osvajača počele su se povlačiti sa šibenskog mosta, a odsijecanje srednje i južne Dalmacije od ostatka Hrvatske je spriječeno. Ujedno je zarobljavanjem značajnog broja brodova koji su bili na vezu u Šibeniku omogućeno formiranje Hrvatske ratne mornarice, a time i uspješan nadzor hrvatskog izlaza na more u nastavku Domovinskog rata.
