Godinu dana od potresa 2020. godine od obnove ni O, a pogledajte kako su se te stvari rješavale prije 140 godina. Nakon što se 1880. godine, Zagreb zatresao 6.3 prema Richteru, nećete vjerovati, gradske službe su u samo 24 sata očistile ulice od ostataka žbuke i građevinskog materijala.
Epicentar na Medvednici
A nakon samo mjesec dana, svi su se vratili u svoje domove i sva su djeca vratila u svoje sanirane škole. Što se to dogodilo u ovih 140 godina da nam za obnovu Zagreba umjesto jedne sad treba sto jedna godina?
Bio je to utorak, 7:30 sati ujutro. 6,3 po Richteru s epicentrom na području Medvednice, razorio je Zagreb koji je tada brojao 30 tisuća stanovnika. Ali prije 140 godina, čini se, obnova se odvila itekako brzo i organizirano.
U prva 24 sata gradske vlasti na čelu s gradonačelnikom Matijom Mrazovićem očistili su svu žbuku i građevinski materijal s ulica, za 30 dana od potresa, građani su se vratili svakodnevici, a godinu dana od potresa gotovo sve oštećene zgrade bile su sanirane.
Bila je to odlična organizacija u koju su se uključili inženjeri iz Graza i Beča. O svim tajnama obnove najviše zna mladi doktor znanosti Dragan Damjanović. Matica Hrvatske povodom obljetnice potresa iz 2020.-e objavila je članke ovoga povjesničara umjetnosti u knjizi Veliki zagrebački potres.
''Glavne značajke obnove 1880.godine su da tadašnji organi vlasti i u gradu i banskih vlasti jako jako brzo snašle i promptno organizirali obnovu grada'', rekao je Dragan Damjanović sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Najviše su stradali Kaptol i Gradec, Katedrala, crkva Sv. Katarine. Stradala je i ova kuća, u tadašnjoj Marovskoj ulici. I danas je tu, samo smo sada na Masarykovoj ulici.
''Riječ je o Gerbertovoj kući i strašno je stradala. Otpao je cijeli zabatni zid i stršio je. Usprkos oštećenjima su je popravili. Stoji još tu u Masarykovoj i živa je'', kazao je Damjanović.
40 posto građevina je bilo teško oštećeno, njih 13 se uklonilo. Građani koji su ostali bez domova završili su u gradskim stanovima. Za to vrijeme bili su oslobođeni poreza na kuću. U arhivu Nacionalne sveučilišne knjižnice novine otkrivaju što se mislilo i čega se bojalo.
U Narodnim je novinama istoga dana izašla vijest o potresu.
''Zašto da bilježimo glasove izvan Zagreba ikad je zbilja ovdje tako užasna, tako žalosna. Sve škole i uredi su zatvoreni. Obrtnici se ne usuđuju otvoriti dućane. Svaki rad je prestao, svatko gleda samo kako će izvući živu glavu'', pisao je Narodnim novinama.
Car Franjo Josip I. odmah je organizirao akciju
Pisalo se o traumi, o novčanoj pomoći, o činjenici da je car Franjo Josip I. odmah sutradan organizirao akciju. Šteta je bila procijenjena na 3,2 milijuna forinti, gradski budžet u to vrijeme bio je svega pola milijuna. Ipak, na novac i dobru raspodjelu posla nije se dugo čekalo.
''Zbog Austro Ugarske. Logistički je puno bolje uređeno'', komentirao je Zvonko Maković.
Dvije tisuće zidara i tesara sjatilo se u grad. Ruke je dao i August Šenoa, tadašnji gradski vijećnik.
''Bavio se ustanovljenjem šteta, pomoći ljudima koji su stradali i navodno se tako i prehladio i razbolio pa je ta bolest dovela do njegove prerane smrti'', izjavio je Damjanović.
U prvih 12 mjeseci od Velikog potresa tlo se zatreslo 185 puta. Posebno gradsko povjerenstvo bilo je aktivno dok god se zadnja kuća nije popravila. Nevjerojatna brzina kojom se tada grad revitalizirao, trebala je biti itekako dobra pouka.
''Pouka je trajala godinu dana i vrlo brzo se prestalo misliti na to. Sad si to ne možemo priuštiti i sad smo na petrinjskom potresu još jednom vidjeli koliko su građevine u Zagrebu fragilne'', rekao je Damjanović.
Fragilne su i danas, čekaju neke bolje dane, samo da ih potres sljedeći put ne uništi do kraja.
